Robert Hugh Benson (1871. – 1914.), sin anglikanskoga canterburyjskog nadbiskupa i obraćenik na katoličanstvo, pisao je romane, kazališne novele, eseje, propovijedi i pjesme te slovi kao vrlo značajan predstavnik katoličke obnove. Benson nije dugo živio kao katolik – umro je, naime, u dobi od četrdeset tri godine i zabljesnuo kao meteor na katoličkome književnom obzorju. Njegova se djela odlikuju bogatstvom jezika, pronicavim intelektom i velikom maštom.
Našim suvremenicima je ovaj engleski književnik postao poznat po svome apokaliptičkom romanu distopijskoga karaktera – Gospodar svijeta. U njemu autor opisuje svijet „posljednjih vremena”, svijet u kojemu sekularistički totalitarizam orobljava ljude, ugrožava i uništava vjeru te tako pripravlja put dolasku Antikrista.
Kuriozitet vezan uz ovaj roman je preporuka Apostolske stolice da je vrijedan čitanja. Pape rijetko javno preporučuju nekog autora ili djelo. Tim je više neobično što su dvojica papa istaknula isti roman kao značajan i vrijedan čitanja. Papa Franjo je uvjerenja kako je Bensonov Gospodar svijeta proročanstvo za naše vrijeme koje opisuje unificirajuću globalizaciju, odnosno hegemonijsku uniformnost koja uime stvaranja umjetnoga jedinstva traži odreknuće od vlastite vjere i osobnih uvjerenja. Tu hegemonijsku uniformnost, prema mišljenju pape Franje, karakterizira nasilno nametanje idejnih obrazaca. Bensonov Gospodar svijeta utjecao je na niz autora apokaliptičke i distopijske književnosti 20. st. i može ga se staviti uz bok najpoznatijim suvremenim distopijskim romanima.
Bensonov Antikrist
Bensonov Antikrist prikazan je u romanu Gospodar svijeta kao veliki mirotvorac koji zastupa novi svjetski poredak u kojemu vladaju sigurnost i blagostanje. Odmah upada u oči koliko se autor u opisivanju lika Antikrista i njegove poruke držao svetopisamskih tekstova. Vrlo veliku sličnost pokazuje njegov lik Antikrista s onim kojega apostol Pavao opisuje u svojoj Prvoj poslanici Solunjanima: „Dok ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baš tada će se iznenada na njih oboriti propast kao porođajna bol na trudnu ženu i nipošto joj neće umaći” (1 Sol 5,3).
Temeljna pitanja koja Benson postavlja u romanu su: Može li svijet biti ujedinjen, miran, znanstveno-tehnološki napredan, ekonomski prosperitetan u prikrivenu totalitarizmu i neslobodi duha?, Može li čovjek živjeti u socijalnoj državi blagostanja, a da se istodobno osjeća nezadovoljnim, neispunjenim, da ga mori ono što je Erich Fromm nazvao „modernom dosadom života” uslijed sivila besmisla?
U Predgovoru prvoga hrvatskog izdanja urednik Petar Balta piše: „Roman o posljednjim vremenima Gospodar svijeta engleskoga autora Roberta Hugha Bensona jedno je od najpoznatijih apokaliptičnih djela u modernoj književnosti. Prvi put objavljen daleke 1907. odmah je izazvao, kao što je autor i predvidio, žestoke polemike u javnosti koje su na kraju učinile Bensona jednim od najzanimljivijih likova suvremene engleske književnosti o kojemu se mnogo raspravljalo.”
Portreti Antikrista prethodnih stoljeća uvijek su isticali dijaboličku stranu Antikristova lika. Benson je prvi koji „konačnoga Neprijatelja” prikazuje kao vrlo karizmatičnu, elokventnu i privlačnu ličnost koja ima sposobnost povući za sobom mase.
Buđenje u kršćanskome svijetu
Manje je poznato da je Benson napisao još jedan roman koji također tematizira jednu drukčiju i vrlo neobičnu viziju budućnosti. Nakon izlaska Gospodara svijeta, Benson je od mnoštva svojih čitatelja dobio pisma puna preneraženja nad pesimističnim prognozama za budućnost. Čini se da je tada shvatio kako je premalo nade utkao u svoju romanesknu viziju budućnosti i izostavio perspektivu pobjede dobra nad zlom – Krista nad Antikristom.
U Uvodu svoga utopijskog romana Dawn of All (Osvit svega) iz 1911. godine, Benson kao da se ispričava svojim čitateljima zbog depresivne vizije budućnosti iznesene u Gospodaru svijeta i smatra svojom dužnošću pružiti im kontraperspektivu u Osvitu svega. Glavni lik romana Monsignore Masterman od vjere je otpali svećenik koji uslijed bolesti pada u komu i budi se šezdeset godina poslije. Svijet u kojemu je Masterman pao u komu bio je svijet sekularnoga humanizma, ateizma, socijalizma. Svijet u kojemu se probudio bio je suprotnost takvu svijetu.
Apostazirani svećenik je u šoku kada vidi svijet potpuno prožet kršćanskom porukom u kojemu je papa najveći autoritet. Francuska, Engleska i mnoge druge, nekada protestantske zemlje, vratile su se u krilo Crkve, a monarsi se podvrgavaju papinu autoritetu u svemu.
Masterman upada u veliku borbu sa samim sobom kada se nađe u svijetu koji je potpuno usmjeren na Boga i Crkvu od koje se on odmetnuo. Pita se što je sa slobodom mišljenja i osobnim izborom kada vidi da se u takvu kršćanskom društvu procesuira nevjernike, heretike i bogohulnike poput Dom Adriana Benetta koji je protjeran u emigraciju zbog svojih heretičkih stavova.
Aktualnost pitanja slobode
Glavni lik romana se pita, ako je u jednome takvom svijetu moguće pomiriti vjeru i znanost, kako je moguće spasiti slobodu. U isto vrijeme uviđa kako su ljudi u tome kršćanskom društvu ipak više osobno slobodni i više individue nego u drugim društvenim poredcima.
Neki socijalist pita Mastermana hoće li njegovi partijski drugovi dobiti azil, ako čak i car konvertira na katolicizam. Pitanje slobode ostalo bi veliko pitanje i u kršćanskome društvenom poretku. Na kraju svoje utopije Benson prikazuje svoga glavnog lika kao onoga koji je u konačnici uvjeren kako je svijet prožet kršćanskim vrednotama ipak najbolji mogući od svih društvenih poredaka. Ipak, čini se da nam dobacuje provokativnu misao kako bi i u takvu svijetu bilo moguće da Crkva ili državne vlade ugroze slobodu pojedinca i kako se to nipošto ne smije dogoditi. Sloboda nikada nije samorazumljivost. Ona je vrednota za koju se u bilo kojem poretku čovjek mora iznova izboriti.
