SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 29. 08. 2020. 14:39

Jeronimove zasluge u tumačenju i prevođenju Svetoga pisma stvarno su iznimno velike pa se obično kaže da je on bio ponajbolji naučitelj u tumačenju Svetoga pisma. On je crkveni otac i kršćanki svetac, a blagdan mu je 30. rujna. Kažu da je bio jedini čovjek svoga vremena koji je poznavao tri jezika – hebrejski, grčki i latinski – sva tri potrebna za prevođenje Svetoga pisma, jer Stari zavjet izvorno je pisan na hebrejskom, a Novi zavjet na grčkom jeziku.

Piše:
fra Janko Ćuro

Don Tomo Vukšić rođen je 9. siječnja 1954. godine u Studencima, općina Ljubuški. Osnovnu školu završava u Studencima i Ljubuškom, a klasičnu gimnaziju u Zagrebu nakon čega studira teologiju u Sarajevu. U međuvremenu je služio vojsku u Subotici i Zrenjaninu. Za svećenika je zaređen 1980. godine nakon čega je obnašao službu župskoga vikara u katedrali u Mostaru te je bio novinar mjesečnika Crkva na kamenu. Na Orijentalnom institutu u Rimu postiže licencijat iz teologije (odsjek teologija-patrologija) te potom iz kanonskoga prava na Sveučilištu Urabaniana. Bio je na službi tajnika Mostarske biskupije. Potom postiže doktorat orijentalne teologije na Orijentalnom institutu disertacijom o odnosima između katolika i pravoslavnih u BiH. Profesor je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji od 1991., a od 1987. i na Teološkom institutu u Mostaru kao i na Institutu u Dubrovniku. Bio je ravnatelj Teološkoga instituta u Mostaru te vicerektor Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa. Obnašao je razne službe u crkvenim sudovima u Mostaru i Sarajevu, a bio je i sudski vikar u Mostaru. Od 2005. godine predavač je na postdiplomskom studiju KBF-a u Zagrebu, a od 2000. do 2006. predavao je kanonsko pravo na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji. Od 2009. generalni je vikar Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Prvim vojnim ordinarijem u BiH imenovao ga je papa Benedikt XVI. 1. veljače 2011., a za biskupa je zaređen 2. travnja 2011. u Mostaru. Bio je član nekoliko vijeća Biskupske konferencije BiH i ravnatelj Katoličke tiskovne agencije iste BK. Član je Mješovitoga povjerenstva za odnose Crkve i države. Priredio je nekoliko znanstvenih zbornika i monografija, sudjeluje na domaćim i međunarodnim znanstvenim simpozijima te objavljuje na hrvatskom, talijanskom i njemačkom jeziku. Suradnik je, urednik i član uredništva raznih časopisa, enciklopedija i novina. U siječnju ove godine papa Franjo imenovao ga je nadbiskupom koadjutorom Vrhbosanske nadbiskupije.

Početkom godine imenovani se nadbiskupom koadjutorom Vrhbosanske nadbiskupije. Osmo je stoljeće neprekidnoga rada franjevaca Bosne Srebrene u BiH pa tako i u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Koja su Vaša zapažanja o njima i njihovoj ulozi u životu nadbiskupije?

U svom pozdravnom govoru kod proglašenja imenovanja na službu koadjutora obratio sam se također i zahvalio svoj braći redovnicima i sestrama redovnicama. Među njima osobito braći franjevcima zato što su oni duhovni pastiri brojnih vjernika i župa u Nadbiskupiji, a obnašaju i druge službe. Tada sam kazao također da su redovničke karizme, kad ih se predano i dosljedno živi, blagoslov za narod Božji i velika potreba Crkve. Zato je doslovce zadaća svakoga biskupa biti otvoren za redovničke karizme i izravno pomagati da, u skladu s nakanama utemeljitelja pojedinih zajednica i pod vodstvom Crkve i redovničkih poglavara, one rastu i osnažuju se. Jer snaga konkretnoga dobra, svetosti i javnoga djelovanja žive Crkve na zemlji jednaka je zbroju svih naših pojedinačnih i zajedničkih duhovnih snaga, dobara, svetosti i djelovanja. To je...


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]