SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 29. 10. 2021. 09:06

Zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije u prošlosti su bile na udaru osvajača sa zapadnih i istočnih strana. Na toj povijesnoj vjetrometini sudarale su se različite civilizacije i kulture, religije i mentaliteti.

Piše:
Marko Karamatić

Moćni su osvajali tuđe zemlje i nametali svoju religiju i kulturu, otimali materijalno blago, gušili duhovnost, prisvajali kulturna dobra, nametali svoj jezik... Kad veliki silom povijesnih prilika ustuknu, na scenu stupa ekspanzionizam malih. Nevelika srpska kneževina, koja nosi višestoljetni osmanski povijesni biljeg, već gotovo dva stoljeća njeguje imperijalne ambicije s ciljem ostvarenja sna o Velikoj Srbiji. Čini to presizanjem tuđega teritorija, prisvajanjem kulturnoga nasljeđa, nijekanjem nacionalnoga identiteta, jezika i sl.

Velikosrpska ideologija

Povod ovome napisu jest nedavna informacija o udžbeniku gramatike skupine autora pod naslovom „Srečina dela” za učenike osmih razreda u Srbiji. U njemu stoji da srpski, slovenski, makedonski i bugarski jezik pripadaju skupni južnoslavenskih jezika, „a da Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci srpski jezik nazivaju hrvatski, bosanski, bošnjački i crnogorski”. Na djelu je, dakle, nijekanje hrvatskoga i još nekih nekih jezika! U duhu velikosrpske ideologije!

Temelje te ideologije udarili su sredinom 19. stoljeća srpski političar Ilija Garašanin (1812–1874) i jezikoslovac i folklorist Vuk Stefanović Karadžić (1787–1864). Garašanin ju je sažeo u dokumentu „Načertanije” (Nacrt) 1844. godine. Po njemu Srbija se „ne ograničava na sadašnje njene granice, no da teži sebi priljubiti sve narode srpske koji ju okružavaju”. U tom smislu neće biti teško ostvariti „veći upliv” na „Bošnjake istočnog veroispovedanja”, tj. na pravoslavce, smatra Garašanin. „Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri.”

Velikosrpsku ideju jezgrovito je formulirao Vuk Stefanović Karadžić 1849. godine: „Srbi svi i svuda”. Pri tom je mislio na Srbe triju zakona (rimskoga, turskoga i grčkoga), tj. katolici, muslimani i pravoslavci. Negira postojanje Hrvata jer su oni ustvari Srbi „rimskoga zakona”, tj. katoličke vjere. Oslovljava ih regionalno: „Dubrovčani”, „Slavonci”, „Dalmatinci” i sl. S vremenom će se oni, piše, naviknuti da prihvate srpsko ime, „jer ako neće da su Srbi, oni nemaju nikakoga narodnoga imena”.

Velikosrpski projekt Hrvati su najgrublje osjetili u diktaturi prve Jugoslavije! Završetkom Prvoga svjetskoga rata (1918) raspala se... (...)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]