Mala skromna kapela je za vrijeme osmanske vlasti služila kao tri u jedan – bila je i kuća, i župni ured i crkva. Sagrađena je krajem 17. stoljeća kao tradicionalna bosanska kuća, kuća nad magazom, a zadržala je i danas takav izgled. Nalazi se na brežuljku u prirodi sastoji se samo od jednoga kata unutar kojega su dvije prostorije, glavna je služila za vjerske obrede, a druga se koristila kao sakristija u kojoj se čuvalo misno ruho dok je u jednom malom dijelu bio krevet na kojemu je spavao fratar koji je boravio u tom svetištu. U 18. stoljeću ona postaje duhovno središte za katolike tuzlanskog kraja iz kojega djeluju bosanski franjevci.

Kapela je više puta obnavljana. Sredinom 70–tih godina obnovio ju je tadašnji tuzlanski župnik fra Josip Zvonimir Bošnjaković, a 2005. temeljito je obnovljena. U kapeli se nalazi čudotvorna slika Gospe Lipničke, jedna od najstarijih spomenika kršćanske kulture ovoga prostora. Ova kapela u tuzlanskom kraju ima kulturni značaj jer je proglašena nacionalnim spomenikom na 16. sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Čudotvorna slika

Kapelu dakle krasi čudotvorna slika Majke Božje, Gospe Lipničke, koja joj daje poseban značaj. Gospa drži u naručju malenog Isusa, a okolo su anđeli, te sa strana apostolski prvaci sv. Petar i Pavao. To je djelo domaćega baroknog majstora iz 18. stoljeća. Po narodnom kazivanju, slika je bila smještana u starom tuzlanskom samostanu, a kad su fratri protjerani iz svog samostana s pukom ona je ostala zaključana u crkvi, spašena je prije nego su Osmanlije zapalili samostan i od tada se nalazi u kapeli lipničkoj. Original slike čuva se u franjevačkom samostanu sv. Petra i Pavla u Tuzli, a replika je izložena u kapeli. Ova kapela je biser kulture i pastoralno i sakralno središte katolika tuzlanskoga kraja.

Kapela je i danas sačuvala svoju funkciju, jednom mjesečno svetu misu služi župnik župe Šikara fra Marko Lovrić, jer ona teritorijalno i pripada župi Šikara. Gdje god su franjevci, tu se na poseban način iskazuje štovanje Majci Božjoj, koja se i naziva kraljicom franjevačkog reda. Stoljećima katolici iskazuju pobožnost Gospi kod čudotvorne slike, traže ljubav i utjehu te olakšanje po zagovoru Gospe Lipničke. U vrijeme zabrane vjerskih obreda kapela je bila jedino vjersko središte katolika tuzlanskoga kraja. 

Na službenoj mrežnoj stranici franjevačkoga samostana u Tuzli stoji: „Samostani koji su se nalazili na području današnje Tuzle – Gradovrh, Donja Tuzla i Gornja Tuzla – bili su razoreni, a fratri se sklanjaju s Presvetim oltarskim sakramentom u tu bosansku kuću u Lipnicu. Tamo ostaju sve do 1785. godine odakle pastoriziraju katolike u ovome kraju povremeno boraveći u Lipnici ili Husinu zbog osobne sigurnosti. Spominjući se u spisima u kapeli je uvijek boravio jedan svećenik. Nakon prelaska župnika u Tuzlu kapela ne prestaje gubiti svoj sakralni značaj, nego sve više postaje molitveno i zavjetno-mariološko svetište te od 1823. godine u Lipnici boravi stalan svećenik koji pastorizira ovo područje uključujući i područje današnje župe Breške. Tako se kroz povijest uspostavila Lipnička kapelanija koja je prestala postojati kad je 1838. godine sjedište preneseno i osnovana župa Breške.”

Ovu kapelicu posjeti veliki broj hodočasnika za vrijeme blagdana Male Gospe koji se slavi 8.rujna. Ali ne dolaze samo lokalni katolici nego i ljudi drugih vjeroispovijesti koji tu pronalaze duhovni smiraj, a i oni koji žele posjetiti lokalitet od kulturnog značaja.

Nažalost što ova priča nije više eksponirana i dostupna javnosti, nije ucrtana na mapu turističkih mjesta Tuzlanskoga kantona, kako jednom reče župnik Šikare fra Marko Lovrić. Ovo je jedna lijepa priča, franjevačka, bosanskohercegovačka, koju treba čuvati i njegovati koja je značajna za našu dragu Bosnu i Hercegovinu, sve katolike, ali i druge ljude koji su ljubitelji kulture i povijesti.

Objava Gospa Lipnička pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.