U Starom zavjetu za podjeljivanje svete službe svetim uljem pomazivani su kraljevi, svećenici i proroci. U Novom zavjetu svetom krizmom pomazuju se krštenici, svećenici i biskupi. Sveto ulje i pomazivanje uljem znak su podjeljivanja Duha Svetoga. I Krist je Pomazanik, pomazan „Uljem Radosti”, to jest Duhom Svetim. Slično je i svaki kršćanin „pomazanik”, jer „kršćanin” dolazi od Spasiteljeve riječi – Krist (Pomazanik) (Dj 10,38).

Sakrament svete krizme zove se i „potvrda”. Taj hrvatski naziv dolazi od prijevoda latinske riječi confirmatio, od glagola (con)firmare – potvrđivati, utvrditi, potvrditi. Odatle naziv potvrda ili, prema latinskom, u nekim hrvatskim krajevima jednostavno „firma” (naziv u uporabi i kod nekih drugih naroda). Krštenik promišljeno, odlučno, radosno i slobodno prihvaća, odnosno potvrđuje svoju vjeru u Krista, spreman i umrijeti za Njega. A Duh Sveti ga potvrđuje, utvrđuje i jača u toj svetoj vjeri i vjernom kršćanskom svjedočenju.

Značenje

Već smo u navedenim nazivima ovoga sakramenta razumjeli i njegovo značenje. Krizma (potvrda) je sakrament kojim se krštenik opečaćuje (označuje) posebnim neizbrisivim pečatom Duha Svetoga, koji ga utvrđuje u vjeri i u kršćanskom životu.

Od sedam svetih sakramenata, koje dobro poznajemo, sveta krizma (potvrda) je na drugom mjestu, odmah nakon krštenja. Već ta pojedinost govori da su krštenje i krizma veoma povezani i složni sakramenti. Želimo li to izreći usporedbom iz prirode, sjetimo se stabla u vrtu. Ono je ukorijenjeno duboko u zemlji. Nad zemljom je više ili manje visoko deblo koje nosi svoju krošnju bogatu raznim plodovima. Sliku možemo čitati ovako: vrt ili zemlja, to je Crkva, to je Krist; korijen, to je naše krštenje – ukorijenjenost, ucijepljenost, usađenost u Krista i Crkvu; deblo, to je sveta krizma ili potvrda; krošnja i sve ono što je u njoj (cvjetovi, pa slatki, sočni i ukusni plodovi), to su svi drugi sakramenti. Jednostavno rečeno, to su naša dobra djela, to su kreposti našeg čestitog kršćanskog života, to je naš čestit i svet kršćanski život – dragocjeni slatki plod krizme i svih svetih sakramenata.

A ono deblo, to je kao produženi korijen: ono je snaga i sila koja drži i nosi krošnju, kroz njega dolaze sokovi iz korijena u krošnju za cvjetanje i dozrijevanje plodova. Krizma je, dakle, kao nastavak (complementum – nadopuna, dovršavanje) krštenja, jaka sila i snaga i čudesni „božanski sok” (sedam darova Duha Svetoga) koji Duh Sveti u ovom svetom sakramentu ulijeva u dušu, u srce i pamet krštenika da donese plodove svoje svetosti. I postigne svoj cilj – vječno spasenje. Sad bolje razumijemo i naziv potvrda ili firma. Klica vjere, koju Duh Sveti još u trenutku svetog krštenja neizbrisivo urezuje i usađuje u dušu, u pamet i srce čovjeka – po snažnoj i bogatoj milosti sakramenta svete krizme jača i raste. Ili, prema onoj našoj slici, postaje snažno deblo, sposobno nositi svoju krošnju, to jest poteškoće i križeve svega svoga života, rasti u djelotvornoj vjeri i ljubavi, u osobnoj svetosti i donositi plodove dobrih djela – unatoč svim životnim nevoljama i olujama.

Povijesna nit

Povijesnu nit sakramenta svete krizme (potvrde) možemo lako uočiti. Ona je sakrament Novoga zavjeta, od Krista obećan i ustanovljen. Proroci Staroga zavjeta, govoreći o Mesiji i Njegovu dolasku na svijet, govorili su da će Duh Gospodnji na Njemu počivati (Mt 3, Iv 1) – radi Njegova spasenjskoga poslanja. Kad je Ivan krstio Isusa na rijeci Jordanu, Duh Sveti je sišao na njega i pokazao da je on Mesija, Sin Božji. Isus je i začet po Duhu Svetom i živio i djelovao uvijek u punom zajedništvu s Duhom Svetim, On – Mesija i Spasitelj.

Ta punina Duha Svetoga nije mogla ostati samo na Mesiji, već se izlila i na sveukupni mesijanski narod Božji. Nakon što je više puta obećao, konačno je i darovao Duha Svetoga. Apostoli su ga primili najprije na Dan uskrsnuća: „Dahne u njih i kaže im: primite Duha Svetoga!” (Iv 20,22). A onda u svoj punini i snazi na Dan Duhova, u obliku snažnoga vihora i ognjenih jezika (Dj 2,1-4). Taj obećani Dar primili su apostoli i svi oni koji su, na njihovo propovijedanje, povjerovali i krstili se. Po Isusovoj volji apostoli su im polagali ruke i podjeljivali dar Duha Svetoga, koji usavršuje i upotpunjuje i dovršuje krsnu milost. To polaganje ruku, prema poslanici Hebrejima (Heb 6,2), katolička tradicija s pravom drži povijesnim početkom sakramenta svete krizme (potvrde), koji na svoj način čini trajno prisutnim milosni događaj Duhova (slično kao što Euharistija ovjekovječuje događaj Posljednje Večere).

U Djelima apostolskim (8,14-17) opisan je gotovo cijeli obred podjeljivanja sakramenta svete krizme. Evo tog izviješća: „Kada su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih, i oni primahu Duha Svetoga.” Da bi se istaknuo taj dar Duha Svetoga od vrlo ranih vremena, uz polaganje ruku, nadodano je i mazanje mirisavim uljem (krizmom), o kojem smo već govorili.

Sakrament svete krizme (potvrde) na početku se dijelio odmah nakon krštenja. To se i danas čini kod krštenja odraslih osoba. Zbog različitih povijesnih okolnosti na Zapadu sakrament svete krizme odvojio se od sakramenta krštenja i dijelio se nakon što su krštenici poodrasli u dobi i u boljem upoznavanju svoje vjere i svetih sakramenata.

U Istočnoj Crkvi se i danas sveta krizma podjeljuje odmah nakon krštenja, u istom svečanom krsnom obredu. Djelitelj je svećenik koji krsti, ali sveto ulje (miron) kojim se pri tome služi, prethodno blagoslivlja patrijarh, odnosno biskup.

Dvije posebne milosti

Prva posebna sakramentalna milost svete krizme jest pečat Božji. Po sakramentu potvrde Duh Sveti utiskuje u dušu krizmanika svoj božanski pečat ili biljeg. To je kao Božji potpis.

U ljudskoj povijesti, sve do naših dana, pečat ili žig je znak kraljeva i vladara, znak važnih osoba i ustanova. Pečat predstavlja osobu ili ustanovu. Pečatom se označuje vlasništvo nečega ili nekoga. Tko je ili što je opečaćeno nečijim pečatom, zna se kome pripada i čije je vlasništvo. Pečatom se također jamči vjerodostojnost, ispravnost ili istinitost nečega ili nekoga.

Pečat dara Duha Svetoga označuje da krštenik definitivno pripada Kristu. Duh ga potvrđuje i čini sposobnim za Kristova svjedoka u ispovijedanju i življenju jedne, svete, katoličke i apostolske vjere. Čini ga Kristovim borcem, to jest braniteljem te vjere.Čini od njega apostola Kristova, to jest širitelja Kristove vjere. Daje mu dijela u kraljevskom svećeništvu Kristovu, to jest u hvali i slavi kojom Krist neprestance slavi Oca u istom Duhu. Taj pečat Duha u duši ostaje trajan i neizbrisiv, kako je već istaknuto, pa je sakrament svete krizme neponovljiv, to jest može se primiti samo jedanput u životu.

Drugu milost sakramenta svete krizme možemo označiti kao ulivenu krepost. Bolje reći kreposti. To je na prvom mjestu krepost jakosti u svjedočenju. Krizma ulijeva i podržava u nama milost da rastemo u jake i uspravne kršćane – poput onog čvrstog i jakog stabla koje smo na početku spominjali, stabla koje odolijeva svim životnim olujama, koje snažni vjetrovi ovoga svijeta ne mogu slomiti. Nadalje, to je krepost ustrajnosti u borbi protiv grijeha i mana, koje poput rak-rane smrtno ranjavaju i nagrizaju korijen naše svetosti, odnosno našega krštenja, po kojemu smo, ukorijenjeni u Krista, počeli biti sveti. Napokon, to je krepost hrabrosti i odvažnosti u hrvanju s đavlom, svijetom i tijelom, sa svim životnim protivnostima, u kušnjama, u nejasnoćama, u sumnjama, u svim ljudskim slabostima i poteškoćama, prema onoj Pavlovoj – „u nadi protiv svake nade” (Rim 4,18). Duh ulijeva snagu i neprestano potiče – hrabro naprijed!

Bitno u krizmi

Sveta krizma je valjano podijeljena i primljena onda kada se poštuju propisi Crkve. To jest, kada se pravilno upotrijebe materija i forma sakramenta. Materija (tvar) kod podjeljivanja sakramenta krizme jest sveto ulje (chrisma), koje je biskup posvetio na prošli Veliki četvrtak (novo), ne starije (staro, od prošle godine). Riječ je o maslinovu ulju, pomiješanom s balzamom i drugim mirisima. To ulje inače u životu služi za zdravlje i zaštitu, a duhovno, nakon posvetne molitve, simbol je i znak Duha Svetoga i Njegova božanskog „mirisa”, to jest Njegovih darova, koje On u ovom sakramentu ulijeva u dušu. Na bit i valjanost sakramenta spada: polaganje ruku djelitelja na glavu krizmanika i mazanje svetim uljem (krizmom) po čelu krizmanika, i to prstom palcem u znaku križa. Ako bi se pri tome upotrijebilo neko drugo ulje (katekumensko ili bolesničko), krizma bi bila sumnjiva. To je prvi bitni dio ili materija ovog sakramenta.

Drugi bitni uvjet za valjanost sakramenta svete krizme jest formasakramenta. A forma – to su zapravo strogo propisane riječi koje djelitelj krizme izgovara točno onako kako one glase, dok polaže ruke na glavu krizmanika i maže ga svetim uljem (krizmom), kako smo gore protumačili. Te riječi glase: „Primi pečat dara Duha Svetoga.”

Moralni uvjet za podjeljivanje i primanje sakramenta svete krizme jest prava nakana. Praktično je to dobra vjerska i duhovna priprema krizmanika, u što spada i sakrament svete ispovijedi, to jest da krizmanik kod primanja svete krizme ne bude u stanju smrtnoga grijeha, već u stanju milosti. O tome strogo vode brigu i župnik i roditelji i krizmanik, u vrijeme pripremanja za svetu krizmu.

Praktične upute

Trebamo znati da je redoviti djelitelj sakramenta svete krizme ordinarij ili biskup u svojoj biskupiji. Svoje podložnike može krizmati i izvan svoje biskupije. A druge katolike izvan svoga područja – samo uz dozvolu mjesnog biskupa.

Izvanredni djelitelj krizme može biti i svećenik – samo onda kad mu tu ovlast daje crkveno pravo, ili tu posebnu dozvolu dobiva izravno od Svete Stolice, ili od svoga biskupa u posebnim zgodama. Po crkvenom pravu svećenik može valjano podijeliti svetu krizmu u smrtnoj opasnosti, kada nije moguće, ili je vrlo teško doći do biskupa.Isto tako, kod krštenja odrasle osobe, svećenik toj osobi podjeljuje i svetu krizmu – uvijek po ovlasti koju prima od biskupa. Nakon podijeljene takve krizme svećenik (bilo koje službe) je dužan pismeno izvijestiti svoj ordinarijat.

Tko može primiti svetu krizmu? Istaknimo to: čovjek koji je još živ, koji je kršten, koji ima pravu nakanu, koji je u smrtnoj pogibelji (a nije u stanju smrtnoga grijeha), koji je vjernički i duhovno dobro pripremljen.

Po prastarom običaju i crkvenom propisu krizmanik treba imati svoga krizmanog kuma. A uvjet da netko može biti krizmani kum jest: da je sam krizman, da je katolik čestita života, da je odrasla osoba, da je odabran od krizmanika (roditelja, skrbnika). Kum može biti i roditelj (dozvolom biskupa). Kod dijeljenja samoga sakramenta kum stavlja desnu ruku na desno rame krizmanika.

Duhovi

Dva sakramenta trajno čine prisutnim dva najvažnija životna događaja u zemaljskoj Crkvi. I u ljudskoj povijesti uopće! To je presveta Euharistija ili Misna Žrtva Kristova koja rekapitulira i sada nama čini prisutnim Isusov život, muku, smrt i uskrsnuće. Prestankom te otajstvene Žrtve Kristove, prestat će ljudska povijest. Misa drži svijet u postojanju. Drugi sakrament jest sveta krizma ili potvrda. Taj sakrament čini prisutnim događaj Duhova. Bez Duha Svetoga nema Crkve, nema svećenika, nema Kristovih svjedoka, nema mučenika, nema svetaca, nema propovjednika Evanđelja, nema misionara, nema pokornika, nema uzornih svetih kršćana, nema pokajanja i obraćenja, nema spasenja. A sve je to u sakramentu krizme u nas posijao i ulio Duh Sveti. Tko s Njim surađuje, tko Njega osluškuje i slijedi, taj se neće izgubiti.

Spomenuli smo da po sakramentu svete krizme kršćanin prima puninu dara Duha Svetoga. Isus je pripremao i vodio učenike prema događaju Duhova. Luka je u svom evanđelju na kraju kratko zabilježio: „I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor” (Lk 24,48-49). U Djelima apostolskim zorno je opisan veličanstveni silazak te Božanske Sile, tog događaja Duhova, taj dan kad je Crkva rođena, smijemo li reći – krizmana?! Evo toga opisa: „Kad je došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici, te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.” (Dj 2,1-8).

Promjena koja se tada počela događati na apostolima i učenicima, po primljenom daru Duha Svetoga, sve do njihova herojskog svjedočenja za Krista svetim životom, čak i mučeništvom – imala bi se događati na svakom krizmaniku. Jer po ovom sakramentu on proživljava svoje Duhove. Istina, ne u vidljivim jezicima i vihoru. U njemu bi se postupno trebala zapažati njegova sve dublja svijest pripadanja Kristu (kršćanska svijest!) i sve dublja promjena na bolje. Krizma čvrsto povezuje s Kristom, umnaža u nama darove Duha Svetoga, priopćuje nam posebnu snagu Duha Svetoga, da, kao pravi svjedoci Kristovi, riječju i djelom, širimo i branimo vjeru, da hrabro ispovijedamo ime Kristovo i nikad se ne stidimo Njegova križa (misli iz dogmatske konstitucije Lumen Gentium, 11).

Neodoljiva je, vrlo lijepa i istinita opomena svetoga Ambrozija svima koji su kršteni i krizmani: „Sjeti se dakle da si primio duhovni znak, Duha mudrosti i razuma, Duha savjeta i jakosti, Duha znanja i pobožnosti, Duha svetoga straha, i čuvaj što si primio. Bog te Otac obilježio svojim znakom, Krist Gospodin te potvrdio i u tvoje srce stavio zalog Duha.”

Objava Sedam svetih sakramenata: Krizma ili Potvrda pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

U dugoj povijesti Crkve postoje brojna euharistijska čudesa koja potvrđuju stalnu vjeru Crkve (npr. Bolsano, Italija, 1246). To znači da vjeruje kako je za vrijeme čuda posvećena hostija dobila oblik Kristova Tijela i Krvi.

Novija euharistijska čuda                                                                                        

Spomenuli smo događaje u Bolsanu iz 1246. godine, ali euharistijska čuda nisu nasljeđe srednjega vijeka. Naprotiv, u posljednje vrijeme zabilježeni su razni čudesni slučajevi.

Doista, za razliku od prošlosti, današnja znanstvena utvrđivanja zauzimaju ulogu od primarne važnosti u potvrdi činjenica koje nadilaze ljudsko shvaćanje i prirodne zakone uz mogući govor o onim važnim stvarima u svezi s tipologijom analiziranog Platna (misli se na „Sveto Torinsko Platno“ koje se čuva u Torinu op. prev)  i određivanja  krvne grupe (u to Platno je, prema kršćanskoj prastaroj predaji i uvjerenju, bilo umotano mrtvo tijelo Isusovo i u njemu položeno u grob, a kad je uskrsnulo, na njemu je čudesno ostala utisnuta prava fotografija Kristova tijela, „oslikana“ neizbrisivim mrljama krvi, op. prev). Zanimljiva je činjenica da u raznim znanstvenim uzorcima krv s Torinskog Platna pripada uvijek krvnoj grupi AB kako je to na Svetom Platnu utvrdio prof. Pierluigi Baima Bollone.

Ograničit ćemo se i ovdje donijeti samo četiri euharistijska čuda koja su se dogodila u zadnjih 20 godina.

Chirattakonam (Indija)

U južnim dijelovima Indije nalazi se država Kerala s kršćanima prastare tradicije koji, s 18% sveukupnog pučanstva, predstavljaju treću postojeću religiju. U Kirattakonam-u postoji katolička župa siro-malankareškog obreda posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Tu je, 28. travnja 2001. godine, župnik Johnson Karoor iznenada uočio lik na posvećenoj hostiji. Činjenice koje su se dogodile precizno su opisane u njegovu svjedočanstvu:

„Dana 28. travnja 2001. godine, u župnoj crkvi Svete Marije u Chirattakonam-u započeli smo, kao i svake godine, devetnicu sv. Judi Tadeju. Ujutro u 08:49 sati izložio sam Presveti Sakrament u pokaznici i otpočeo s javnim klanjanjem. Nakon nekoliko minuta vidio sam kako se pojavljuju tri točke u svetoj Hostiji. Prestao sam s molitvom i stao promatrati pokaznicu, pozivajući i vjernike da promatraju te tri točke. Rekao sam zatim vjernicima da ostanu u molitvi i odložio pokaznicu u tabernakul. Dana 30. travnja slavio sam svetu Misu i sutradan otputovao u Trivandrum. U subotu ujutro, 5. svibnja 2001. godine, otvorio sam crkvu za uobičajene pobožnosti, spremio se i otišao otvoriti tabernakul da pogledam što se to moglo dogoditi s Hostijom koja se nalazila u pokaznici i odmah opazio lik poput ljudskoga lica. Bio sam veoma potresen! Pozvao sam vjernike da se poklone i počnu moliti misleći da lice vidim samo ja. Pitao sam ministranta je li on išta zapazio u pokaznici. Odgovorio mi je: „Vidim lik čovjeka.“  Zapazio sam da i ostali vjernici sa zanimanjem promatraju pokaznicu. Počeli smo s klanjanjem i lice čovječje, malo po malo, kako su minute odmicale, postajalo je sve jasnije. Nisam imao hrabrosti reći bilo što i počeo sam plakati. Za vrijeme klanjanja smo obično čitali jedan odlomak iz Svetoga Pisma. Odlomak koji mi se otvorio toga dana bio je iz 20. poglavlja Ivanova evanđelja koji govori o prizoru kad se uskrsli Isus ukazao sv. Tomi i rekao mu da pogleda njegove rane. Uspio sam reći samo malo riječi u svojoj homiliji i, jer sam morao poći slaviti sv. Misu u susjednoj župi u Kokkodu, odmah sam pozvao fotografa da snimi nekoliko fotografija svete Hostije s ljudskim likom na njoj. Nakon dva sata sve su fotografije bile razvijene, a na svakoj se ljudsko lice pokazivalo sve jasnije.

Čudesna fotografija podvrgnuta je ispitivanju na inicijativu Njegova Blaženstva, Cyrila Mar Baseliosa Malancharuvila, nadbiskupa biskupije katoličko-malankarske u Trivandrumu (do 2005). On je zatim, u svezi s ovim istinitim čudom, napisao: „Za nas vjernike, ovo što smo vidjeli jest nešto u što smo uvijek vjerovali. Ako naš Gospodin nama govori, dajući nam ovaj znak, zasigurno je potreban i naš odgovor.” Pokaznica s čudesnom Hostijom i sada se čuva u istoj crkvi.

Tixtla (Meksiko)

Dana 20. listopada 2006. godine, u crkvi u Tixtli, koja je dio meksičke biskupije Chilpancingo-Chilapa, za vrijeme euharistijskoga slavlja na jednoj posvećenoj hostiji pojavio se izljev neke crvenkaste tvari. Svi su ostali iznenađeni, a vijest se ubrzo proširila.

Mjesni biskup, mons. Alejo Zavala Castro, sazvao je istražnu teološku komisiju i, u listopadu 2009., radi rasvjetljivanja toga događaja, zadužio je dr. Ricarda Castanon Gomeza, da zajedno s grupom znanstvenika provede znanstveno istraživanje.

Crkvene meksičke vlasti obratile su se dr. Castanon Gomez-u, znajući da je, godine 1999.-2006., taj znanstvenik vodio studijski postupak nad dvjema posvećenim hostijama koje su također krvarile u župi Svete Marije u Buenos Airesu (Argentina). O. Leopold Roque, župnik župe sv. Martina iz Toursa, pozvao je o. Raymunda Reyna Estebana da predvodi duhovne vježbe njegovim župljanima. Dok su o. Leopold i jedan drugi svećenik dijelili svetu pričest pomagala im je jedna redovnica koja se nalazila sa lijeve strane oca Raymunda. Hostija koju je uzela i njome htjela pričestiti jednu osobu počela je izlijevati crvenkastu tvar.

Evo odgovora znanstvenog istraživanja provedenog između listopada 2009. i listopada 2012. nad onim što se dogodilo u Tixtli u Meksiku: „Analizirana crvena tvar odgovara krvi u kojoj je prisutan hemoglobin i DNA ljudskoga podrijetla. Dva studijska postupka predvođena eminentnim sudskim stručnjacima s različitim metodama utvrdila su da crvena tvar izlazi iznutra, isključujući pretpostavku da bi je netko mogao izvana staviti. Krv pripada grupi AB isto kao i u hostiji poznatog euharistijskog čuda u Lancianu te na Torinskom Platnu. Mikroskopska analiza povećavanja i prožimanja (krvi) otkrila je da je gornji sloj krvi zgrušan od listopada 2006., dok donji slojevi pokazuju, u veljači 2010., prisutnost svježe krvi. Također su nađena netaknuta bijela krvna zrnca, crvena krvna zrnca organskog podrijetla. Tkivo o kojemu se radi očito je razderano i s mehanizmom obnavljanja onako kako se to događa u živome tkivu. Naspram znanstvenih rezultata i zaključaka  do kojih je došla komisija,  biskup Cnhilpancingo-Chilapa-e, mons Alejo Zavala Castra, objavio je kako slijedi: „Događaj nema naravnog tumačenja. Nije paranormalnog podrijetla. Nije svediv na neprijateljsku manipulaciju.”

Dana 12. listopada 2013. godine mons. Castro je pastoralnim pismom objavio priznanje euharistijskoga čuda koje se dogodilo u Tixtli. U pismu se čita: „Ova nam pojava pruža čudesan znak ljubavi Božje koji potvrđuje stvarnu prisutnost Isusovu u Euharistiji. U svojoj ulozi biskupa u biskupiji priznajem nadnaravni karakter niza događanja u krvarećoj hostiji u Tixtli. Proglašavam ovaj slučaj znakom Božjim.”

Sokolka (Poljska)

Događaji koji slijede dogodili su se u Sokolki, poljskom gradu udaljenom dvadesetak kilometara istočno od granice s Bjelorusijom. Dana 12. listopada 2008. godine u župnoj crkvi sv. Ante bila je u tijeku svečana misa u 08:30 sati. Za vrijeme pričesti jednome od svećenika ispala je hostija, a on to nije primijetio. Na to ga je upozorila jedna žena dok je klečala čekajući da se pričesti. Smatrajući da se hostija zaprljala, svećenik ju je uzeo, prema liturgijskim propisima, stavio u malu posudicu s vodom koja stoji pored tabernakula. Predviđalo se da će se hostija rastopiti u vodi i tako po pravilu prestati biti hostijom, a time prestaje i stvarna prisutnost Kristova u njoj (ta voda se onda izlije u sakrarij, posebno mjesto u sakristiji gdje se izlije voda koja ide u zemlju, a ne u kanalizaciju i u kojoj se rukom operu kaležnjaci i korporali nakon njihove uporabe u misi, op. prev).

Na kraju Mise, na zahtjev župnika, o. Stanislava Gniedziejkoa, sakristanka, s. Julija Dubowska, zbog veće sigurnosti, prelila je vodu u jednu drugu posudicu koju je zaključala u kasi s kaležima.

Tjedan dana nakon toga, u nedjelju 19. listopada, oko 8 sati, sestra je otvorila kasu i našla gotovo rastopljenu hostiju, ali sa čudnim crvenim ugrušcima u sredini. Odmah je pozvala svećenike da im pokaže. Bio je dojmljiv onaj komadić posvećenog kruha s čudnim crvenim ugruškom na površini. Izgledao je baš kao komadić mesa. Voda, međutim, nije bila obojena istom bojom.

Župnik Sokolke obavijestio je prvostolnu kuriju u Bialystok-u. Nadbiskup Edward Ozoriwski zajedno s kancelarom kurije, svećenicima i profesorima ispitali su hostiju i, zaprepašteni, odlučili pričekati daljnji razvoj tih događanja. Dana 29. listopada, posudica s hostijom je prenešena u župnu kapelu i zatvorena u tabernakulu; sljedećega dana, po naredbi nadbiskupa, don Gniedziejko je oprezno žličicom uzeo djelomično rastopljenu hostiju s  crvenom tvari boje krvi unutra i položio na čisti korporal (tjelesnik od čistog bijelog platna na koji se stavlja hostija za vrijeme Mise, op. prev). S vremenom se hostija „spojila” s korporalom i crveni „ugrušak” se osušio.

U siječnju 2009. godine konzultirano je  dvoje specijalista patološke anatomije  medicinskog Univerziteta u Bialystok-u, prof. Marija Elzbieta Sobaniec-Lotowska i prof.  Stanislawa Sulkowskog kako bi analizirali uzorke prokrvavljene hostije.

U uzorku su nađeni biomorfološki pokazatelji tipični tkivu srčanog mišića. Otkriven je fenomen „segmentacije” ili oštećenja na vlaknima tkiva srčanog mišića u području veznih dodira i  fenomen „fragmentacije”, odnosno brojna mala oštećenja. Ove alteracije mogu se promatrati samo u vlaknima koja nisu obamrla, to jest u živima, i pokazuju znakove mišićnih stezanja srčanog mišića koji su tipični ekstremnoj fazi prije smrti.  Osim toga, tkivo srčanog mišića bilo je vezano uz posvećenu hostiju na nerastavljiv način, način koji je nemoguć ljudskim sredstvima. Zatim, supstanca nađena na korporalu, iako izmijenjena nakon što je uzeta iz vode (jednostavno se osušila), već nekoliko godina nije promijenila svoj izgled iako nije bila stabilizirana niti čuvana na posebnoj temperaturi. „To znači, ako bi se to ‚čudo‘ imalo pripisati nekoj bakteriji, materijal bi se raspao, razmrvio i promijenio bi izgled. Bilo kakva mikrobska obrada, makar stavljena i na najčišći mogući materijal, nakon samo jednoga tjedna pokazuje se potpuno drugačijom” – dodao je profesor Sulkowski.

Dvoje znanstvenika iz Bialystoka koji su, neovisni u svojim istraživanjima i služeći se najnovijim tehnološkim instrumentima, došli do istog zaključka (između ostaloga, profesor Sulkowski nije znao da uzorak koji je ispitivao potječe od jedne hostije): ispitivani uzorak nije ni ugrušak ni krv, već tkivo ljudskog srčanog mišića, još živog. Bio je to srčani mišić s indikacijama tipičnim ekstremnoj fazi koja prethodi smrti. Drugim riječima, poljsko euharistijsko čudo govori o Osobi koja je u agoniji.

Prvostolna kurija  u Bialystoku u svom službenom saopćenju je potvrdila da se „događaj iz Sokolke ne protivi vjeri Crkve nego je potvrđuje. Crkva ispovijeda da se, po riječima pretvorbe i snagom Duha Svetoga, kruh pretvara u Tijelo Kristovo i vino u Njegovu Krv. Osim toga, radi se o pozivu da službenici Euharistije Tijelo Gospodinovo podjeljuju s vjerom i brižljivošću te da ga vjernici primaju s poklonom.”

Legnica (Poljska)

Uronjen u plodan poljoprivredni kraj Poljske, 90 kilometara od granice s Njemačkom uzdiže se grad Legnica. Čini se da mu ime dolazi od slojeva lignita, neka vrsta fosilnoga uglja, skupocjenog po sagorijevanju. Tu je sve počelo pred Božić prije pet godina.

Dana 25. prosinca 2013. godine u župnoj crkvi svetog  Jaceka (Hijacint), za vrijeme božićnog euharistijskog slavlja, u trenutku dijeljenja pričesti, jedna posvećena hostija nepažnjom je pala na zemlju. Prema propisima u ovakvim slučajevima hostija se podigne i stavi u posudicu punu vode gdje će se rastopiti. Tako su i učinili. Ali deset dana nakon toga slijedilo je iznenađenje. Župnik, don Andrzej Ziombra, pripovijeda da je 4. siječnja, zajedno s drugim svećenicima, otišao pogledati je li se hostija rastopila u vodi: „Odmah smo opazili da se hostija nije rastopila i da se pojavila crvena mrlja koja je zauzimala jednu petinu njezine površine. Odlučili smo o tome obavijestiti biskupa (mon. Stefan Cichy), koji je ustanovio posebnu komisiju  teologa i znanstvenika za analizu tog događaja. U međuvremenu, tijekom proteklih dana,  zapazili smo da je mrlja na površini hostije promijenila boju i od jakog crvenila prešla u smeđe crvenilo. Dana 26. siječnja 2014. uzorak hostije uzeli su izravno znanstvenici. Za nas svećenike čudo je bilo očito. Komisija je ipak trebala utvrditi radi li se možda o kakvoj gljivi, plijesni, ili kakvu izvanjskom čimbeniku? Institut sudske medicine u Wroclawu već tijekom prve analize je isključio prisutnost bakterija ili gljiva u crvenoj boji. Druga histopatološka analiza utvrdila je da neki fragmenti izgledaju kao da su dio tkiva srčanog mišića. Zatim smo odlučili tražiti još jedno mišljenje i uzorke smo odnijeli na Institut sudske medicine u Szczecinu (Stetin) ne objašnjavajući odakle ti uzorci  potječu.  Oni su koristili  drugačiju metodu istraživanja. Odjel za histopatologiju na Pomeranijan Medical Unuversity-u Szczecin (Stetin), na koncu analize izdao je saopćenje u kojem javlja da je u histopatološkoj slici otkriveno da fragmenti tkiva sadrže fragmentne dijelove žljebastog poprečnog mišića‘. A to‚ veoma sliči ljudskom srčanom mišiću s promjenama koje se često pojavljuju za vrijeme agonije.‘ Nismo analizirali krv nađenu na hostiji, znamo samo da je nađen ljudski DNA.”

Rezultati analize predstavljeni su Kongregaciji za nauk vjere u Vatikanu koja je događaj priznala nadnaravnim. Nakon toga,  i slijedeći upute Svete Stolice, novi biskup Lignica, mons. Zbigniew Kiernikowski, 17. travnja 2016., obavijestio je da je naredio župnom vikaru, don Andrzeju Ziombri, da „pripremi odgovarajuće mjesto za izlaganje dragocjene relikvije na način da vjernici mogu izraziti svoje klanjanje na prikladan način.”

Objava Novija euharistijska čuda pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Za nas kršćane, David, koji se rodio u Betlehemu oko 1000. godine prije Krista, proročki je simbol Onoga koji se u Betlehemu imao roditi – Krista Gospodina.

Isusovo rođenje u Betlehemu

Isusovo rođenje prije 2000 godina, u onom malom i nepoznatom gradu Judinu, učinilo je Betlehem jednim od najpoznatijih i najvažnijih gradova svijeta. Spomenuto Mihejevo proročanstvo ispunilo se u Kristu Isusu, Spasitelju svijeta koji se tu rodio. Po tom Rođenju Betlehem je početak i simbol novih vremena, novoga doba, nove svete i sretne ljudske povijesti i ljudske budućnosti uopće. Od toga Rođenja u Betlehem su uprte oči ljudi svih vremena. I danas je jedno od najpoznatijih hodočasničkih mjesta na svijetu. Betlehem, mjesto rođenja Spasitelja svijeta, san je prošlosti, stvarnost koja sada nadahnjuje, putokaz u sretnu budućnost i – vječnost.

Stari Izaijin tekst iz daleke prošlosti kao da je sada napisan: „Dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni” (Iz 9,5). U Betlehemu se rodio Knez mira, to jest Bog koji je postao čovjekom radi nas i radi našega spasenja! „On, On je mir!” (Mih 5,4) Tako je Isusov Betlehem simbol sveopćega mira za kojim čeznu sva ljudska pokoljenja. To je razlog da i naš današnji, moderni, visoko znanstveni suvremeni svijet, toliko umoran, izmučen i iscrpljen mržnjom i ratovima, gleda u Betlehem i njegova Kneza mira. Oko 50 gradova širom svijeta uzelo je Betlehem za pobratimski prijateljski grad, drugi su tim imenom označili neke svoje gradske četvrti, a tu su i razne udruge i ustanove pod tim imenom.

Betlehemska špilja

Knez mira, Kralj mironosni rođen u špilji, u štali! On koji je sve stvorio i sve stvara! On, „na čijim plećima je vlast”, postavši čovjekom, radi našega ovog zemaljskog i onog vječnog mira, ne htjede se roditi u moćnom i raskošnom Jeruzalemu iako su prema prastaroj tradiciji (Jakovljevo apokrifno evanđelje iz 2. st., sv. Ivan Damašćanski 749. god.) Marijini roditelji imali neko stanište u blizini jeruzalemskoga Hrama, gdje se, navodno, i Marija rodila i što su mogli koristiti i one noći kad se Isus trebao roditi, već se rodi u špilji, u štali maloga, nemoćnog, siromašnog Betlehema. U tom apsolutnom siromaštvu i poniznosti On je postao naš Mir! Tu je nama darovao svega sebe! Tu je prihvatio naše ljudsko siromaštvo i bijedu kao nešto svoje – „nama u svemu jednak, osim u grijehu” (Heb 4,15). Skrovita i tiha, siromašna i draga betlehemska špilja, ta čudesna kolijevka Sina Božjega, jedina i jedinstvena u ljudskoj povijesti škola je neodoljive Isusove ljubavi i mira. Izgradio ga je i zapečatio – taj mir!– svojom krvlju Spasitelj ljudskoga roda – Krist Gospodin. Nema drugoga puta za ljude, nema drugoga puta do mira! Bog je postao čovjekom radi nas, živio za nas, dao svoj život za nas! Tako je uspostavio mir između Boga i čovjeka – darujući sebe. Mir je plod ljubavi prema Bogu i prema čovjeku.

Glavna poruka Isusova Betlehema bila je i ostaje: „Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!”

Tu poruku betlehemskih anđela predstavlja, čuva i unosi u svijet i ovaj današnji Betlehem usprkos svim napetostima, ljudskim nesporazumima i sukobima oko njega. S mukom i naporima kroz svu minulu burnu povijest Betlehem je glas koji viče i dovikuje uznemirenom svijetu: „Ne silom, ne zveckanjem oružja, ne ratovima, ne nepravednim bogatstvom (betlehemska siromašna špilja, štala u kojoj se rodio Knez mira, snažan je protest protiv svega toga), već dobrom voljom i međusobnim poštovanjem i ljubavlju gradi se i čuva mir.

Bazilika rođenja

Bazilika Isusova rođenja u Betlehemu stoljećima čuva uspomenu na to Rođenje. Ona, cijela cjelcata, takva kakva je danas, označava mjesto gdje se rodio Spasitelj svijeta – Krist Gospodin. Nju svijet gleda kao Isusovu špilju, štalu gdje se On rodio i kao jaslice u koje je, kao Božansko Novorođenče, bio položen. Cijela bazilika kroz stoljeća govori i pripovijeda: „Ovdje se rodio Spasitelj svijeta – Isus Krist. Dođite, poklonimo se!” Baš kao što su betlehemski pastiri one noći jedan drugom govorili i pošli i poklonili se. Trg pred Vratima poniznosti, glavni ulaz u današnju baziliku, službeno se zove Manger Square (engleski, prema francuskom) – Trg jaslica, glavni trg i središte grada prema kojem se slijevaju pojedine gradske četvrti. Betlehemski Božić danas se događa i u bazilici i na tom trgu – srcu grada. Naziv ništa ne smeta muslimanima koji se svakoga petka klanjaju na tom istom Trgu jaslica.

Na svjetskoj razini, zbog povijesno-kulturne važnosti i jer je jedno od najpoznatijih hodočasničkih mjesta na svijetu, UNESCO je betlehemsku baziliku u cijelosti upisao u popis svjetske baštine u Aziji (2012.). Isti dan upisao ju je u popis najugroženijih mjesta svjetske baštine zbog neprestanih sukoba u tom dijelu svijeta.

Koristit će da ovdje, sasvim kratko navedemo dugu burnu povijest betlehemske bazilike Rođenja. Ustvari je to povijest kršćanske žive vjere, ljubavi i štovanja rođenja Kristova, Božića u betlehemskoj špilji koje je središnji događaj sveukupne ljudske povijesti.

Prvu veličanstvenu baziliku nad špiljom Isusova rođenja za ljubav svoje svete majke Jelene o svom trošku izgradio je car Konstantin 326. godine. Ona je u nekoj samarijskoj pobuni stradala u požaru 529. godine. Na njezinim temeljima izgradio je car Justinijan svoju baziliku 540. godine koja je, može se reći, i danas tu, naravno, uz oštećenja i popravke u minulim stoljećima. Kad su Perzijanci 614. godine rušili sve kršćanske crkve u Svetoj Zemlji, ovu nisu dirali, zbog mozaika Svetih triju kraljeva u perzijskim kraljevskim odorama, gore na zidu pred samim ulazom u baziliku, jer su oni ustvari iz njihove zemlje (nažalost, danas toga mozaika više nema). Prvi Muhamedov nasljednik, kalif Omar (638.), iz poštovanja prema proroku, kako oni kažu, Isu, također nije rušio ovu baziliku, već je odredio da muslimani pojedinačno mogu u njoj moliti (u jednoj niši). To se i danas poštuje. Tako kršćani i muslimani, baš u bazilici Isusova rođenja, imaju nešto zajedničkoga. Istom su Turci Seldžuci 1070. godine betlehemsku baziliku znatno oštetili. Križari su to popravili 1099. godine. Tako i danas izgleda.

Nekadašnji veličanstveni glavni ulaz u baziliku danas nije vidljiv: nadograđen je u mnogim popravcima tijekom minulih stoljeća. Danas se u baziliku ulazi na Vrata poniznosti – uska, mala vrata (120 cm x 79 cm). Na tu mjeru svedena su oko 1500. godine. To je najmanji ulaz od svih bazilika na svijetu. Zašto je takav? Prvo, da se spriječi nasilnike, koji su u prošlim vremenima na konju znali ujahati u crkvu i tako je oskvrnuti i obeščastiti. Drugo, da se svaki čovjek, kralj, ili bio tko drugi, mora sagnuti i tako ponizan ući i poljubiti mjesto gdje se sam Bog tako duboko ponizio, postavši čovjekom – poradi nas i našega vječnoga spasenja. Do samoga mjesta Isusova rođenja, u onoj povijesnoj špilji, duboko dolje ispod glavnoga oltara bazilike, opet se silazi niz vrlo stare strme uske mramorne stepenice, sve se više „snizuje” kako bi se nekako dokučilo otajstvo Božje ljubavi. I, jedan po jedan, prilazi k Zvijezdi: svatko klekne i poljubi je. Mjesto je označeno Davidovom zvijezdom od 14 krakova. Zvijezda je ustvari ime, odnosno svojevrsni potpis biblijskoga kralja Davida: 4 + 6 + 4 = 14 = David (Židovi su brojevima označavali slova). A David proročki je znak Kralja mira, Krista Gospodina, koji se imao roditi od njegova potomstva. Današnju srebrenu Zvijezdu postavili su franjevci 1717. godine koji ovdje djeluju kao čuvari više od 600 godina.

Božić u Betlehemu danas

Svake godine početkom prosinca u Betlehem, naravno povezano i s drugim svetim mjestima u Svetoj Zemlji, iz cijeloga svijeta pristižu na desetke, pa i stotine tisuća hodočasnika da slave Božić upravo tu, na mjestu prvoga Božića u povijesti. Ova 2018. godina znakovita je po veoma velikom broju hodočasnika u Svetoj Zemlji: kao da se cijeli svijet tu okupio! Unutarnja proslava je u bazilici, vanjska na Trgu jaslica (Manger). Već rano ujutro na Badnjak počinju pripreme za te proslave (katoličku i pravoslavnu). U bazilici je oko 2500 mjesta s ulaznicama za službene sudionike. Redovito je prisutna cijela palestinska uprava, na čelu s predsjednikom.

Glavni događaj jest proslava mise ponoćke: uz vrlo svečano i dugo pjevanje na starim jezicima za katolike i pravoslavne i posebnim obredima, uz bogatstvo svjetla i vlastitih božićnih običaja. Sve to regulira tzv. status quo, strogi međunarodni zakon, koji od 1852. godine strogo određuje i propisuje pravo vlasništva i vrijeme korištenja crkvenoga prostora pojedinih kršćanskih konfesija, kako u nekim drugim, tako i u betlehemskoj bazilici – zbog međusobnih nesporazuma i svađa prije spomenute godine. Ta stvarnost sablazan je i tužna posljedica razjedinjenoga kršćanstva. Vani, na Trgu jaslica i po gradu, svečane su parade i manifestacije. Palestinska policija cijeli dan, postrojena, maršira po trgu, čuvajući red i mir. Njihov puhački orkestar svira punim plućima koračne ritmove i melodije. Po gradu također svirači na gajdama intoniraju božićne arapske napjeve i vesele ritmove.

Na trgu su jaslice i vrlo svečano okićena jelka koja bude visoka i do 15 metara. Ona dominira trgom i preko masmedija „putuje” svijetom, poput svečano nakićenoga glasnika, pripovijedajući svima o svečanom i zanosnom betlehemskom Božiću. Jer, kako smo već istaknuli, njegova je glavna poruka od početka do danas: „Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!”

Tu radosnu i tako poželjnu poruku betlehemski Božić, od onoga prvog do ovog današnjeg, stoljećima ustrajno i neumorno širi svijetom kako bi doprla do svake savjesti i svakoga srca ljudskog. Politička i svaka druga ljudska napetost za betlehemski Božić neprirodna je i nenormalna. Pravi paradoks i nemilo iznenađenje betlehemskoj Božićnoj radosti i miru. Jer, za kršćane je Betlehem mjesto praiskonske čežnje i cilj je pobožnoga hodočašća.

Danas betlehemska božićna poruka mira ne dopire, nažalost, tako daleko. Nakon što je američki predsjednik, Donald Trump, odlučio priznati Jeruzalem glavnim gradom Izraela (6. prosinca 2017.) i preseliti američko veleposlanstvo u taj grad, dirnuo je u srce sve Palestince, koji Jeruzalem žele za svoj glavni grad. Posebno se Betlehem, na području okupirane Zapadne obale, uznemirio i uzbunio: palili su fotografiju američkoga predsjednika, sukobili se s izraelskim vojnicima, bacali kamenje, palili automobile. Betlehem je uvijek s Jeruzalemom, svojim najbližim životnim centrom, vezala posebno važna i snažna životna vrpca. Sada je od njega odijeljen deset metara visokim betonskim zidom (za Izraelce zid sigurnosne ograde, za Palestince aparthejd, kako oni kažu). Ratom nitko ništa ne dobiva, svi gube. U trenutnoj napetosti to svi počinju shvaćati. Neki se boje opasnosti od trećega sukoba, odnosno Intifade (prva 1987. – 1993.; druga 2000. – 2008.).

U takvoj klimi jedva da poruka božićnoga mira, koju Betlehem i danas izvikuje na sve strane Palestine i svijeta, može što promijeniti. Ipak, u Betlehem dolazi praktično sav svijet da slavi Božić (katolici, pravoslavni, sirijski ortodoksni kršćani, kopti i mnogi, mnogi drugi), da slave rođenje Isusovo, koje je nada i temelj svakom ljudskom miru. Postoji dirljiv običaj, da jedna skupina kršćana katolika svake godine za božićnu ponoćku hodočasti iz Jeruzalema u Betlehem, noseći sa sobom velik svitak s imenima osoba koje su željele doći na betlehemsku ponoćku, ali nisu mogle. Svitak blagoslove i unesu u baziliku Isusova rođenja. Vjerojatno su im tada na pameti i u srcu svi ljudi dobre volje koje betlehemski Božić neodoljivo potiče i poziva na radosnu proslavu rođenja sveopćega Kralja mira – Krsta Gospodina.

Objava Božić u Betlehemu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Langobardi su već bili pred Rimom i papa Pelagije II. pokušava spasiti ono što se dade spasiti i zaštiti one koji su još ostali u Gradu. Pomoć traži od Bizanta. A za diplomatske veze s Bizantom najbolji koga tamo kao svoga legata (nuncija) može poslati jest – Grgur. Odjednom mora napustiti svoj samostan i tihi monaški molitveni život i sav se predati diplomatskoj aktivnosti, važnoj za Crk­vu u onom trenutku. Papa ga imenuje đakonom, a to znači prvim suradnikom, i osobnim tajnikom. U delikatnoj diplomatskoj službi odlučna je bila – uz svestranu izobraženost – njegova strpljivost, mudrost i razboritost. I potpuno je uspio. Čak je, u suradnji s Teodolindom, ženom langobardskog vođe, uspio obratiti neke od njih na katoličku vjeru. Postizao je to vjerom, svetoš­ću i ljudskim dijalogom.

Kad je isteklo trogodišnje primirje, na krš­ćanski Rim sručila se nova teška zla: ponovna opasnost od Langobarda, poplava Tibera, kuga i glad. Voda je uništila stare rimske kuće i spremišta žita. Posljedica toga je bila glad i kuga, jer su potrajale negativne životne i higijenske okolnosti. Od kuge je umro i papa Pelagije. Voljom naroda, stjecajem okolnosti i samih događaja i – nadasve božanskom providnoš­ću i pozivom – Grgur, 590. godine, htio ne htio, mora preuzeti kormilo Petrove Lađe (Grgur I). Kad je saznao da su ga narod i kler izabrali za tu najuzvišeniju službu, poslao je pismo imperatoru Mauriciju (u to vrijeme imperator je morao potvrditi papinski izbor) da ga ne potvrđuje. Ali je rimski prefekt, German, otkrio tu vezu i spriječio Grgurov naum: uništio je njegovo pismo i zatražio od imperatora potvrdu Grgurova izbora za Petrova nasljednika. Grgur je ponovno pokušao to izbjeći: doslovno je pobjegao iz Rima i sakrio se u jednu pećinu. Nadalje, prastara tradicija kazuje, kako se na tu pećinu s neba spustio stup od ognja, i tako otkrio narodu Grgurovo sklonište.

Svoj pontifikat započinje poznatom povijesnom procesijom molitve i pokore milosrđu Božjem da prestane kuga. Cijelim Rimom odzvanjale su litanije iz usta svih staleža: klera, opata, opatica, djece, običnih vjernika, zatim udovica i udatih žena. Sve te pojedine grupe imale su se okupiti svaka kod svoje crk­ve (poznate stare rimske crk­ve) Svetih mučenika Kuzme i Damjana, Protazija i Gervazija, Marcelina i Petra, Ivana i Pavla, Prvomučenika Stjepana, te Svete Eufemije i Svetog mučenika Klementa. Sam Papa je sa svojom pratnjom krenuo od svoje bazilike Svetog Ivana Lateranskog i kao pastir predvodio tu višestruku procesiju prema Svetoj Mariji Velikoj (Santa Maria Maggiore), najstarijoj Marijinoj crk­vi na Zapadu. U iščekivanju procesije grupe klerika kroz tri dana su imale pjevati psalme. Četvrtoga dana, o trećoj uri, sastale su se u spomenutoj crk­vi dvije procesije i dalje ulicama grada zajedno intonirale litanijski poklik Kyrie eleison, koji se toga dana prolamao Rimom. Grgur je proslijedio do bazilike Svetoga Petra gdje je bio posvećen za svoju svetu i uzvišenu Službu. Procesija je, osim pokore i snažne molitve za prestanak kuge, označila i početak velikog novog pontifikata u povijesti Crk­ve. Bila je svojevrsna enciklika novoga Pape, u kojoj je papinska služba zasjala u svom pravom i punom značenju i istaknut prvi i glavni cilj: jedinstvo – jedno stado i jedan Pastir. Simbolično i ritualno je na to smjerala sedmerokraka procesija od sedam spomenutih crkava, prema Marijinoj bazilici i dalje do bazilike Svetoga Petra. – Na Ponte Sant’ Angelo i danas stoji veliki kip svetoga Mihovila Arkanđela. Njega su vidjeli, na završetku procesije, kako vraća mač u korice i – kuga je zaista prestala.

Objava Kormilar Petrove Lađe – Sveti Grgur veliki pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Ova se marijanska vjera Crkve, ovo kršćansko pouzdanje i pobožnost prema Majci Mariji, ovo jako iskustvo Marijine pomoći i moćne zaštite u svim opasnostima, u prošlosti i sadašnjosti, snažno očituje na prvom mjestu u službenoj molitvi Crkve – liturgiji, u liturgijskoj molitvi, koja je siguran i neprevarljiv iskaz onoga što Crkva vjeruje i što ispovijeda. Iz tog liturgijskog vrela potekla je zdrava kršćanska  pobožnost prema Mariji. Jednako tako i pobožna kršćanska marijanska umjetnost. Oduvijek Crkva misli, moli i pjeva, slaveći Boga – s Marijom. Prva Duhovska devetnica – s Marijom! – u Crkvi ne prestaje. Svi puci i jezici slave Boga – s Marijom. I slave Mariju!

Odmah jedna lijepa i draga činjenica. U pisanoj riječi, osobito u poeziji, Hrvati su, navodno uz Portugalce, narod koji je najviše pisao o Blaženoj Djevici Mariji (Držić, Divković, Babić, Margitić, Knežev, Šah, Šenoa, Nazor, Ujević, Šimić, Domjanić, Poljak, Kordić, Petričević…).

Marijanske pučke popijevke

Crkvena pučka popijevka sigurno je najjači i najbogatiji i najomiljeniji iskaz kršćanske ljubavi i pobožnosti prema Mariji. I ovdje Hrvati, po zaista prebogatom repertoaru marijanskih popijevki, spadaju među prve u svijetu.

U hrvatskom crkvenom pučkom repertoaru, uz euharistijske i općenito Gospodnje crkvene pučke popijveke, svakako su najbrojnije pjesme posvećene Majci Mariji. U kantualu „U slavu Bogu” (Sarajevo, 1934., rukopis, 200 stranica) poznatog glazbenika, dugogodišnjeg profesora crkvene glazbe na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, maestra Franje Matejevskog, postoji 41 popijevka na čast BDM i deset Lauretanskih litanija, koje su se u ono vrijeme u crkvi često pjevale. 

U najnovijoj crkvenoj pučkoj liturgijskoj pjesmarici (PGPN, Zagreb-Sarajevo, 2003.), što u glavnom, liturgijskom dijelu, što u dodatku, uvršteno je blizu 120 marijanskih popijevki; uz napomenu, da u brojnim popijevkama koje nisu izričito marijanske, Mariji je posvećena barem jedna kitica (adventske, božićne, korizmene, uskrsne i druge popijevke); k tome dolaze brojni marijanski himni i antifone – tradicionalne i pučke.

Oblik i sadržaj

Crkvena pučka popijevka uopće, pa tako i marijanska, ima oblik pučkog verza i strofe (najčešće od 4 verza osmerca). I kao takova veoma je bliza i draga srcu puka: prikladna je i moćna oduševiti i ujediniti puk u pobožnom pjevanju. Puk nezasitno uživa u ritmu svoga pučkoga versa i strofe – svoje popijevke.

Cilj marijanskih pučkih popijevki jest približiti puku, urezati u njegovo srce i dušu crkveni nauk o Mariji. To jest, mariološke istine utkati u pučki vers i strofu, da se lako pamte, čuvaju i dalje prenose. Dobra je pučka kateheza o Mariji, trajna neodoljiva propovijed, živi spomenik vjere i ljubavi i najvišeg dužnog poštovanja prema Onoj, po kojoj je Bog postao čovjekom – „radi nas i radi našega spasenja”. Napokon, marijanska pučka popijevka trajna je, oduševljena, nikad do kraja ispjevana molitva Mariji, Majci Božjoj, vapaj u nevolji i žarko utjecanje Bogu po Njezinu moćnom zagovoru.

Mariološke istine

Kako smo već istakli, dobra marijanska pučka popijevka vjerno prenosi crkveni nauk o Mariji, o njemu pjeva, o njemu pripovijeda, u njemu uživa. Istine utkane u marijanske pučke popijevke jesu: da je Marija bez grijeha istočnoga začeta i bez grijeha ostala (Bezgrešno začeće), da je majka Kristova i Majka Crkve, da je Bogorodica, da je Djevica prije poroda, u porodu i poslije poroda, da je naša zagovornica, pomoćnica u nevoljama ovoga života, da je naša posrednica, da je suradnica u Kristovu djelu otkupljenja (suotkupiteljica), da je s dušom i tijelom na nebo uznesena, da je Kraljica neba i zemlje (blagdan 22. kolovoza) – sukraljuje s Kristom (na to smo i mi pozvani: po Kristu, s Kristom i u Kristu). Sve ove istine utkane su u brojne marijanske pučke popijevke. Evo tek nekoliko primjera.

U pojedinim marijanskim pučkim popijevkama istaknuto je redovito više marijanskih istina i naslova. Tako popijevka: „O divna Djevice” pjeva o Marijinu djevičanstvu, o kraljevskom Njezinu dostojanstvu, o bezgrešnom Njezinu začeću, o Marijinu zagovoru:

O divna Djevice,
nebeska Kraljice,
moli za nas.

Ti znadeš najbolje
sve naše nevolje,
ah spasi nas!

Od sunca sjajnija,
od zvijezda krasnija,
nebeski cvijet,

Bez grijeha začeta,
Djevice presveta,
slavi te svijet.

U sljedećim popijevkama sami možemo uvidjeti marijanske istine utkane u pučke popijevke. Nekoliko prastarih hrvatskih:

Zdravo, Djevice, Bogorodice!
Ti si lijepi cvijet, 
Gospo blažena, ružo rumena,
sveta Marijo!…

Zdravo, Djevo čista, izvor milosti!
Zdravo, Majko Krista, vrelo radosti!

K tebi se utječemo, od sveg srca kličemo:
pomozi nam, slatka Djevo Marijo.

Zdravo, Božja Majko,neba Kraljice,
Zdravo, svijetlo sjajno, zvijezdo Danice!…

Vječna hvala budi Bogorodici,
ačetoj bez grijeha, čistoj Djevici!…

Usrdna molitva Mariji i iskusrvo njezinog moćnog zagovora kod Boga u svim nevoljama života snažno je istsknuto u jednoj od najpoznatijih hrvatskih marijanskih pučkih popijevki:

O mila Majko nebeska,
ti zaštitnice bijednika,
slušaj naš glas,
pogledaj nas,
svima nama izmoli spas.

Kad duši našoj teško je,
kad pritisnu je nevolje,
tebi se tad moli svak rad,
a ti blažiš bijedu i jad.

Ti raj si nam otvorila,
kad Isusa si rodila,
bez njega mi bijedni bi svi
vječnu sreću izgubili.

O čisto bosanskim marijanskim pučkim pjesmama (antifonama), u kojima je na divan pjesnički način utkana sva mariologija i koje odišu najnježnijom pobožnošću prema Isusovoj i našoj Majci Mariji, pisali smo u prošlim brojevima ovog Kalendara (2013.). Ovdje spomenimo tek poneki stih tih prastarih bosanskih prekrasnih marijanskih pučkih popijevki, radi njihova čistog nauka, žarke pobožnosti i ljubavi prema Majci Mariji:

O preslavna Božja Mati,/ dostoj mi se milost dati/ da ja ljubim Sina Tvoga,/ a mog Boga predobroga.//… Najpre, Majko, Sinu Tvomu/ poklanjam se preslatkomu;/ zatim Tebi, koja jesi,/ za Njim prva na nebesih.// On je vrelo od milosti,/ Ti si vrutak od slatkosti:/  Njemu hvala, Njemu dika,/ Tebi poklon uvijek vijeka. Amen.

O Marijo, o Marijo,/ bolne duše likarijo!/ Pokaži nam Sina svoga,/ našeg Boga predragoga.//…Ako budeš s nama biti,/ nećemo se izgubiti. // Navijek ćemo uživati,/ Onog koga si Ti mati.// Klanjamo se Sinu Tvomu,/ našem Bogu predobromu./ O Isuse, budi faljen/ po sve vijeke vjekov’. Amen.

Faljen Isus, Marijo,/ faljen Isus, Djevice,/ Faljen Isus, Majko naša,/ zagovornice!//…Ti, o Majko ljubljena,/ od sveg svijeta slavljena,/ primi molbe, o Kraljice,/ čista ružice!// Kćeri Oca nebeskog,/ Majko Isusa dragog,/ Duha Svetog zaručnice,/ naša Kraljice.// Moli za nas Ti Boga/ i Isusa dobroga,/ moli Duha Svetog radi/ puka svoga. Amen.

Objava Marijanske pučke crkvene pjesme pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Te su pjesme „bosanske“ jer su nastale u Bosni (tekst ili prijevod), namijenjene su bosanskom puku, napjevi su im izvorno „bosanski“ i kao takvi zaslužili bi poseban rad i razjašnjenje, što nam ovdje nije cilj.

O tekstu

Poznata euharistijska pjesma Ponizno se Teb’ klanjamo, nakon neodoljivog Zdravotijela i marijanske Faljen Isus, Marijo, najpoznatija je i najčešće pjevana crkvena pučka pjesma u Bosni. Tekst i napjev su izvorno „bosanski“. Neposredan povod za nastanak ove vrlo pobožne euharistijske pjesme jesu poticaji i upute Crkve o štovanju Presvetog Oltarskog Sakramenta i pobožnom klanjanju vjernika izvan svete mise. Pjesma je radosna ispovijed žive vjere u stvarnu Isusovu prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu i zanosni iskaz dužnog poklona i žarke ljubavi prema Euharistijskom Kristu – Nebeskom živom Kruhu, „kim se hrane naše duše“. Pobožni pučki pjesnik, u svega pet kratkih kitica, pučkih distiha, utkao je temeljni nauk Crkve o Kristu – utjelovljenom Sinu Božjemu, o Mariji – Bezgrešnoj Djevici i Bogorodici, o Crkvi – po kojoj se obnavlja Isusova muka, smrt i uskrsnuće u svakom pojedinom od nas, a poimence se spominje sv. Franjo „koji nosi svete rane, Isukrsta propetoga, rad ljubavi umrloga“.

O autoru

Autor teksta je biskup fra Augustin Miletić (Fojnica 1763 – Vidoši-Livno 1831), apostolski vikar u Bosni (1803-1831), osoba koja se neizbrisivo urezala u pamćenje ljudi u Bosni do danas, kako to njegov posljednji tajnik, fra Lovro Karaula, zorno ističe: „Pria će gavran obielit nego će njegovo ime u našem narodu umriet… Banovanja Kulinova, kraljevanja Tvrtkova i biskupovanja Miletina u Bosni zaboravit se ne mogu.“

Fra Augustin Miletić zapamćen je po neumornom dušobrižničkom, socijalno-karitativnom i kulturno-prosvjetnom djelovanju i, nadasve, po uzornom i svetom životu. Njegovu duboku pobožnost, posebno prema Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, odražava spomenuta njegova pjesma Ponizno se Teb’ klanjamo, kao i ona o Muci Kristovoj i Žalosnoj Gospi Na planinu Kalvarije. Pobožnost što ju je kao brižni pastir propisivao i tražio od vjernika, najprije je uzorno sam živio. Svako svoje putovanje započinjao je iz samostanske crkve, ispred Tabernakula, a na istom mjestu, ovaj sveti biskup, završavao je svako svoje putovanje.

Mlada nedjelja i Ponizno se Teb’ klanjamo

Povijesni okvir nastanka pobožne euharistijske pjesme Ponizno se Teb’ klanjamo bio bi ovaj. Apostolski vikar, biskup fra Grgo Ilijić (1736-1813), uveo je u Bosni i Hercegovini pobožnost Mlade nedjelje, dozvolom svete Kongregacije za Raširenje vjere (1798). To je bila želja i molba tadašnjeg starješinstva Provincije Bosne Srebrene: da se tako što više potakne i proširi pobožnost prema Presvetom Oltarskom Sakramentu i „za iskorijeniti zloću i opačine iz sarca karšćanski koliko za umložit dobra dilla, i bogoljubstvo u istim“. Fra Augustin Miletić, nasljednik biskupa Ilijića, svom dušom je prihvatio pobožnost Mlade nedjelje i pobrinuo se da bi se posvuda proširila. On joj je dao i vanjski oblik, tako da se obavljanje pobožnosti Mlade nedjelje u Bosni i Hercegovini smatra njegovim djelom. Njemu pripada glavna zasluga da se duboko ukorijenila kod bosansko-hercegovačkih katolika i da se održala sve do danas. A odvijala se ovako:

Za vrijeme pučke mise (na latinskom jeziku) na Mladu nedjelju iza Podizanja, umjesto Zdravotijela (koje se svake nedjelje pjevalo za vrijeme mise), pjevala se pjesma Ponizno se Teb’ klanjamo, koju je Miletić posebno za tu zgodu napravio. Vjernici tada po pravilu drže u rukama zapaljene svijeće na čast Presvetom Sakramentu, običaj koji se u Bosni održao sve do danas. Na kraju mise slijedi blagoslov s Presvetim i to ovim redom: izlaganje Presvetog, pjevanje himna Usta moja uzdižite, ili samo njegove dvije zadnje kitice Divnoj dakle tajni ovoj, kako se danas čini; zatim slijedi dirljiva meditativna molitva fra Augustina Miletića: „Skrušenim srcem, sabranom pameću“. Te bi se nedjelje mnogi vjernici nastojali ispovjediti, a članovi Trećeg reda sv. Franje imali bi svoju skupštinu. Očito se išlo za svojevrsnom duhovnom obnovom vjernika na svaku Mladu nedjelju. U središtu svega toga jest štovanje, odnosno klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Biskup Miletić osjetio je i uvidio potrebu za pjesmom koja bi na svoj način bila simbol Mlade nedjelje i njezine euharistijske pobožnosti i duhovnosti. Zdravotijelo je bitno povezano uz svetu misu i ono je, možemo reći, simbol onoga neizrecivog što se pod misom događa: Isusova i naša Pasha – Prijelaz Ocu. Pobožnost prema Presvetom Oltarskom Sakramentu na Mladu nedjelju, njezin obred i njezina duša, osvojila je srce kršćanskih vjernika neodoljivim govorom pučke pjesme Ponizno se Teb’ klanjamo. U njoj kliče, klanja se i zahvaljuje svome Spasitelju i Otkupitelju, koji po ovom velikom Otajstvu svoje ljubavi trajno ostaje s nama da nas posvećuje u našem svakodnevnom životu. To i jest cilj ove pobožnosti: da povezuje misu i naš svakodnevni život.

Pjesma fra Augustina Miletića Ponizno se Teb’ klanjamo postala je simbolom vjerničkoga života i ponašanja. Njegov životopisac, fra Bono Perišić, koji ga je osobno poznavao, navodi podatak da je Miletić svoju pjesmu Ponizno se Teb’ klanjamo napravio po uzoru na talijansku pjesmu Vi adoro (kao što je pjesmu Na planinu Kalvarije napravio prema latinskoj sekvenci Stabat Mater Dolorosa), ne navodeći u cijelosti talijansku pjesmu (v. i u Dr. Boris Jakov Barun, u doktorskoj disertaciji Dušobrižnički rad biskupa fra Augustina Miletića, Novigrad 1998, str. 60). Nije isključeno da je fra Augustin kao profesor, za svoga dugogodišnjeg boravka u Padovi u Italiji, upoznao lijep broj talijanskih euharistijskih pjesama i da su mu one mogle biti daljnji ili bliži poticaj i nadahnuće za pjesmu Ponizno se Teb’ klanjamo. Kako god bilo, ova Miletićeva poklonstvena euharistijska pjesma, i kao tekst i kao napjev, toliko je originalna, da može služiti kao uzor pravim „bosanskim“ crkvenim pučkim pjesmama. Narod u njoj prepoznaje sebe i svoju dušu i zanosno je pjeva ne samo u crkvi, već i kod kuća u određeno vrijem tokom godine (Mladom nedjeljom, pred Božić, u korizmi).

Napjev

Pučki napjev pjesme Ponizno se Teb’ klanjamo, u melodijskom okviru od pet tonova, melodijski je nešto razvijeniji od napjeva Zdravo tijelo Isusovo. Ista melodija, manje ili više, varira u raznim krajevima Bosne (kreševska varijanta, upadljiva po zadnjem tonu, varijante u Bihaću, u Barlovcima, oko Tuzle, a gotovo svaka župa ima neku svoju posebnost u melodiji ili ritmu, slično kao i kod Zdravotijela). S obzirom na „pratnju“, napjevi u sjeveroistočnoj Bosni imaju „pratnju“ na veliku sekundu, a u jugo-zapadnim krajevima na tercu i kvintu. Silno je poželjna zbirka svih „bosanskih“ pjesama i njihovih napjeva u svim varijantama, s odgovarajućom jednostavnom pratnjom orgulja ili harmonija. Taj vrijedan i opsežan rad čeka da dođe na red.

Ovdje ćemo donijeti, koliko se do sada zna, najstariji zabilježeni napjev pjesme Ponizno se Teb’ klanjamo, a zabilježio ga je, najvjerojatnije, fra Pavao Alaupović u Malom kantualu Fojničkoga samostana (oko 1828?), kako su taj kantual prozvali dosadašnji istraživači-muzikolozi, ili Kantual B (Mirna Marić u doktorskoj disertaciji Bosanskohercegovačka franjevačka glazba i glazbenici od 17. do sredine 19. stoljeća, Sarajevo 2008). Kantual je pisan s više različitih rukopisa, a netko je te razne sveske uvezao u jednu knjigu. Napjev Ponizno se Teb’ klanjamo nalazi se na zadnjoj stranici knjige i rukopis je, gotovo sigurno, onaj od fra Pavla Alaupovića (1785-1835). On je kao dječak poznavao fra Vicu Vicića i cijenio ga kao glazbenika. Ostavio je iza sebe u Fojnici prekrasan rukopisni kantual (Kantual C). Njemu treba zahvaliti da su se mnoge pjesme fra Vice Vicića sačuvale, jer ih je on sakupljao i prepisivao. Stoga, nije isključena mogućnost da je i spomenuti napjev Ponizno se Teb’ klanjamo fra Pavao našao među fra Vicinim listovima i uvrstio u svezak, uvezan u Mali kantual B (?).

Napjev je zapisan gregorijanskim notnim znakovima iz doba duboke dekadence gregorijanskoga korala, u stoljećima dok je Editio Medicea imala isključivi privilegij tiskanja crkvenih knjiga (početak 17. do kraja 19. stoljeća). U tom vremenu iskvareni su izvorni gregorijanski napjevi u ritmu i melodiji, dok su gregorijanski notni znakovi ostali isti. Odatle nesigurnost i nagađanje u pročitavanju menzuralnog ritma pojedinih napjeva zapisanih u tom razdoblju. Upotrijebljene su notne vrijednosti: longa (gregorijanska virga, današnja nota polovinka), brevis (gregorijanski punctum, nota četvrtinka) i semibrevis (gregorijanski rombus, nota osminka). Ti su se znakovi upotrebljavali u 19. stoljeću u hrvatskim krajevima za zapisivanje jednoglasnih crkvenih, kao i pučkih narodnih napjeva. Te povijesne pogreške iskvarenoga gregorijanskoga korala u knjigama Editio Medicea otkrivene su tek polovicom 19. stoljeća, pronalaskom starih gregorijanski rukopisa i znanstvenim radom i zalaganjem francuskih benediktinaca, koji su započeli s obnovom izvornih gregorijanskih napjeva (od godine 1848).

Donosimo najprije originalni notni zapis staroga napjeva Ponizno se Teb’ klanjamo, zapisan gregorijanskim znakovima u doba gregorijanske dekadence (gregorijansko crtovlje s pomičnim ključem C na trećoj crti), iz spomenutog fojničkog Kantuala B, a zatim njegovu najprije doslovnu transkripciju u današnje notno pismo (notni oblici i njihovo trajanje nije isto danas i u prošlosti) i, na temelju nje, transkripciju koja bi, prema našem mišljenju, bila najbliža ritmu današnjega standardnog „bosanskog“ napjeva Ponizno se Teb’ klanjamo. Iz analize se vidi da je melodijska podloga starog i današnjeg napjeva ista.

Originalni napjev iz fojničkog Malog kantuala (Kantual B)

Doslovna transkripcija originalnog starog napjeva

Transkripcija koja bi bila najbliža današnjem standardnom napjevu

Objava Ponizno se Teb’ klanjamo pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Ostala je današnja Bosna Srebrena, uvijek časna, ponosna i plodna u svom poslanju i radu na bosanskoj njivi Gospodnjoj. Tako ovo veliko franjevačko stablo i svaka od današnjih franjevačkih provincija na našim prostorima, u svakom od spomenutih izdanaka, ima svoje brojne uzorne i vrle, svete likove. Posebno se osvrćemo na svetačke likove provincije Bosne Srebrene, ističući njihov svjedočki kršćanski i redovnički život. A na poseban ćemo način ukratko predstaviti uzoran lik fra Luje Zloušića, osvijetliti njegov primjeran (svetački!) životni put.

Uzorni bosanski franjevci

U današnjoj Bosni Srebrenoj značajan je popis uzornih i svetih franjevačkih svjedoka i mučenika. Daleko najveći broj njih jesu mučenici, koji nisu službeno proglašeni, ali su ubijeni iz mržnje prema Kristu i kršćanskoj vjeri (in odium fidei). To je 37 svećenika bosanskih franjevaca, ubijenih tijekom komunističke vladavine uz Drugi svjetski rat. U istom periodu ubijena su i devetorica bogoslova Bosne Srebrene i osmorica sjemeništaraca. U komunističkim zatvorima i od zatvorskih tortura umrla su još četvorica, ukupno dakle 58. U ratu 90-ih godina prošlog stoljeća ubijena su četvorica bosanskih franjevaca.

Ovdje svakako treba spomenuti i desetoricu hrabrih franjevca Bosne Srebrene, koji su, pomažuću bolesnicima sa zaraznim bolestima tijekom Drugog svjetskog rata i sami bili zaraženi i od toga su umrli. Takvih je bilo i u ranijoj povijesti Bosne Srebrene.

U osmanskoj povijesti Bosne Srebrene, koja se tiče i drugih spomenutih provincija (od 1450. do 1875.), ubijeno je 128 franjevaca u svim krajevima – prema dokumentima do kojih danas možemo doći, a o njima su pisali fra Ignacije Gavran, fra Marko Semren, fra Marijan Karaula i dr. Njima pribrajamo i posebno ističemo fra Vjeku Ćurića, koji je ubijen u Ruandi u Africi 1998. Dok se u toj zemlji rasplamsavao plemenski rat, gotovo su svi europski svećenici napustili zemlju da spase goli život. Fra Vjeko je hrabro ostao s narodom da pomiruje zavađene, hrani, brani i duhovno jača stotine tisuća Ruanđana. U tom je njegova posebna duhovna veličina! Ubijen je u jeku tog svog plemenitog svećeničkog rada i zalaganja. U Africi je poznat kao ruandski Oskar Schindler. Ivan Pavao II. spomenuo ga je na Trgu sv. Petra kao misionara i mučenika, koji je životom potvrdio i zapečatio svoje svećeničko i misionarsko poslanje.

Životni put fra Luje Zloušića

Fra Lujo Zloušić, krsnim imenom Ivan, rođen je u Varešu 8. prosinca 1895. U obiteljskom odgoju veliku je ulogu imala zajednička večernja molitva svih ukućana. Osnovnu školu fra Lujo je završio u Varešu, a potom je upisao Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, koju je pohađao od 1906. do 1915. Uvijek je bio odličan đak i pokazivao najbolje vladanje. U gimnaziji je bio pročelnik Marijine kongregacije i urednik đačkog lista Cvijet. Godinu novicijata proveo je Gučoj Gori od 1911. do 1912., uzevši redovničko ime: fra Ljudevit. Bogosloviju je studirao u Sarajevu od 1915. do 1918., a u jednom mandatu je bio pročelnik bogoslovskog Zbora Jukić. Mladu misu je proslavio u Varešu, 16. lipnja 1918.

Nakon toga, starješinstvo Provincije ga je poslalo na studij matematike i fizike u Beč. Odatle se zbog političkih promjena u Monarhiji brzo vratio u Zagreb, gdje je 1922. diplomirao matematiku i fiziku. Iste godine postavljen je za profesora matematike i fizike u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom i ondje proveo 47 godina, sve do svoje smrti 1969. Osim profesorske službe bio je odgojitelj u Sjemeništu, deset godina odgojitelj klerika, upravitelj Marijine kongregacije i ravnatelj Gimnazije. Obnašao je i visoke službe u svojoj Provinciji: triput je bio zamjenik provincijala, definitor, a bio je i vizitator u dalmatinskoj franjevačkoj Provinciji.

Sve do godinu dana prije smrti fra Lujo je bio aktivan, radin, vitalan. Početkom 1969. primio je zaštitnu injekciju protiv gripe, od koje se ozbiljno razbolio, dobio upalu pluća i srčane probleme, pa je oko šest tjedana proveo u bolnici u Sarajevu. Tijekom listopada, kao bolesnik, pripravio je predavanja za redovitu nastavu i napisao svoj zadnji članak o olovskim slikama. Preminuo je 25. listopada oko dva sata popodne, nakon kraće agonije, predavši se u Božje ruke.

Fra Lujin sprovod, upriličen 27. listopada 1969. u Visokom, bio je veličanstven. Osim velikog broja svećenika, a među njima su bili crk­veni i redovnički poglavari, ispratili su ga brojni katolici i velik broj muslimana. Fra Lujo je samo privremeno počivao u visočkom groblju. Njegovo je tijelo 1971. preneseno u olovsku crk­vu, koju je s mukom i ljubavlju sagradio.

Neumoran radnik

Fra Lujino je zanimanje i djelovanje bilo vrlo široko i raznoliko: bio je profesor i odgojitelj, svećenik, vodio je računa o izgradnji crkve Gospina svetišta u Olovu, pisao je i davao instrukcije iz matematike i fizike. Dok je bio djelatan kao profesor, ponekad bi imao i po 27 školskih sati tjedno. Predavanja je savjesno pripremao i srdačno izlagao. Ocjena bi mu uvijek bila na drugom mjestu: cijenio je trud i osobu.

Fra Lujina osobnost posebno je zasjala u odgojiteljskoj izvrsnosti. U službi odgojitelja proveo je 17 godina. Delikatna i zahtjevna briga za duhovni, studijski i ljudski napredak đaka i studenata zaokupljali su i punili fra Lujinu dušu i srce. Među đacima nije bio stražar ni sudac, već otac koji je tu da uvijek pomogne. Prema Bogu je imao strahopoštovanje, prema ljudima poštovanje, a pažljivo postupanje prema stvarima – uvijek uzdržljiv, taktičan, profinjen. U njegovu odgoju i nastupima bila je vidljiva ljubav. Oduševljenje za svećeničko i redovničko zvanje nenametljivo je prenosio na svoje đake. Odgajao je svojom osobom i svojim primjerom: živa vjera, sasvim istinit, pravedan, ponizan, prožet idealima – to je bila tajna njegova odgojiteljskog uspjeha.

Cijenio je i ljubio svoj profesorski i odgojiteljski rad, ali mu je prva ljubav bila svećenički rad za duše. U tome je bio neumoran. Odlazio bi tamo gdje je bilo najpotrebnije i najteže, osobito u poratno vrijeme. U tom svetom poslu nije žalio ni sebe ni svoje vrijeme. Gdje ga je samo smogao, uz tolike službe?

Ipak, glavna fra Lujina ljubav bila je i ostala prastaro Gospino svetište u Olovu. Fra Lujo je na svoj način postao simbol ovoga Svetišta, a ono simbolom njegove žarke ljubavi prema Isusu i Mariji, njegove zahvalnosti Nebeskoj Majci za milosti i čudesa koja je tu činila izmučenom narodu u teškim turskim vremenima. Napokon, Olovo je njegova žarka molitva i njegova pokora za Crkvu i Provinciju, za njezina tri odgojna zavoda, ujedno njegove tri ljubavi: sjemenište, bogosloviju i novicijat. Vodila ga je i želja da to Svetište oživi te da i nama danas bude duhovna snaga za život. U tom smislu Olovo je osjećao kao svoj osobni poziv: Olovo je njegov zavjet.

Fra Lujina propovijed uvijek je bila realna, bez kićenja, ali neodoljiva po uvjerenju kojim je govorio i životu koji je iza svega toga stajao. Vrlo često je posjećivao obitelji, osobito one u potrebi i bolesnike, noseći im Božje svjetlo i mir. Htio je približiti čovjeka Bogu i tako ga učiniti boljim. Njegovi posjeti i ljudski susreti u bilo kojoj prilici – na putu, u vlaku, u autobusu – mnogima su bili uporište vjere u Boga. Vrlo često je išao na sprovode, onako iz sevapa, govorio bi, pružajući pomoć svom bližnjemu u krajnjoj potrebi.

Fra Lujo je svoju jaku vjeru i svoju nadu i svoju ljubav, posebno prema Gospi, najbolje očitovao u gradnji olovske crkve, u periodu od 1929. do 1936. Potreba za izgradnjom nove crkve fra Luji je bila neodgodiva i neodoljiva. Sastavljen je odbor za gradnju, ali on nikad nije stvarno proradio, tako da je sav teret gradnje pao na fra Lujina ramena: od skupljanja novca do organiziranja radova. Olovska crkva je trajan spomen vjere, žrtve i ljubavi i jak molitveni vapaj Bogu po Gospi Olovskoj za nas danas i naše svjedočko kršćansko življenje ovdje u Bosni.

Visočani i mnogi drugi pamte fra Luju po mnogobrojnim instrukcijama, svima bez ikakve razlike na vjeru ili koje drugo stanje. Instrukcije su bile drugi fra Lujin školski program u nastavničkom radu. Broj učenika godinama se povećavao. Kroz fra Lujine instrukcije uspješno je moralo proći barem tisuću osoba kroz 25 godina njegova instrukcijskog zalaganja! Uz to, imao je sklonost i sposobnost za pisanje i žalio je što su ga u tome priječile mnogobrojne obveze. Ipak, u tom je ostavio lijep i važan doprinos, pišući članke i priloge: znanstvene i odgojne, o Olovu i o pojedinim dragim pokojnicima, u zahvalnosti i ljubavi.

Znakovi svetosti

Fra Lujo je svima ostao u sjećanju kao svetački lik. Promatramo li svetost kao osobnu zaljubljenost u Boga, očitovanu posebno kroz molitvu, kao uzorno kreposno življenje u herojskom stupnju, kao divnu ravnotežu izvanredne ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Oni koji su s njim dugo živjeli svjedoče o trostrukoj fra Lujinoj svetosti. Njegova tipična krepost jest izdržljivost, strpljivost, ustrajnost. Stasom visok, od posta mršav, ali fizički i duševno izdržljiv i jak. Mogao je izdržati dugo bez vode i jela, bez sna i odmora. To mogu samo duše duhovno jake i motivirane. U reakciji brz, ali kontroliran, razborit, staložen. Post, molitva, rad i neumorna dobrota – to je fra Lujo.

Druga njegova velika krepost jest istinoljubivost. Istina je izvirala iz njegovih očiju i izlazila mu iz usta i vladanja. Duševno fin, diskretan, obziran i pažljiv – zato je svima bio drag i privlačan. Glavna fra Lujina krepost bila je pak pobožnost. Rastao je i stasao u duhu molitve. Doživljavao ju je kao svoje poslanje, ili još bolje, kao slanje u dobar i svet život. Živio je onako kako je molio. Po molitvi je rastao u svijesti o Božjoj dobroti i ljubavi i dobivao snagu za život. Molitvu je učio od svetog serafskog oca Franje, sv. Bone i drugih. Nastojao je kročiti njihovim stopama, stalno rastući u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Kao svećenik uvijek je bio na raspolaganju za svete sakramente, odmah i neumorno. Ponizan, otvoren za druge, požrtvovan.

Fra Lujo je zaista blažen. A da to Bog potvrdi po svojoj Crkvi – ovisi o svima nama!

Objava Izdržljivi, strpljivi i ustrajni pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Do rata je u vareškoj općini živjelo oko 22 000 stanovnika. Sada ih je oko 9500. Prema statistikama, zastupljenost Hrvata ovako izgleda: 1971. – 47 %, 1981. – 45 %, 1991. – 40 %, 2013. – 31,7 %. U ratnim nevoljama dobar dio Varešana naselio se oko Kiseljaka, Mostara, Drvara; drugi veći dio u inozemstvu – Njemačka, Švedska, Amerika. Misli li vareška dijaspora na svoj Vareš i svoj kraj? Svi zapravo čekaju bolja vremena. Vareš u svojim dubinama, u svojim šumama i vodama i neusporedivim prirodnim ljepotama nosi u sebi ogromno blago i bogatstvo za život. Ima sve, samo… Rat ga je ošamutio, ali neće valjda tako trajno ostati.

Iskre nade

Bilo je to proljetos kod Gospe Olovske, kojoj su Varešani stoljećima srcem i dušom odani. Je li im onu svoju nezaboravnu jaku ljubav prema Njoj udahnuo njihov sugrađanin, svima poznati, dragi i nezaboravni, svakoga poštovanja dostojni (sveti!), fra Lujo Zloušić? Ili je ta njihova ljubav prema Gospi Olovskoj jednostavno plod njihove kršćanske vjere i ljubavi i nade? I prije i sada svake godine vareški hodočasnici uoči Gospojine, nekad starim planinskim putem, danas preko Zvijezde i Oćevije, pješače svojoj Gopspi Olovskoj.

Za ručkom nakon svete mise u Olovu upoznali smo vrijedne vareške hodočasnike i s velikom radošću i iznenađenjem čuli njihovu priču o tome, kako su se njih petorica, uglavnom povratnika iz inozemstva (!), udružili i, podržavajući jedan drugoga, krenuli u proizvodnju: mesnih proizvoda, sireva, jaja, krumpira, ribe i drugoga što spada na život. Sve domaće, sve zdravo, svoje vlastito, blizu, tu u Varešu. Doslovno prkoseći općoj nezaposlenosti, nestašici, krizi raseljavanja, nesigurnosti, prijetnji polaganoga gašenja života i nestanka. Ti hrabri vareški ljudi jesu: Josip Franjić i sin mu Dražen (mesni proizvodi), Mladen Franjić (pilićara), Josip Babić (sirevi), Srđan Božić (riba). Dogovorili smo se da ih posjetimo u Varešu.

Najprije smo posjetili prelijepu varešku crkvu svetoga Mihovila, jednu od najvećih u Bosni (i najljepših!). Za ovaj stisnuti Vareš zaista velika, monumentalna, ures i dika Vareša, koji su nekada (a i sada!) Varešani znali zvati svojim „Malim Rimom”. U sadašnjem Varešu za nju kao da rata nije ni bilo: iznutra prekrasno uređena, po onom mudrom  pravilu: „i novo i staro” (za župnika fra Leopolda Rochmesa, 1977. – 1981.). Oltari su ostali isti, samo svečano opremljeni za svetu gozbu, umiveni i uljepšani. Marljivi župnik fra Mirko Majdandžić, uveo podno grijanje pa se u hladnom zimskom Varešu vjernici na svetoj misi više ne smrzavaju. Biffelovi vitraji (povijest Isusova: Naviještenje, Rođenje, Jaganjac s knjigom iz Otkrivenja, Dječak Isus u hramu, Krštenje, Ozdravljenje slijepca, Žalosna Gospa – Pieta, Uskrsnuće, Čudesni ribolov, Silazak Duha Svetoga; na pročelju sv. Franjo i sv. Barbara i Trnova kruna u velikoj širokoj rozeti), među najljepšima u Bosni. I moderni i tradicionalni, savršeno se uklapaju u govor unutrašnjih Vancaševih pobožnih linija i crkvenoga oblikovanja i stvaranja od prije stotinu i više godina (1903. – 1906.). Ona je bila i ostaje ponos svojih Varešana, ono najljepše što Vareš ima. I s povijesne i s kulturne i s građevinske i s duhovne strane. Svojim ponosnim tornjevima i cijelom svojom pojavom zrači životnim optimizmom. Zatekli smo je sa skelama uz vanjske zidove: fra Mirko u radnom odijelu, upravlja radom i radnicima. Stavljaju izvanjske staklene zaštitne prozore – da zaštite dragocjene umjetničke Biffelove vitraje i da se u isto vrijeme znatno bolje čuva toplina u crkvi.

Malo niže, uz Stavnju, stara je crkva sv. Mihovila: zbog svoje starine (ona prva još u 16. stoljeću, ova današnja na temeljima one bivše, oko polovice 19. stoljeća, konzervirana 1991.), zbog svoje povijesne (možda najstarija u Bosni) i kulturne važnosti pod zaštitom je države. Isto tako i nova.

U župi je sada oko 2500 vjernika. Pred župnom crkvom spomenik palim braniteljima (tko će na njih misliti, ako ne Crkva!): Mihovil arkanđeo nježno i ponizno kleknuo, žaleći nad palima (Anto Kainić, 1997., bronza). Malo dalje od spomenika u pročelju crkve, sestre bosanske franjevke izgradile, na temeljima svoga starog samostana (1936.), poveliku novu kuću (2009.). Zapravo Malu školu: za siromašnu djecu, za djecu bez pravoga roditeljskog odgoja, za obrazovanje djece i mladih iz Vareša i drugih mjesta. Crkva, koja je uvijek kao nova, i sestarska nova kuća znak su odvažne nade, bolje rečeno uporne borbe za život i opstanak u ovom poratnom Varešu i dalje u Bosni.

Put zdrave hrane

Uvijek raspoloživi i dobri kapelan, fra Anto Cvitković, rado se ponudio da nas povede do spomenutih hrabrih vareških poduzetnika u selu Zarudju (od Rata kažu Zaruđe). Put do sela sami su preimenovali u Put zdrave hrane: tko želi i tko traži zaista zdravu hranu, odmah zna gdje i kod koga će je naći. Najprije smo se navratili kod Dražena Franjića. Nova lijepa prostrana kuća odmah upućuje na marljive i vrijedne domaćine. Supruga Olivera (Olja) najprije je smirila uznemirenoga povelikog vučjaka pri samom ulazu do kuće, prekinula poslove oko kuće, počastila nas svojim domaćim sokom za stolom pored kuće – dok muž Dražen dovrši nešto na krovu. Drago im je što smo ih posjetili. Otac Josip je po nekom poslu, inače živi u staroj obiteljskoj kući nedaleko od njihove. U ratu su izbjegli u Kiseljak, vratili se 1996. i počeli s proizvodnjom – otac, brat i on, supruge, djeca. Svi su zaposleni oko proizvodnje i domaće prerade mesa. Sada je već 20 godina otkako uspješno vode svoju varešku mesaru. Govedinu i svinje otkupljuju u selu, teletinu dobivaju od kooperanata.

Olja je predsjednica Foruma žena u Strici – Zarudju. Cilj im je sačuvati stare običaje i družiti se. Domaće veziljsko umijeće, narodne nošnje i rukotvorine i tipična tradicionalna vareška jela, posebno za Badnju večer, učile od starijih žena. Četvrtkom bi se išlo kod mlade i nosila urmašica ili gurabija (suha urmašica). U Strici i Zarudju odavno je postojala tradicija seoskoga turizma: turistima se nude tradicionalna jela. Ovih zadnjih godina žene prave uobičajeni catering od voća, povrća, mesa, osobito za Miholjdan ili drugim zgodama kad netko naruči. Izviđači su ove godine organizirali Dane prijateljstva, a ručak za njih na izletištu kod Babića priredile su vareške članice Foruma žena. U svoju domaću narodnu radinost žene su uključile i djecu, na koju prenose svoje znanje. Simpatično je vidjeti djecu od dvije godine u narodnoj nošnji. Najstarija aktivna žena u Forumu ima 82 godine. Zarudje trenutno ima 17 djece, a Strica u 14 kuća 7 djece.

Bave se i pčelarstvom. Žene prave domaće sokove od ljekovitoga bilja (zova, kopriva, bobice od jele, smrčika, maslačak). Narodnu nošnju same šiju, materijal dobiju od načelnika Općine, uzorke nošnje pozajmile od žena iz Oćevije, posebno od Vike (Viktorije) Vijačkić i Janje Jozeljić. Udruga se sastaje petkom (osim ljeta, zbog poljskih poslova). Sada prave vijence za advent, a već planiraju gibanice za Badnju večer, te geršlo (keške se pravi u Oćeviji, a u Varešu nema tradicije toga božićnog jela).

Postoji još jedna slična „udruga”, sastavljena od žena i od muškaraca, s potpunim imenom: Izvorno vareško. Sjedište im je u samom gradu, nasuprot Kamenom mostu. I oni se bave narodnim (vareškim) rukotvorinama, a svi svoje proizvode uspješno prodaju na raznim sajmovima.

Nakon ugodnoga razgovora s Draženom i Oljom, fra Anto nas prati do Josipa Babića, nekoliko stotina metara gore poviše sela, na samoj blagoj, lijepoj nevelikoj visoravni, s koje se dobro vide planinski vijenci vareškoga geografskog okruga: Zvijezda, Perun, Konjuh. Josip nam je najprije pokazao zaista lijepo atraktivno seosko turističko izletište: simpatična zgrada, nalik na veliki planinarski šator s izlomljenim rebrastim krovom. Gosti – turisti unutra imaju sve za odmor i boravak. U sezonama uvijek netko ima. Tu su i dva konja za jahanje i rekreaciju te vrste. Glavno čime se bavi jest proizvodnja sira (dimljeni sir). U uzgoju ima 13 grla (7 krava muzara). S poslovima počeo 2003., prije toga bio u vojnoj gardi. Sve je napustio, vratio se u svoj Vareš, koji je draži i jači od svega. U sirari vrlo živo, svi ukućani rade, higijena na visini. Gore na izletištu gosti dođu, pojedu domaće uštipke, sir, peku, popiju domaću rakiju ili domaći sok. Mlijeko bez silaže, prirodna ispaša. Uspješan je i zadovoljan poslom.

Malo niže od Josipova imanja upoznali smo Mladena Franjića. Vratio se 1994., par godina nakon toga obnovili kokošju farmu koju su izgradili još 1983. Pod krovom je stalno oko 2500 koka nesilica. Obitelj se bavi proizvodnjom domaće tjestenine od domaćih svježih jaja i domaćeg pšeničnoga i heljdinoga brašna; prodaju svježa jaja, imaju šest krava za sireve (kooperacija sa susjedom Josipom), tržište im je cijela srednja Bosna. Istina, oni „jaki” i „veliki”, kako oni zovu velike proizvođače u državi i izvan nje, opasna su konkurencija zbog povoljnijih cijena, ali vareški Put zdrave hrane ipak govori za sebe i ovi marljivi vareški poduzetnici zadovoljni su poslovanjem.

Srđan Božić drži ribarnicu s pastrmkom. Njega nismo našli, ali njegova ribarnica uz vareški Put zdrave hrane, kažu, uspješno posluje. Pri povratku u Vareš pogledali smo i mesaru spomenutih vareških kooperanata (suho meso, pečenice, pršuti, kobasice, špek, svježe meso): Varešani navikli na svoju domaću mesaru „Franjić”, dođu, kupe što treba, a mesara se uspješno održava.

Još jedan odvažan pokušaj

U župnoj kući susreli smo Zdravka Praju. Umirovljenik već 13 godina, upućen u poslovnu organizaciju, povezan s ljudima koji su kupili Energoinvest. Pokrenuo sve za osnivanje radne organizacije za oživljavanje i eksploataciju rudnika Veovača (olovo, cink i barit). Rudnik je pri izbijanju rata zamro (1990.). Godine 2013. kupio ga je Miloš Bošnjaković, rodom iz Tuzle, živi u Australiji.

Kod kupnje rudnika dosada je riješeno potrebito imovinsko-pravno stanje. Nakon dokumenata sa strane Općine, Kantona i Federacije, pristupa se izradi projekta za geoistražne radove na Veovači i Rupici (Borovica). Radovi idu planiranom dinamikom i završavaju koncem godine. U sljedeću godinu se ulazi s velikom nadom (dosada nema ozbiljnih prepreka!) za pokretanje rudnika i zapošljavanje sposobnih radnika, koji vapiju za radom, kao gladan za kruhom.

Na kraju, iako samo kratak i letimičan posjet, vraćamo se ipak s nadom i optimizmom. Jer Varešani se, vidjeli smo, otimaju i bore. U to su uključeni i oni koji su otišli. Drže vezu sa svojim Varešom, dolaze nekoliko puta u godini, osobito ljeti, pojedina sela svih ovih godina organiziraju susrete, kuće većinom renovirali. Pa kako da zaborave i zanemare svoj „Mali Rim”, svoj ponosni Vareš, svoju ponosnu varešku crkvu, novu i staru, svoje šume i vode, svoje rudnike i svoje planine?

Objava Ima nade u Varešu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Jedini povijesni podatak kojim trenutno raspolažem jest molitvenik Put k savršenosti kršćanskoj, koji je za franjevačke svjetovne trećorece priredio kreševski franjevac fra Ignacije Strukić 1894. godine (tiskan u Zagrebu 1895). U tom se molitveniku nalazi i Pobožnost u čast sedam žalosti Marijinih (str. 565-577). Prije same pobožnost fra Ignacije daje nekoliko za nas vrlo važnih povijesnih podataka o njoj. On kaže: „U njekim crkvama u Bosni svakoga petka uz Korizmu obavlja se poslije sv. Mise na Gospinu oltaru pobožnost u čast 7 žalosti Marijinih, pa se tom prigodom čitaju molitve iz stare knjižice ‘Put križa’. Budući da i te molitve niesu pisane u duhu našega hrvatskoga jezika, niti su sastavljene od kakva svetca, s toga bi bilo puno bolje, kad bi se mjesto tih molitava tada čitale slijedeće, od sv. Alfonsa Liguoria sastavljene molitve, koje će puno jače djelovati na srce našega pobožnoga puka. U tu sam svrhu uza svaku od pet sliedećih molitava umetnuo po jednu kiticu od pjesme ‘Razcviljena Majka staše’, da se ta pobožnost što bolje obavi.“

Dakle, ta se pobožnost, prema ovom izviješću, u nekim crkvama u Bosni sigurno obavlja u drugoj polovici 19. stoljeća, ali s velikom vjerojatnošću i mnogo ranije. Naime, na kraju pobožnosti fra Ignacije spominje da „puk pjeva sliedeću pjesmu“ i donosi je u cijelosti. To je pjesma O Gospojo i Kraljice, za koju hercegovački franjevac i povjesničar dr. fra Andrija Nikić (1940-), u svojoj knjizi Fra Lovro Šitović i njegova djela tvrdi da je autor te pjesme sam fra Lovro Šitović (1682-1729). S dr. Nikićem sam i usmeno razgovarao o autoru te pjesme, nastojeći otkloniti sumnju da fra Lovro Šitović nije slučajno spomenutu pjesmu preuzeo u svoju knjigu od nekog drugog još starijega autora(?). On gotovo sigurno otklanja tu mogućnost i misli da je fra Lovro zaista autor teksta te pjesme. Je li za njegova života ili nešto kasnije, tijekom 18. stoljeća ova pjesma povezana uz pobožnost Sedam žalosti Marijinih – povijesno tek treba utvrditi. Mislim da je tu pobožnost u Kreševo i u Bosnu i Hercegovinu iz Italije prenio neki od franjevaca koji su u Italiji završavali svoje studije u 18. stoljeću. Ovu pretpostavku također povijesno treba ispitati. Žao mi je da do sada nisam mogao detaljnije se posvetiti tom istraživanju. Trenutno mogu samo dati naputke za buduće istraživanje.

Način pobožnosti

Pobožnost Sedam žalosti Marijinih obavlja se na način Puta križa. Pobožnost se, zapravo, zaustavlja na 13. postaji Puta križa i promatra Mariju koja u svom krilu drži mrtvo tijelo Sina, s njime suosjeća i oplakuje njegovu muku. To je, u biti, sadržaj sedam molitvenih razmatranja i odabranih kitica marijanske sekvence Rascviljena Majka staše. Vrlo je sugestivna okolnost da se ova pobožnost povezala uz misno slavlje. Tako je u Bosni od pamtivijeka, kako se može zaključiti i prema fra Ignacijevu molitveniku. Možda iz praktičnih razloga, tj. da svijet ponovno ne dolazi u crkvu samo radi te pobožnosti. Ali, vjerojatno, i sasvim svjesno i promišljeno, kao lijepa i dirljiva meditacija svega onoga što se događa u misi koja se upravo završila i kao najbolja zahvala poslije mise.

U Kreševu se ova pobožnost u prošlosti obavljala nakon „rane“, tj. jutarnje mise koja se slavila na Gospinu oltaru. Nakon mise bi svećenik, odloživši kazulu i nekadašnji manipul, obučen samo u misnu košulju sa štolom, sišao na podnožje oltara, kleknuo na prvu stepenicu oltara i odatle predvodio pobožnost. Danas svećenik, nakon završene rane mise na glavnom oltaru, ostajući u cjelokupnom misnom odijelu, ide pred izloženu i okićenu sliku Gospe od sedam žalosti (Gospa sa sedam mačeva) i odatle predvodi pobožnost – korizmenim petcima, kao i u prošlosti.

Ova se pobožnost prije fra Ignacijeva molitvenika obavljala, kako on sam kaže, iz stare knjižice Put križa. On je u svom molitveniku umjesto tih starih molitava predložio sedam molitvenih razmatranja od sv. Alfonsa Liguorija (1696-1787) i dodao probrane kitice marijanske sekvence Rascviljena Majka staše, koja se inače sve do danas pjeva uz postaje Puta križa, što joj i jest prvotna nakana.

Papa Benedikt XIV. (1740-1758) je podijelio djelomični oprost svaki put onome tko pobožno obavi ovu pobožnosti, a potpuni oprost onima koji je obavljaju svaki dan tijekom godine. I ta je pojedinost pridonijela njezinu širenju i učvršćenju među kršćanskim vjernicima.

Sama pobožnost

Pobožnost se obavlja na sljedeći način. Svećenik, klečeći pred slikom Gospe žalosne ili na najnižoj stepenici Gospina oltara, zapjeva kiticu spomenute marijanske sekvence prije svake žalosti (bez pripjeva koji se inače pjeva kod Puta križa), a svijet mu se odmah pridružuje. Nakon toga slijedi molitveno razmatranje, zatim Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i na kraju svake žalosti strelovita molitvica Majko moja. Evo kako izgleda cjeloviti tekst pobožnosti Sedam žalosti Marijinih u Kreševu:

Prva žalost

Rascviljena Majka staše

Blizu križa te plakaše

Muke Sina jedinog.

Suosjećamo s Tobom, žalosna Majko, zbog prvog mača žalosti koji Te je probo kad Ti se po Šimunu u hramu predstaviše sve muke, koje si ti iz Sv. pisma dobro poznavala, a kojim su ljudi imali ljubljenoga ti Sina podvrći te Ga na sramotnu drvu, lišena krvi i od svih zapuštena, pred Tvojim očima ubiti, a da mu ti ne možeš priteći u obranu ili mu pomoći. Po onoj gorkoj uspomeni, dakle, koja ti je kroz tolike godine srce parala, molim te, Kraljice moja, da mi isprosiš milost, da ja kroz sav život i u času smrti u srcu imam usađenu muku Isusovu i tvoje žalosti.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Majko moja, daj, da mi srce osjeti tvoju bol, koju si imala u času smrti Isusove!

Druga žalost

Tad tužaše i plakaše,

I drhtaše kad gledaše

Muke Sina jedinog.

Suosjećam s tobom, žalosna moja Majko, zbog drugoga mača koji te je probo kad si vidjela gdje ti nevina, jedva rođena Sina do nasmrt progone oni isti ljudi zbog kojih je na svijet došao, tako te si ti bila prisiljena u noći i potajno odvesti ga u Egipat. Po tolikim neprilikama, dakle, koje si kao nježna gospoja zajedno sa svojim progonjenim djetetom podnosila na dugu i mučnu putu kroz puste i ružne krajeve te boraveć u Egiptu, gdje si, budući nepoznata i strana, kroz nekoliko godina siromašna i prezrena živjela, molim, ljubezna moja Gospo, da mi isprosiš milost, te ja s tobom strpljivo podnesem do smrti nevolje ovoga života, da uzmognem u onom životu izbjeći nevolje vječne u paklu, koje sam ja zaslužio(la).

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Majko moja, daj, da mi srce osjeti tvoju bol, koju si imala u času smrti Isusove!

Treća žalost

Sve zbog grijeha svoga puka

Vidi Sinka tad u muka

Oštrim bičem podložna.

Suosjećam s tobom, žalosna moja Majko, zbog trećega mača, koji te probo kad si svoga dragoga Sina Isusa izgubila, koji je kroz tri dana daleko od tebe zaostao u Jeruzalemu, a onda ti, draga moja Kraljice, ne spazivši uza se svoje ljubavi i ne poznavši razloga zašto je zaostao, nisi, mislim, onih noći počivala, niti si drugo radila, nego si za onim težila koji je bio sve tvoje dobro. Po uzdasima onih triju dana za te predugih i pregorkih, molim te da mi isprosiš milost da ne izgubim nikada Boga svoga, nego da s njime ujedinjen(a) živim uvijek i tako da u času smrti svoje s ovog svijeta otiđem.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Majko moja, daj, da mi srce osjeti tvoju bol, koju si imala u času smrti Isusove!

Četvrta žalost

Vidi Sinka preljubljena

Umirući zapuštena

Kako gorko uzdahnu.

Suosjećam s tobom, žalosna moja Majko, zbog četvrtoga mača koji te je probo kad si vidjela gdje ti Isusa na smrt osudiše, kad si vidjela gdje užem i lancem svezana, sav u krvi i u ranama, ovjenčan trnjem, padajući na putu pod bremenom križa, koji je nosio na izranjenim ramenima, kao nevino janje ide da umre od ljubavi prema nama. Susretoše se onda tvoje oči s njegovim i tvoji pogledi postadoše strašne sulice, kojima ujedno probadaš zaljubljena srca. Po toj velikoj žalosti dakle, molim te da mi isprosiš milost, te se sav (sva) podložim volji Boga svoga, noseći radosno svoj križ u društvu s Isusom do zadnjega daha života svoga.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Majko moja, daj, da mi srce osjeti tvoju bol, koju si imala u času smrti Isusove!

Peta žalost

Majko vruće od dragosti

Čin’ nas ćutit moć bolesti

Dok budemo živjeti.

Suosjećam s tobom, žalosna moja Majko, zbog petoga mača koji te je probo kad si na brdu Kalvariji prisutna bila te gledala gdje pred tvojim očima malo po malo na tvrdu krevetu križa umire tvoj ljubljeni Sin Isus u tolikim mukama i uz tolike pogrde, a ne mogavši mu ni najmanje okrepe pružiti kakva se i najvećim zločincima u času smrti pruža. Po smrtnoj stisci koju si ti, ljubezna Majko, zajedno sa svojim Sinom trpila, koji je bio u smrtnoj stisci i po onim nježnim čuvstvima, koja si osjećala, kad ti je s križa zadnji put govorio, pa ti, opraštajući se s tobom, sve nas sa sv. Ivanom ostavio za djecu, te ga ti ustrajno motrila gdje nagiba glavu i izdiše: molim te, isprosi mi milost od svoga raspetoga Sina da živim i umrem raspet za sve stvari ovoga svijeta, samo da jedino za Boga živim kroz sav život svoj, pa tako jednom u nebo dođem, te ga licem u lice gledam i uživam.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Majko moja, daj, da mi srce osjeti tvoju bol, koju si imala u času smrti Isusove!

Šesta žalost

Čin’ nas s tobom procviliti,

Isukrsta požaliti,

Rane svete štovati.

Suosjećam s tobom, žalosna moja Majko, zbog šestoga mača koji te je probo kad si motrila gdje su mrtvu već Sinu tvojemu srce sulicom otvorili, mrtvu za iste one nezahvalnike, koji se ni poslije njegove smrti ne zasitiše da ga muče. Po toj strašnoj žalosti dakle, koja je bila sva tvoja, molim te, isprosi mi milost da stanujem u Srcu Isusovu za me ranjenu i otvorenu, u onom Srcu koje je krasio prostor ljubavi gdje borave sve duše koje Boga ljube, gdje i ja živeći neću na drugo misliti, neću drugo ljubiti osim Boga: Presveta Djevice, ti mi možeš to učiniti, od tebe se tomu nadam.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Majko moja, daj, da mi srce osjeti tvoju bol, koju si imala u času smrti Isusove!

Sedma žalost

Pokraj križa s tobom stati

I s tobom se združivati

Mi želimo u plaču.

Suosjećam s tobom, žalosna moja Majko, zbog sedmoga mača koji te probo, kad si u svojemu krilu motrila mrtva svoga Sina, ne više krasna i čista, kako si ga primila u betlehemskoj štalici, nego krvlju poškropljena, ružna, uprljana i svega izranjena, tako te mu se vidjele i kosti: Sinko, govorila si mu onda, Sinko, kamo te je dovela ljubav? A kad ga ponesoše da ga zakopaju, i ti si ga pratila da mu svojim rukama grob prirediš, a onda rekavši mu zadnji: Zbogom! – ondje sa Sinom ostavila si ukopano i svoje ljubeće srce. Po tolikim mučeništvima krasne tvoje duše, dakle, isprosi mi ti, Majko lijepe ljubavi, oproštenje grijeha, kojima sam uvrijedio(la) dragoga Boga moga, zbog čega se kajem svim srcem svojim: brani me ti i štiti u napastima, budi mi u pomoći u času smrti da se po zaslugama Isusovim i tvojim spasim, te tvojom pomoću poslije ovoga nevoljnoga progonstva jednom dođem u nebo gdje ću Isusa i tebe hvaliti i slaviti kroz sve vijeke vjekova. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Majko moja, daj, da mi srce osjeti tvoju bol, koju si imala u času smrti Isusove!

Duša s tijelom kad se odijeli

Čini da se duši udijeli

Slava rajskog blaženstva.

Svećenik: Moli za nas, Djevice prežalosna.

Puk: Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Bože, kod kojega je muke po Šimunovu proročanstvu preslatku dušu slavne Djevice i majke Marije mač žalosti prošao, daj nam milostivo, da mi, koji žalosti njezine štujemo i promatramo, blaženstvo po muci tvojoj postignemo. Koji živiš i kraljuješ s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Božja pomoć prebivala vazda s nama. Amen.
 

1. O Gospojo i Kraljice,

Koje t’ bjehu tad ranice,

Kad ‘no tebi najaviše,

Da Isusa uhvatiše.

2. O Djevice od milosti,

Koje t’ bjehu tad žalosti

Kad ‘no, Majko, ti slušaše

I očima tad gledaše.

3. Gdje ti Sinka pritegoše,

K stupu strašnu privezaše,

Nemilo ga bičevaše,

Na obraz mu svi pljuvaše.

4. O Gospojo i Kraljice,

Koje t’ bjehu tad ranice,

Kad ‘no njega pritegoše

I trnjem ga okruniše.

5. O Djevice od milosti,

Koje t’ bjehu tad žalosti,

Barabana kad pustiše

A Isusa osudiše.

6. O Gospojo i Kraljice,

Koje t’ bjehu tad ranice,

Kad Isusa uputiše,

Kalvariji povedoše.

7. Ti ga suzna tad slijeđaše

I po putu krv kupljaše,

Svete stope poznavaše,

Ter ih slatko ti ljubljaše.

8. O Gospojo i Kraljice,

Koje t’ bjehu tad ranice,

Kad ga na križ pribijahu

Čavlim ruke probijahu.

9. Te udarce ti slušaše,

I drhtaše kad gledaše,

I toliko ti tužaše

Jer ga slatko ti ljubljaše.

10. O Djevice od milosti,

Koje t’ bjehu tad žalosti

Kad te s križa pogledaše

Ivanu te predavaše.

11. O Gospojo i Kraljice,

Koje t’ bjehu tad ranice,

Kad na križu on izusti:

„Svršeno je!“, pa duh pusti.

12. Kad ga s križa odnimiše,

Teb’ u krilo postaviše

Vrlo njega ti ljubljaše

I rastat se s njim žaljaše.

13. Dopusti nam, draga Majko,

Molimo te svakojako,

Da možemo svi plakati,

Suze tvoje svi štovati.

14. Moli za nas Sinka svoga,

Isukrsta svemožnoga,

Da u vrijeme smrti naše,

Mi vidimo lice vaše. Amen.

Napjevi

Napjevi za poznate pučke pjesme u Kreševu, Zdravo tijelo Isusovo i Rascviljena Majka staše, originalni su i zasebni u cijeloj Bosni i u notnim zapisima se razlikuju kao „kreševski“ napjevi. Stoga je gotovo sigurno da im je autor neki od franjevaca koji su živjeli i djelovali u kreševskom samostanu. Već je rečeno da je fra Ignacije Strukić u ovu prastaru pučku pobožnost Sedam žalosti Marijinih u Kreševu uvrstio odabrane kitice iz marijanske sekvence Rascviljena Majka staše, koja se inače pjeva uz postaje Puta križa. Napjev je isti u obje pobožnosti.

Spomenuta poduža pjesma O Gospojo i Kraljice koja se u cijelosti pjeva na kraju pobožnosti Sedam žalosti Marijinih ima vlastiti napjev, koji je u svojoj jednostavnosti arhaičan i pučki vrlo spontan i originalan. Podsjeća na spontane pučke napjeve na koje su se u 17. stoljeću u Bosni i izvan nje pjevale tzv. „molitvice“ ili „molitve“. Te „molitvice“ i njihovi napjevi i danas su prisutni u Bosni. Oba „kreševska“ napjeva u ovoj pobožnosti zabilježio sam u Kreševu od starijih osoba koje ih dobro pamte i pjevaju. Za napjev O Gospojo i Kraljice napisao sam i pratnju. Evo tih napjeva.

Objava Pobožnost Sedam žalosti Marijinih u Kreševu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Dvije pučke pobožnosti kod Hrvata uopće, posebno u Bosni i Hercegovini, snažan su izraz štovanja Muke Kristove i Gospe žalosne. To je pobožnost Puta križa i Gospin plač. Put križa je do danas najsnažnija javna pučka pobožnost u svim župnim crkvama petkom ili nedjeljom prije pučke mise tijekom korizme, a privatno često ne samo u korizmi, već i u drugo vrijeme.

Povijesni pogled

Kako smo već istaknuli, štovanje Muke Isusove i Gospe žalosne vrlo je staro. Kao oblik i kao pučka pobožnost Gospin plač također ima svoju dugu povijest. O tome ovdje u najkraćim crtama.

Prema dosadašnjim povijesnim podacima, prvi tragovi Gospina plača, kao oblika i kao pobožne prakse, sežu u 11. stoljeće u Engleskoj. Prvi Plač na latinskom jeziku pod naslovom Planctus Beatae Virginis (latinska riječ „planctus“ znači plač) pripisuje se sv. Anselmu (1033-1109). Spis ima i ove naslove: Dialogus B. Mariae et Anselmi de Passione Domini i Planctus Beatae Mariae Virginis ad Anselmum de Passione Domini. Sv. Anselmo iz Aoste u Italiji, najprije svet redovnik-benediktinac, zatim velik opat u opatiji Bec u Engleskoj, također velik i pobožan teolog i filozof svoga vremena, borac za Crkvu i, konačno, velik nadbiskup u Canterburyju, onda i danas vjerskom centru Engleske. Spomenuti Planctus odraz je njegove gotovo mistične duše. U uvodu svoga Planctusa kaže se kako je sv. Anselmo postio i molio Blaženu Djevicu da bi mu pomogla što bolje upoznati i razumjeti bol i muku našega Spasitelja, njezina božanskoga Sina. Gospa mu se osobno ukazala i rekla kako je Isus toliko trpio u svojoj muci, da to nitko nije u stanju ispripovjediti bez plača i boli. Tako je nastao Anselmov Planctus – Plač Gospin, u kojemu sv. Anselmo Gospu pita o Isusovoj muci (od molitve u Getsemaniju do polaganja u grob na Kalvariji), a ona mu odgovara. Cijeli Plač je podijeljen u 16 poglavlja.

Vrlo vjerojatno je Anselmov Planctus imao velik poticaj i upliv u kasnijem pisanju i pobožnoj praksi Gospina plača. Tako je poznati talijanski pjesnik, Jacopone da Todi (1236-1306), kojega neki smatraju neposrednim pretečom Dantea Alighierija (1265-1321), napisao svoj Il pianto della Madonna – Gospin plač, svoje glavno životno djelo. On je gotovo sigurno autor i glasovite latinske marijanske sekvence Stabat Mater dolorosa – Rascviljena Majka staše. Njegov Gospin plač – Il pianto della Madonna zapravo je srednjovjekovna talijanska lauda (pohvala), pučkog karaktera, namijenjena prije svega pobožnom puku. Nastanak pučke laude povezuje se direktno sa svetim Franjom Asiškim i njegovom duhovnošću, odnosno zanosom i ljubavlju prema svim stvorenjima, zbog kojih i s kojima treba hvaliti našega Stvoritelja. Franjina lauda Pjesma bratu suncu označila je početak i zamah bezbrojnim pučkim laudama, koje su od 13. do sredine 19. stoljeća u Italiji predstavljale glavnu crkvenu pučku pjesmu (popijevku).

U Svjetlu riječi možete nabaviti izdanje Gospinog plača po tekstu fra Petra Kneževića u kojemu se nudi nekoliko mogućnosti i načina njegova pjevanja ili recitiranja te ga preporučujemo svim vjernicima

Jacoponeova marijanska lauda Il pianto della Madonna – Gospin plač ima dramski karakter, vrlo ugodnu i zanimljivu formu. Sva je u stihu sedmercu, po četiri stiha u 33 strofe; izuzetak je prva strofa s tri stiha, koja ostalim strofama služi kao veza i vrlo ugodan ritmički odjek jer se njezin treći stih rimuje s četvrtim stihom svake pojedine strofe, sve do posljednje – svega 34 strofe, 135 stihova). Neodoljiva ugodnost je i međusobno rimovanje triju prvih stihova u svakoj strofi (monorim). Kod recitiranja ili pjevanja ovoga Plača – Laude izmjenjuju se četiri razna lica: pisac, Marija, puk i Krist. Tako i sadržaj i izvođenje imaju dramski karakter. To su poznata srednjovjekovna sveta skazanja ili prikazanja, odnosno svete drame, koje predstavljaju važnu etapu u europskoj dramskoj umjetnosti uopće. Razvojni put je ovako išao. Iz crkvene liturgije razvila se liturgijska drama, iz nje dramatizirana lauda na narodnom jeziku i, konačno, sveto prikazanje ili sveta drama, kako smo je ovdje razumjeli. Takvi (dramski) Gospini plačevi doslovce su preplavili cijelu Evropu, počevši od 13. stoljeća (u Njemačkoj ih je u tom stoljeću bilo 39, od raznih autora).

Sve je to u našim krajevima također snažno odjekivalo. Prvi zapisi Gospina plača kod nas Hrvata, prema dosadašnjim podacima, nalaze se u glagoljaškoj literaturi od 14. do 15. stoljeća (vidi u Sv. Ceciliji, 1929, str. 62). Ipak, plačevi nekih autora iz nešto kasnijeg vremena posebno su se nametnuli i u raznim preinakama održali sve do danas.

U tradiciji hrvatskih Plačeva puno je originalnoga i domaćega, europski (osobito talijanski) Plačevi poslužili su samo kao uzor i nadahnuće. Najstariji tekst Plača nalazi se u Picićevoj (Rapskoj) pjesmarici (1471). Tridesetak godina kasnije tiskan je glagoljski Plač, po uzoru na Picićev (više dramski). U tom još dotjeranijem obliku jest Plač u glagoljskom zborniku Šimuna Klimantovića (1505. i 1514). Slijedila su izdanja u narativnom obliku: u Osorsko-hvarskoj pjesmarici (1533), Korčulanskoj (1560), drugoj Rapskoj (1563), Budljanskoj (1640).

Ali za procvat i bogatstvo Plačeva kod nas najzaslužniji je fra Matija Divković (1563-1631), bosanski franjevac, rodom iz Jelašaka. Divković je znalački napravio prirodan sažetak prethodnih izdanja. Njegov Plač blažene Divice Marije (1616), prilično kratak (418 stihova), a opet cjelovit, u pripovijedanju spontan i neodoljiv, dobar i praktičan svakome za privatno i zajedničko pjevanje, tiskan u tzv. Malom nauku karstjanskom, doživio je mnoga izdanja. i poslužio kao uzor svim kasnijim izdanjima. Divković sadržajem slijedi Anselmov Planctus, samo s drugačijim rasporedom: umjesto poglavlja, cijeli tekst raspoređuje u dva dijela – od Getsemanija do Groba na Kalvariji i drugi dio događaji nakon toga. Divkovićev Plač poslužio je kao uzor svim kasnijim izdanjima. Među njima se ističu izdanja Citharae Octochordae (1701, 1723). Odmah nakon toga, godine 1726, Divkovićev Plač obradio je i na svoj način preradio njegov redovnički subrat, fra Toma Babić (1680-1750), čiji je tekst, duboko prožet Divkovićevom građom i potkom, i danas ponegdje u uporabi (neki krajevi u Dalmaciji). Zatim se pojavio plač: Muka G. N. Isusa Krista i plač Majke Njegove (1753), od fra Petra Kneževića. Nakon njega i po uzoru na njega tiskao je, u pjesmarici Vinac bogoljubnih pisama (Budim, 1856), svoj Plač, s 372 stiha – fra Marijan Jaić, Brođanin (1795-1858). U Novom vijencu isti Plač (428 stihova osmeraca) tiskan je u Đakovu (1908) i u Dubrovniku (1915). U Bosni je danas najpoznatiji spomenuti plač od fra Petra Kneževića: Muka G. N. Isusa Krista i plač Majke Njegove, koji svijet, zbog dužine teksta (1.542 stiha osmerca), običaje nazivati „veliki“ ili „dugi“, za razliku od Divkovićeva „malog“ Plača (668 stihova osmeraca) – i danas u uporabi, posebno u Hercegovini (v. Molitvenik fra Anđela Nuića, Mostar 1989, str. 263-285). Kneževićev Plač je dramatičan i slijedi takve prethodne uzore: izmjenjuju se uloge Pisca, Gospe i Isusa, dok učenik Ivan nastupa samo na početka i pri kraju, dok u spomenutom Divkovićevom „malom“ Plaču nema izdvojenih nastupa pojedinih uloga, već Pisac sam od početka do kraja nastavlja opisivati i voditi cijelo događanje. Oba Plača prepoznatljiva su po prvim stihovima:

Divković                                                                    Knežević

Muka gorka Gospodina                                             Što ste stali, o misnici,

Isukrsta Božjeg Sina                                                  Što radite, redovnici?

Po Ivanu evanđelisti                                                   Što se zgodi, jur vidite,

Koji Gospi plač navisti.                                             Zašto, dakle, ne cvilite?

Uspoređujući i analizirajući tekstove raznih, ovdje spomenutih Plačeva, može se reći da su se stihovi Divkovićeva Plača do danas ipak održali, bilo doslovce (makar i fragmentarno), bilo kao ideja ili kao forma.

Pjevanje Gospina plača

Slično kao i Put križa, pjevanje ili pobožno privatno recitiranje (moljenje) Gospina plača vrlo je omiljena vjernička praksa sve do danas. To u prvom redu vrijedi za Bosnu, gdje je danas u uporabi najvećim dijelom Kneževićev – „dugi“, ali nije nepoznat ni Divkovićev – „kratki“ Plač (uglavnom kao privatno pobožno pjevanje ili moljenje).

U Bosni je u zajedničkim javnim pobožnostima prihvaćen Plač od fra Petra Kneževića, vjerojatno zbog svog živog, vrlo osjećajnog dramskog događanja, također zbog svog melodijskog bogatstva i izazova. Svaka uloga ima svoju melodiju, a te su melodije ponekad originalne u pojedinim bosanskim regijama. Tako uloga Pisca danas ima četiri napjeva, prema četirima bosanskim pokrajinama: fojnički napjev, kreševski napjev, vareški napjev, travničko-livanjski napjev. Napjev za ulogu Ivana je zajednički, isto tako za Isusa, dok napjev za ulogu Gospe varira u pojedinim krajevima, ili bolje rečeno, barem tri takva napjeva poznata su, s neznatnim varijantama, u svakom kraju. Svečano zajedničko pjevanje Gospina plača u crkvi, prema nastupima raznih uloga, prava je sveta drama, s vrlo dubokim duhovnim pobudama. – Zbog svoje dužine Kneževićev Plač se ne može tiskati ni u jednom molitveniku, već uvijek samo kao zasebna knjižica. Taj Plač u Bosni je do sada doživio 38 izdanja. Zadnje izdanje od prije 7 godina (Svjetlo riječi, Sarajevo-Zagreb 2003) gotovo je rasprodano. Priređivač toga izdanja (fra Slavko Topić), u sporazumu s izdavačem, predložio je posebno tehničko rješenje za današnje pjevanje ovoga Gospina plača. Naime, predložene su tri varijante kod pjevanja: da se pjeva cijeli tekst (svih 1.542 stiha), da se, radi kratkoće vremena, pjevaju samo odabrane kitice (u knjižici kitice tiskane masnim slovima, to je 698 stihova, za oko polovicu manje; kod skraćivanja se nije diralo u tijek i redoslijed pojedinih uloga, kako stoje u originalu). Treća predložena varijanta, tiskana na kraju cjelovitoga teksta, zapravo je pobožnost Puta križa napravljena od odgovarajućih kitica Kneževićeva Gospina plača. Za svaku od 14 postaja Puta križa odabrane su kitice ovoga Plača, koje sadržajem odgovaraju za prizor pojedine postaje. Za uvod i postaje i završetak ove vrste pobožnosti Puta križa odabrano je 82 kitica Plača.  Kako smo istaknuli, razlog za ovu trostruku varijantu i ponudu za pjevanje Gospina plača danas, jest nedostatak vremena, zbog drugih liturgijskih događanja u koje je svijet uključen u Velikom tjednu. Ako se nema vremena organizirati i pripremiti pjevanje Gospina plača u cijelosti, niti po skraćenoj varijanti, onda se Plač može pjevati barem u petak pred Cvjetnicu, ili drugi koji dan kad se obavlja pobožnost Puta križa u korizmi, stapajući tako dvije omiljene pobožnosti u jednu. Tako će se sačuvati tradicija i praksa zajedničkog pjevanja Plača danas. Jer, u tome se u zadnje vrijeme, zbog liturgijskih promjena, znatno popustilo – ponegdje sve do potpune zanemarenosti. Privatno pjevanje ili recitiranje (moljenje) Plača još uvijek se održava po kućama, zajedno ili pojedinačno, tijekom cijele korizme u večernjim satima. Inače, prirodno tradicionalno mjesto pjevanja Plača uvijek je bilo (i ostaje!) na Veliki petak uvečer. Praksa danas dirigira drugačija rješenja. Važno je pod svaku cijenu sačuvati ovu dragu pobožnost.

U Hercegovini se uglavnom pjeva Divkovićev Plač, tradicionalno (obvezatno!) tiskan u popularnom Molitveniku fra Anđela Nuića. (Molitvenik je prvi put tiskan 1892, priredio ga je provincijal hercegovačkih franjevaca, fra Anđeo Nuić, do danas tiskana 24 izdanja – uvijek u vrlo velikom broju primjeraka). I danas pojedine osobe ispjevaju cijeli ovaj Plač po vrlo jednostavnom, melodijski i ritmički dosta brzom, često svom vlastitom napjevu.

Gospin plač se pjevao ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u Slavoniji, u Dalmaciji. „U zagrebačkoj nadbiskupiji, u dekanatu požeškom i našičkom bio je običaj da u korizmi gotovo svaku večer kad se stane mrak hvatati pjevaju djevojke pred križem ‘Plač Gospin’. Kad zazvoni zvono na večernji pozdrav Gospin, odmah prestanu i izmoliv još ‘Anđeo Gospodnji’, vraćaju se kući. A na Veliki petak pred večer dolaze djevojke pred Božji grob i opet pjevaju Muku Isusovu ili Plač Gospin“ (v. Sv. Cecilija, 1916, str.69). – Dakle, kod Hrvata uopće pjevanje Gospina plača je naša sveta duhovna baština, koju ne smijemo zanemarivati.

Objava Gospin plač – sveta duhovna baština pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.