SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 29. 05. 2020. 14:03

Pod Kamešnicom je jako lijepo. Kad podignete oči, vidite prekrasnu ljepotu, planinu, Božju ljepotu, a ispod te planine, u Čukliću, život se odvija ustaljenim rasporedom, svi smo radosni i duhovno bogati, a uz pomoć sv. Ante idemo dalje kročiti životnim stazama

Piše:
Piše: Nikolina Marčić

Ljudski je život sličan dugom putu, a ponekad se čini da je riječ o pravoj uzbrdici. Sve ono što se događa na tom putu može ga malo skratiti ili ga pak još više produljiti. Utrka s vremenom je stalno prisutna, borbu i različite životne težnje ne treba ni spominjati. Većina nas za života neće primiti nikakvu nagradu, neće postati milijunaši, neće pjevati na Euroviziji, neće biti izabrani za predsjednika niti dobiti Nobelovu nagradu. No, svi možemo uživati u malim životnim radostima. Čovjeka može obradovati slobodno mjesto na parkiralištu, stisak ruke ili zagrljaj drage osobe, može uživati u zalasku sunca i diviti se predivnom Božjemu stvaranju i kreaciji prirode ili tek sjediti pored jezera i preko njega promatrati planinu podno koje se upravo tako živi – radosno i zadovoljno.

Na putnom pravcu između Livna i graničnoga prijelaza Kamensko slijedeći putokaz nadesno, dolazi se u jedno takvo mjesto podno planine Kamešnice, koje je ne samo pod okriljem ove planine nego i pod zaštitom svetog Ante Padovanskoga. Stigli smo u Čuklić.

Odmah na ulazu u župno dvorište nalazi se čuklićka ljepotica – župna crkva sv. Ante Padovanskoga prvotno izgrađena 1874. godine, a obnovljena zajedno sa župnom kućom 1903. godine. Ispred nas pozdravlja današnji župnik i franjevac Bosne Srebrene fra Josip Jukić, rodom iz župe Osova, s kojim se upuštamo u dugi razgovor kojim se vraćamo u prošlost koju čuva povijest župe te potom u sadašnjost i ono što ovu župu čini posebnom. Pa krenimo onda redom.

Krojači sadašnjosti i budućnosti

Povijest bilježi da je već 1741. godine u Čukliću postojala kuća u kojoj su stanovali župnik i njegov suradnik, a pastoralizirali su jedinu župu koja se prostirala cijelim livanjskim krajem. Kasnije je sjedište ove velike župe premješteno u Vidoše.

Godine 1828. Čuklić se odvaja od Vidoša i postaje mjesna kapelanija, a deset godina kasnije biva proglašen župom otkada se vode i župne matice. S vremenom se ovdje izmijenilo dosta župnika i većina ih je sa sobom ponijela lijepe uspomene na ovaj dio livanjskoga kraja i suživota s livanjskim pukom. A da je župniku uistinu lijepo biti i živjeti s Livnjacima u Čukliću potvrdio nam je to i fra Josip koji je u devet godina svoga svećeništva...


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]