Početna stranica » Birati umjesto samo konzumirati

Birati umjesto samo konzumirati

749 pregleda

Ako znamo što želimo gledati, kakve sadržaje ponuditi mladima, treba zanemariti napadne najave i uputiti se u „anonimnost” bogate ponude dobrih sadržaja koji će nas oplemeniti i potaknuti na akciju

Toliko toga samo sebe potire i ne da naprijed, ali se svejedno ustrajava na neprirodnostima i nesuglasju. Pokušava se učiniti i nametnuti svima isto mišljenje, iste stavove i sve se to pravda slobodom vlastite odluke. Evo, ako pogledamo filmove koji se prikazuju u kinima ili na televiziji, primijetimo stalno iste obrasce – ubojstva, kriminal, droga, prostitucija, okultno. Jesu li ti filmovi tu da bi nas opominjali ili da bi nas uvukli u pakleno grotlo? Rijetko se više može pronaći film koji će oplemeniti, napuniti dobrim idejama i nakon kojega ćete se osjećati lijepo i smireno. Upravo suprotno, bit ćete tlačeni u vlastitom domu od stalno upaljenoga TV-a koji nudi sadržaje bombastičnih najava, postati žrtve ispraznoga popunjavanja slobodnoga vremena. Nek’ se samo nešto čuje, neka priča, svirka, ne mogu sjediti u tišini! Ja to i ne slušam! Sve su ovo opravdanja koja zavode i ne daju mira. I tako prepustimo svoja čula ekranu koji ubojstva najavljuje kao nešto sasvim obično, očekivano, neke izobličene figure iskaču i prijete, dok glas naratora teatralno poziva na avanturu i još nedoživljeno! Kakva avantura s očima punim straha i stomaka zgrčenoga od viđenoga dok znoj klizi niz kralježnicu?! I onda, gle čuda, isti taj glas poziva na roditeljsku pažnju! Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. (Ps 14,2)

Nepoželjni Zvuk slobode?

Ipak, usprkos „neisplativosti”, ignoriranju velikih producentskih kuća i kinematografa, dobrih, „malih”, plemenitih filmova ima i može ih se naći tamo gdje su ih „veliki” sakrili. Tako imamo film čiji budžet nije bio osobit a koji u kinima u Americi gledanošću poražava one koji ga putem različitih medija nastoje ocrniti i oblatiti. Možda upravo zato ovaj film ulazi u srca ljudi i poziva na pažnju. Govori o trgovini djecom, velikoj sramoti današnjega svijeta. Osjetljiva je to tema o kojoj se malo tko oglašava a kamoli filmovi snimaju. Jedan meksički redatelj usudio se progovoriti o ovoj pošasti i sad Amerika, ta „obećana zemlja”, ima film kojemu se nije nadala a koji je poziva na odgovornost i djelovanje. Sam naslov filma Zvuk slobode (Sound of Freedom) poziva na pažnju a napravljen je na osnovi istinitih događaja. Glavni lik, kojega uprizoruje glumac Jim Caviezel poznat po ulozi Isusa Krista u filmu Pasija Mela Gibsona, osmišljen je po stvarnom čovjeku i njegovu iskustvu, Timu Ballardu bivšem agentu CIA-e koji se bavi(o) otkrivanjem poslova trgovanja djecom, seksualnoga iskorištavanja djece ili izrabljivanja djece kao jeftine radne snage. Ovaj otac devetero djece pripada mormonskoj zajednici i, u dogovoru sa svojom suprugom, posvetio se pronalasku nestale djece i (raz)otkrivanju zločinaca kojih ima u svim slojevima društva a čije su žrtve upravo djeca od 5 do 8 godina. Danas se u svijetu sudi predatorima koji su ucjenjivali glumice ili glumce seksualnim uslugama, proziva se čak i one koje se dotad nije smjelo prozivati, ali kad se počelo govoriti o zlostavljanju najosjetljivijih i najranjivijih, nevinih duša koje su otrgnute iz sigurnosti obitelji da bi bile uvučene u pornografiju i zlo neviđeno, društvo okreće glavu i ne želi priznati poraz. Vodeći mediji u Americi, kao što su Guardian, CNN ili Washington Post ocrnjuju ovaj film i ismijavaju njegov sadržaj. Kako se može ismijavati nevolja nevinih i iznesene podatke koji pozivaju na uzbunu? Ovaj film očito predstavlja opasnost za one „odrasle” koji izrabljuju djecu i zlostavljajući ih pokazuju svoju moć i svu naopakost današnjega svijeta.

Roditeljska pažnja

Film je snimljen 2018. godine ali je bio u bunkeru jer je 20th Century Fox u međuvremenu spojen s Disney Filmom koji se više ni u tragovima ne bavi sadržajima koje je promicao putem animiranih filmova i koje su djeca, ali i odrasli, rado gledali. Sad je sve to samo daleko sjećanje, za koje polako počinjemo sumnjati i da se zbilo. Disney Film sada predstavlja neke nove sadržaje i (ne)karaktere koji ulijevaju jezu i koji djeci prenose poruke koje ih zbunjuju i nemaju poveznicu sa slikovnicama koje su čitali i sadržajima koji su njihovu maštu vodili daleko u snove. Lijepo je biti dijete i odrastati u sigurnosti vlastitoga doma vjerujući da je i stvarnost tako bajkovita kakve su priče i doživljaji omiljenih junaka. Međutim, Disney Film promiče nove pristupe u kojima ni Snjeguljica nije ista priča, a o patuljcima da i ne govorimo. Sve je izokrenuto! Ovdje je potrebna roditeljska pažnja i veliko povećalo koje će otkriti žalosne pretvorbe i pokušaje da se i obitelj i dom pretvore u kaljužu novonastalih nerealnosti sa stalnom opasnošću gubljenja naslijeđenih vrijednosti i dostojanstva čovjeka. „Takvo se umjetno ‘pravljenje čovjeka’ osvećuje na taj način što će u ravnoteži dječje duše doći do nesklada, a to uzrokuje pojavu pogrešnog načina ponašanja, neuravnoteženosti i duševnih oboljenja” upozorava Christa Meves u knjizi Manipulirana neumjerenost. I film Bella iz 2006. godine, koji se bavi pitanjem pobačaja i idejom udomljavanja djece koji je bio jako popularan kod potencijalnih posvojitelja i protivnika pobačaja, a dobio je i nagradu gledatelja na filmskom festivalu u Torontu, vrijedi pogledati, upravo zbog vrijednosti koje promiče. Oba ova filma potpisuje meksički redatelj Alejandro Monteverde koji se usudio prikazati teme koje se rijetki odluče snimiti a nasušna su potreba s obzirom na novopojave vremena u kojemu živimo.

Pored gore spomenutih filmova, za preporuku je i film snimljen 2000. godine, Pay it forward ili Pošalji dalje, a koji promiče ljudsku, toplu priču u kojoj jedan dječak mijenja perspektivu odraslih i čini da njihov život postaje ispunjeniji upravo zbog njihove uključenosti u pomaganje onima kojima je pomoć potrebna a na poticaj ovoga dječaka. Film je nastao po knjizi Catherine Ryan Hyde iz 1999., koja je proglašena najboljom knjigom za mlade u 2001. godini. Da bi djeca znala koju literaturu čitati i koje filmove gledati, potreban je poticaj odraslih. Meves ističe da se uz nezamjetljvo ali usmjereno i svjesno poticanje djeca i mladi mogu duševno zdravo razvijati u nemanipuliranoj slobodi.

I film Miracle club iz 2023. godine o putovanju u Lourdes s dobrom glumačkom ekipom govori o traženju i lutanju žena različite životne dobi koje se slučajnim okolnostima, ali ponukane životnim nedaćama, upute Gospi u Lourdes. Prošlost se razotkriva u novoj slici i one pronalaze hrabrost za oprostiti i krenuti dalje skupa sa svojim obiteljima. „Mnoge žene prihvaćaju bojni poklik za oslobođenjem od jarma obitelji i muža, a da uopće nisu imale prilike da na temelju vlastitog iskustva spoznaju svoje mogućnosti i granice”, primjećuje Meves.

Pažljivo birajmo!

Dakle, ako znamo što želimo gledati, kakve sadržaje ponuditi mladima, treba zanemariti napadne najave i uputiti se u „anonimnost” bogate ponude dobrih sadržaja koji će nas oplemeniti i potaknuti na akciju. Potražite samo neke od ovih filmova i otkrit ćete i druge sadržajno slične filmove o kojime ćete rijetko čuti u najavama u kinima ili drugim medijima koji su u službi promicanja nekih interesa čije se stvarne nakane teško mogu iščitati površnim viđenjem. Ideologizacija, stvaranje nadzbilje i zamagljene slike svijeta, uništavanje jezika i stvaranje „novogovora” te neprijateljstvo prema neistomišljenicima oslikavaju današnje vrijeme prožeto duhom liberalizma, upozorava Ryszard Legutko u knjizi Demon u demokraciji. Ovaj autor u današnjem vremenu prepoznaje sve znakove vremena njegova života u Poljskoj pod Sovjetskom upravom. „Socijalizam i liberalna demokracija pokazali su se kao sveobuhvatni sustavi koji svojim sljedbenicima propisuju kako trebaju misliti, što činiti, kako ocjenjivati događaje, o čemu sanjati i kakvim jezikom govoriti. Oba sustava imaju svoje pravovjerje i svoj uzor savršenog građanina.” Stoga oprez i mudrost u srca kako bi neprijatelj čovjeka ostao daleko. Da bismo stvorili kvalitetnu budućnost ignorirajući površni svijet tehnike, potrebno je „da naš život ponovno dovedemo u vezu s nadosobnim sadržajem i svrhom” kazuje Christa Meves.


Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!