Vrijeme došašća je dvojakog značaja: vrijeme priprave na svečanosti Božića, u kojima se slavi prvi dolazak Sina Božjega k ljudima, a ujedno i vrijeme u koje se preko ovoga spominjanja misli upravljaju na iščekivanje drugog Kristova dolaska na svršetku vremena.

Došašće tako dijelimo na dva razdoblja:

• Od prve nedjelje došašća do 16. prosinca naglasak je na eshatološkom vidu, iščekivanju drugog Kristova dolaska.
• Od 17. do 24. prosinca naglasak je na pripravi za svetkovinu Božića.

S oba ova gledišta vrijeme došašća predstavlja razdoblje odanog i radosnog iščekivanja!

2. Prvo svjedočanstvo o došašću kao posebnom vremenu donosi nam biskup Perpetuus iz Toursa (†430.) koji je od 11. studenoga do Božića zahtijevao trokratni tjedni post.

3. Gelazijev sakramentar koji se tradicionalno pripisuje sv. papi Gelaziju (†496.), spominje pet nedjelja došašća, a papa Grgur VII. (†1095.) smanjio je broj nedjelja s pet na četiri.

4. Već u 9. stoljeću prva nedjelja došašća proglašena je početkom crkvene godine.

5. Iako je ljubičastom bojom povezano s pokorničkim korizmenim vremenom, došašće ipak nije pokorničko razdoblje crkvene godine.

To nam kaže i Zakonik kanonskog prava:

Kan. 1250 – Pokornički su dani i vremena u općoj Crkvi svaki petak u godini i korizmeno vrijeme.

6. Treća nedjelja došašća od davnine se naziva i „Dominica gaudete”, „nedjelja Radujte se”, prema riječima Ulazne pjesme iz Pavlove Poslanice Filipljanima: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu! (Fil 4,4-5). Na ovu nedjelju u liturgiji se može koristiti i ružičasta boja.

7. Kako treba biti uređena crkva u vremenu došašća? Odgovor pronalazimo u Općoj uredbi Rimskog misala:

305. U vrijeme došašća oltar neka bude urešen cvijećem, ali u mjeri koja odgovara duhu toga vremena, kako se ipak ne bi pretkazala potpuna radost Gospodinova rođenja.

Isto vrijedi i za liturgijska glazbala:

313. U vrijeme došašća neka se orgulje i druga glazbala koriste u mjeri koja odgovara duhu toga vremena, kako se ipak ne bi pretkazala potpuna radost Gospodinova rođenja.

Dakle, sve umjereno!

8. Običaj izrade adventskog vijenca proširio se tijekom 19. stoljeća u njemačkim evangeličkim obiteljima. Običaj su vrlo brzo preuzeli bavarski katolici, a potom i ostatak zapadnoga kršćanskog svijeta.

9. Zornice ili rorate su pučke omiljele rane mise, a svoj početak imaju još u srednjem vijeku. One simboliziraju budnost kršćana u vremenu priprave za Božić, ali i na Isusov konačni dolazak na kraju vremena. Na zornicama se pjevaju i prekrasne hrvatske adventske pjesme koje imaju marijansko obilježje. Neke od poznatijih su: „Padaj s neba”, „Zlatnih krila”, „O Marijo, ti sjajna zornice”, „Poslan bi anđel Gabrijel”, „Visom leteć”, „Klikujte sada zanosno”… Pjesme izražavaju radost zbog skore proslave Kristova rođenja i potiču na pripravu za ovu veliku svetkovinu. U njima na osobit način dolazi do izražaja štovanje i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Zornicom se naziva i božićna misa u ranu zoru. Latinski naziv „rorate” dolazi od riječi ulazne misne pjesme „Rorate coeli desuper…” – „Rosite nebesa odozgor i oblaci neka dažde pravednika”. To je ujedno i ulazna pjesma četvrte nedjelje došašća!

10. U vrijeme došašća često se čuje usklik „Maranatha!” Ova aramejska riječ zapravo je bio uobičajeni pozdrav i zaziv prvih kršćana, a nalazimo ga na kraju Pavlove Poslanice Korinćanima. Zanimljivo, njegovo je značenje dvostruko. Tako „maranâ-thâ” prevodimo riječima „Dođi, Gospodine”, dok “maran-‘athâ” znači „Gospodin je došao”.

Objava 10 zanimljivosti o došašću pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.