Službeno, ovo je autonomni grad Argentinske federacije, ali je ujedno glavni grad Argentine. Podignut je na uzvisini iznad zapadne obale estuarija Río de la Plata koji se tu ulijeva u Atlanski ocean. Grad je djelomično okružen močvarama koje su danas pod velikom zaštitom te predstavljaju veliku parkovsku površinu. Samo značenje Buenos Aires može se prevesti kao „dobar zrak”, ali prvo značenje koje su zamislili osnivači grada u 16. stoljeću bilo je drukčije. Prvi naziv grada bio je „Real de Nuestra Señora Santa María del Buen Ayre”, a nazvan je po Gospi od Bonarije s otoka Sardinije.
Grad je osnovan 2. veljače 1536. a osnivač je Pedro de Mendoza. Naselje koje je osnovao Mendoza nalazilo se u današnjoj četvrti San Telmo u Buenos Airesu, južno od centra grada. Naselje opstaje nekoliko godina, da bi 1542. godine bilo napušteno. Drugo naselje osnovao je 11. lipnja 1580. kada počinje njegov razvoj. Grad se razvijao planski: ulice u gradu su ravne, duge i široke, a tome je pogodovala i sama pozicija grada. Kako se nalazi uz more, sa stalnim strujanjima zraka prilično je ugodan za življenje, a tome pogoduje i obilje zelenila u drvoredima i parkovima. U gradu su ljeta topla, a zime su relativno blage s rijetkim snijegom.
Ubrzan razvoj nakon revolucije
Od svojih najranijih dana Buenos Aires je prvenstveno ovisio o trgovini. Za sam grad, koji se tako smjestio na jugoistočnoj obali, kaže se da je nekada – odnosno sve do pedesetih godina prošloga stoljeća – bio New York Južne Amerike. Ipak, vremena su se promijenila, a grad je počeo stagnirati jer nije mogao pratiti industrijski razvoj, već je ostao vezan za poljoprivredu koja je osnova argentinskoga bogatstva. Danas se za grad može reći da prema klasifikaciji dolazi u alfa globalni grad, kamo ga svrstava Mreža za istraživanje globalizacije i svjetskih gradova.
Već smo spomenuli da grad ima dva značenja, da predstavlja federalnu jedinicu i glavni grad. Ovdje treba reći da postoji i granica u gradu, tako da je federalna jedinica od ostatka grada odvojena prstenom gradskog autoputa. Za naše pojmove ovo je nešto nestvarno, ali treba imati na umu da cijeli nepodijeljeni grad ima oko 15,6 milijuna stanovnika, a sama federalna jedinica oko 3 milijuna. Danas je grad dug oko 200 km, a širok je oko 30 – 40 km.
Nakon stjecanja nezavisnosti, nakon Bolivarove revolucije, grad se počinje ubrzano razvijati. Tako je 1880. godine, nakon brojnih političkih sukoba, grad Buenos Aires federaliziran i uklonjen iz provincije Buenos Aires. Tada su granice grada proširene na gradove Belgrano i Flores; obje su sada četvrti grada. Ustavnim amandmanom iz 1994. gradu je dodijeljena autonomija, pa otuda i njegov službeni naziv Autonomni grad Buenos Aires. Još jedna zanimljivost vezana za grad je da su gradonačelnika postavljali predsjednici Argentine sve do 1996. godine, od kada ih građani biraju.
Europa u malom
Vrlo često za Buenos Aires kažu da je europska prijestolnica južne Amerike zbog načina života, ali i zbog očuvane eklektične europske arhitekture, o čemu svjedoče brojne zgrade i palače. Tako na jednom malom prostoru možete vidjeti raskošne palače u stilu klasicizma, čiji su stanovnici iznimno bogati. Odmah pored su vile srednjega sloja, s arhitekturom središnje Europe, te stambeni blokovi radništva. Inače, ovo je multikulturalni grad koji je dom brojnih etničkih i vjerskih skupina, što pridonosi njegovoj kulturi, kao i španjolskom dijalektu koji se govori u gradu, a i u nekim drugim dijelovima zemlje. To je zato što je od 19. stoljeća grad, ali i država općenito, glavni primatelj milijuna imigranata iz cijeloga svijeta. Ovdje treba spomenuti da su danas u Argentini najbrojniji imigranti iz Italije, te se veoma često postavlja pitanje službenoga jezika, odnosno bi li se talijanski jezik trebao priznati kao službeni uz španjolski.
Sam grad je poznat i po svome velikom Trgu Mayo, koji krasi veliki obelisk podignut 1936. godine, a predstavlja simbol moći ovoga grada i zemlje. Danas trg služi za brojna okupljanja kako zadovoljnih tako i nezadovoljnih Argentinaca, a zadnje veliko okupljanje je bilo nedavno kada su osvojili prvo mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Trg je poznat i po svojim žrtvama iz 1955. godine kada ga je bombardirala pobunjena vojska i mornarica.
Također, stari dio grada, onaj koji je federalna jedinica, krasi nekoliko kapitalnih zgrada, a to su zgrada kongresa, vlade, predsjednička palača te nekoliko veoma lijepih crkava. Ovdje ćemo se osvrnuti na njih nekoliko. Najpoznatija je roza palača ili predsjednička, a smještena je na istočnom kraju Trga Mayo. Tijekom povijesti je mijenjala svoj izgled, ali i funkciju. Jedno je vrijeme bila čak i pošta. Nastala je iz stare obrambene utvrde koja je izgubila svoju ulogu, a danas služi za predsjedničke sastanke i brojne protokole.
Nedaleko od predsjedničke plače smještena je i katedrala, odnosno sjedište nadbiskupije u gradu i Argentini. Nalazi se u samom centru grada, s pogledom na Plaza de Mayo, na uglu ulica San Martín i Rivadavia u četvrti San Nicolás. Tijekom postojanja katedrala je pregrađivana nekoliko puta od svoga skromnog nastanka u 16. stoljeću. Sadašnja zgrada je mješavina arhitektonskih stilova, s lađom i kupolom iz 18. stoljeća i oštrim neoklasicističkim pročeljem iz 19. stoljeća bez tornjeva. Unutrašnjost čuva dragocjene kipove i oltarne pale iz 18. stoljeća. Ukrašena je bogatom neorenesansnom i neobaroknom dekoracijom.
Od značajnih građevina treba spomenuti i zgradu kongresa koja je izgrađena početkom prošloga stoljeća. U arhitektonskom smislu to je tipična građevina u neoklasičnom stilu, izgrađena od mramora. Iznad ulaza i portala smještena je brončana skulptura kvadrige teška 20 tona koja predstavlja simbol Argentine. Na trgu ispred zgrade kongresa nalazi se fontana sa spomenikom u neoklasičnom stilu.
Za Buenos Aires možemo reći da je grad sporta jer su u njemu održana dva svjetska prvenstva u košarci, Svjetsko nogometno prvenstvo, Svjetsko prvenstvo u odbojci te veliki broj natjecanja od manjega značaja.
La Boca danas predstavlja jednu od četvrti glavnoga grada Argentine. Nastala je na ušću rijeke, gdje je bio mali zaljev i luka. Temelje La Boce postavili su Genovežani, a kasnije je u La Boci nastala prava mješavina stanovništva jer su pristizali sa svih strana svijeta. Tu su se miješale različite kulture tijekom 20. stoljeća kada su milijuni imigranata iz Europe i Azije stigli u Argentinu. Iz te mješavine se kasnije razvilo ono po čemu je danas Argentina najpoznatija a to je tango.
