Živimo u vremenu u kome ljudska sudbina trpi duboke potrese. Moderni čovjek gubi svijest o vrijednostima i smislu za odnose i takvo je nepoznavanje bitnih stvari izvanredno ozbiljno. Ono nas nepogrešivo vodi kršenju osnovnih zakona ljudske egzistencije. Svjedoci smo nemilih događaja i ratnoga vihora koji pogađa cijeli svijet. Stradaju nevini i oni koji nemaju nikakve veze s ratnim događajima.
Ako se samo malo vratimo unatrag u svojim promišljanjima, možemo se sjetiti kako smo i sami prošli sličnu situaciju nekoliko desetljeća unatrag. Doživjeli smo rat i nemir, mržnju, strah i progon. Tijekom povijesti na polju književnosti, filozofije, zatim likovne i druge umjetnosti nastajala su djela koja su pratila duh vremena, jer umjetnost uvijek prati duh i trenutak vremena bez obzira na to kakav je. Devedesetih godina bosanski franjevci moraju napustiti svoju rodnu grudu, onu koju su čuvali i branili osam stoljeća. Protjerani profesori i studenti Franjevačke teologije odlaze iz Sarajeva jer rat svakodnevno napreduje. Među njima je i fra Slavko Topić, skladatelj, umjetnik, duhovnik, bosanski fratar.
U takvom jednom putujućem ambijentu rađa se glazbena ideja. Svaka glazbena misao u umu fra Slavka Topića prožeta je dubokim promišljanjem o sadašnjem trenutku, vremenu i mjestu u kojem je ispisivana. Bio je čovjek, umjetnik koji je poštovao principe glazbene matematike, nije se prilagođavao vulgarnom utilitarizmu, a njegov izričaj je bio bez patoloških klica, skladao je čistu glazbu. Glazbu ojađenoga bosanskog čovjeka, lišenu svake primjese nacionalizma.
Skladao je glazbu koja vapi za mirom, pogođen onim najpotrebnijim u tom trenutku. Skladana u f-molu, tonalitetu koji je mračan i evocira osjećaje najdublje depresije, smrti, gubitka i bijede: Bosanska elegija. Skladana je kao melodija bez teksta. Dugo godina se izvodila na neutralni slog. Skladba započinje skokom, intervalom čiste kvinte, zatim u suprotnom melodijskom kretanju priprema skok kvinte na ton c, u četvrtom taktu ponovno za melodijski obrazac Topić koristi skok kvinte. Međutim kako bi postigao smirenje pred kadencu prve rečenice, motiv drugoga takta je preoblikovao i postupno uvodio u kadencirajući moment prvoga glazbenog dijela. U prvoj glazbenoj rečenici kadenca je na tonu f, a u harmonskoj fakturi pratnje postupnim tercnim prolaznicama kroz tonalitete uvodi u kulminaciju refrenskoga materijala koji započinje u prijelaznom dijelu opsega na tonu f. Vapajem obojena skladba svoju kulminaciju doživljava u prvom taktu refrena koji započinje tonom f2. Postupnim silaznim kretanjem priprema ponovni skok na ton f2 nakon kojega slijedi smirenje glazbene misli i uvođenje u kadencirajuće tonove.
Bosanska elegija, skladba koju je skladao fra Slavko Topić svoj puni sjaj doživljava s tekstom koji je napisao fra Mirko Filipović. Nakon uvrštavanja teksta u melodijsku fakturu, ova skladba je doživjela svoj konačni smisao. Tekst koji slijedi je trajno aktualan i poziva svakoga čovjeka, bez obzira na vjerska i nacionalna opredjeljenja, da bude opredijeljen za mir. Mir koji nam je u današnjem vremenu svima jako potreban.
Bože veliki, čuj žarku molitvu puka svog: Ti si Bog.
Daruj nam mir!
Daruj nam samo mir!
Samo mir!
Bože pravedni, Ti ne daj nepravdi crnom zlu pobjedu.
Daruj nam mir!
Daruj nam samo mir!
Samo mir!
