SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 29. 01. 2021. 09:59

U opsežnom pjesničkom i dramskom opusu Mavra Vetranovića, hrvatskog renesansnog pjesnika, rođenog u Dubrovniku 1482. ili 1483. godine, a umrlog u istom gradu u samostanu svetog Jakova na Višnjici 15 I. 1576., gdje je i pokopan, benediktinca koji je na ređenju u benediktinskom samostanu na Lokrumu 1517. dobio redovničko ime Mavar zamijenivši svoje krsno ime Nikola, posebno mjesto ima mala, vrlo intrigantna Pisanca u pomoć poetam.

Piše:
Luko Paljetak

Pojam „pomoć” iz naslova te pjesme treba shvatiti kao naputak pjesnicima, savjet kako trebaju postupati u svom pjesničkom radu. Za primjer pjesnicima Vetranović prvo stavlja lončare, a zatim pengature (slikare), kod svakog od njih ističući slobodu kao temeljno načelo u stvaranju djela: lonca, zdjele ili vrča, odnosno slike i pjesme. Pojam slobode u svakom od tih postupaka, čini se, ima drukčije značenje i drukčiji način primjene, uvjetovane konačnim ishodom njihova posla, koji je također tom / takvom slobodom također uvjetovan, odnosno omogućen ili onemogućen.

„Lončarom je gnjila dana,

      kada lonce pripravljaju,

      da ručice pristavljaju

      kako hoće sa svijeh strana;

  a pengatur vrhu svega

      ima volju i oblasti

      da ne štedi nijedne masti,

      kako hoće da sve penga.

  A poetam čes pogodi,

      neka slijede mužu svoju,

      da na volju pjesni poju,

      kako hoće u slobodi.”

Uočljivo je da se prva strofa odnosi na lončarstvo, druga na slikarstvo, a treća na pjesništvo. Između tih djelatnosti postoji razlika. Prva pripada onome što se naziva umijećem, zanatstvom, a druge dvije imaju umjetnički karakter, razlikuju se po... (...)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]