SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 27. 08. 2021. 09:22

Čovjek se rađa sa strahom, živi i umire sa strahom, a neki žive i umiru u strahu. Kakvu i koliku dimenziju će strah imati u našem životu više determinira naučeno, nakon rođenja stečeno znanje i iskustvo, nego sama biologija, genetika.

Piše:
Živko Mišević, dr. med.

Značaj i prirodu straha naš narod je sažeo u lijepoj metafori da su u strahu velike oči! Strah je fiziološka pojava, neugodno čuvstvo manjega ili većega intenziteta izazvano stvarnom ili pretpostavljenom opasnošću. On je signalna lampica, alarm koji se pali u situacijama više-manje opasnim, prijetećim po naš integritet. Manifestacije straha odražavaju tjelesnu i psihološku pobuđenost, spremnost na borbu ili bijeg, suočavanje sa situacijom ugroze. Čovjek je budan, pobuđen (probuđen), oči su, dakle, širom otvorene, rekao bi vuk u Crvenkapici – „da te bolje vidim”, zjenice se šire da u našu svijest uđe čim više svjetla (stvarno i metaforički), tlak i puls rastu, koža se ježi, mišići se stežu i spremni su na borbu ili bijeg.

Mehanizam straha

Ovim tjelesnim, svima nama vidljivim i znanim manifestacijama straha, pridodaje se burna emocionalna i intelektualna borba pri kojoj čovjek osjeća, ocjenjuje i procjenjuje što mu je u danoj situaciji činiti. Hoće li se za svoj integritet boriti ili pobjeći ovisi o našem osjećaju dimenzije i prirode ugroze (stresora) i procjeni (intelektualna, kognitivna komponenta) je li po nas bolje suočiti se, boriti ili jednostavno pobjeći iz dane situacije. Ako procijenimo da je ugroza velika, jako velika, bijeg se nameće kao jedina opcija, a ako je ugroza mala, ishod borbe izvjesniji u našu korist, borba se nameće kao dobra opcija.

Procjena naših sposobnosti ovisi o nama samima, o našoj prirodi (biologija) i o našim prethodnim iskustvima, kako onima koje smo stekli kroz priče drugih (odgoj, škola) tako i onima s kojima smo se sami susretali. Iskustvo raznih ishoda u raznim situacijama nas uvjerava tko smo, što smo, koliko smo (ne)sposobni i (ne)moćni te u skladu sa zaključkom te procjene reagiramo borbom ili bijegom.

Navedeno govori kolika je moć našega odgoja, školovanja u kreaciji naše svijesti o tomu koliko smo se sposobni boriti za sebe i koliko je izvjesno da ćemo u tim borbama izići kao pobjednici. Ta svijest će generirati našu prirodu plašljivoga ili hrabroga čovjeka. Plašljiv se boji svega, a hrabar se isto boji, ali je sposoban, u to je uvjeren, da će uspjeti, da se vrijedi boriti i da će pobijediti. Hrabrost, dakle, nije odlika ljudi koji nemaju straha već odlika sposobnih da njime vladaju i ovladaju.

Čovjek se rađa sa strahom, živi i umire sa strahom, a neki žive i umiru u strahu. Kakvu i koliku dimenziju će strah imati u našem životu više determinira naučeno, nakon rođenja stečeno znanje i iskustvo, nego sama biologija, genetika. Genetika je isto tako podložna vanjskim faktorima pa se i ona... (...)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]