SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 28. 05. 2021. 09:03

Duh ovoga svijeta nas uči da slijepo vjerujemo u medije i u opće mišljenje kako bi nam se reklo što je istina, a što je laž, što je dobro, a što je zlo. Od nas se pokušava učiniti ljude koji su na zbilju nesposobni gledati Božjim očima i služiti se vlastitom zdravom pameću.

Piše:
Maja Herman Duvel, mag. phil.

Na jednom od najzagonetnijih novozavjetnih mjesta čitamo sljedeće riječi: Pišem vama, dječice, jer su vam grijesi oprošteni po njegovu imenu. Pišem vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka. Pišem vama, mladići, jer ste pobijedili Zloga. Napisah vama, djeco, jer upoznaste Oca. Napisah vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka. Napisah vama, mladići, jer ste jaki i riječ Božja u vama ostaje i pobijedili ste Zloga (1 Iv 2,12-14). Sveti Ivan apostol navedenim je riječima ocrtao glavna svojstva triju razdoblja vjerničkoga i ljudskoga života: djetinjstvo, mladost i zrelost. Djetinjstvo je doba upoznavanja Boga Oca kao izvora našega ljudskog i duhovnoga života, vrijeme otkrivanja odnosa naše potpune ovisnosti o Bogu Stvoritelju i Otkupitelju te stjecanja svijesti o vlastitoj grešnosti i malenosti. Zrelost je doba našega osobnog očinstva, našega suobličenja Bogu Ocu po vlastitoj duhovnoj, a možda i tjelesnoj plodnosti. Između ta dva doba smješta se treće, doba mladosti. Ono se ukorjenjuje u djetinjstvu, tj. u ispovijedanju vlastite grešnosti i primanju Božje pomoći, a usmjereno je k donošenju plodova zrelosti kroz dar samih sebe. Kao najvažnije momente toga razdoblja sazrijevanja Ivan navodi rast u istini i u dobru, čime postajemo sposobnima pobijediti zlo laži i grijeha. Mladići i djevojke koji ne bi rasli u istini i dobru ne bi uspjeli doseći ljudsku i vjerničku zrelost te bi ih prije ili kasnije Zli svladao i pobijedio. Zato je za mlade ljude od ključne važnosti da razumiju što su ta istina i to dobro koji određuju našu sudbinu ne samo na ovom svijetu već i na onom budućem.

Dobro je istina

Prema tradicionalnom nauku Crkve, istina je ono što jest, zbilja stvari koju dosežemo vlastitim razumom ili Božjom objavom. Bog nas je stvorio s razumom kao duhovnom sposobnošću koja nam omogućava da dosegnemo zbilju stvari koja nadilazi ono što nam se samo pričinja. To znači da je istina neovisna o našem umu, odnosno da je objektivna i da je naš razum može dosegnuti. Ta zbilja, ta istina ne određuje samo stvari u njihovoj objektivnosti već ujedno tvori normu našega djelovanja, određuje ono što je dobro. Jer istina je nešto dobro, a dobro je nešto istinito. Moć kojom tražimo istinu naziva se razum, a moć kojom smo usmjereni k dobru, kojom težimo k dobru kao svojoj svrsi, kao k onome što nas privlači i pobuđuje našu ljubav naziva se... (...)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]