KOLUMNE

Kolumnist:

Viktorija Banić - Kaos kao fraktal

04. 12. 2017. 10:40 | Viktorija Banić
Sjećam se jednog ratnog, ali prelijepog Božića. Toplog i u svemu taman. Vjerujte mi, bio je „najbožićniji” od svih do sada. Danas rijetko prođe dan,...
03. 11. 2017. 09:13 | Viktorija Banić
Ponekad prođe čitav dan, a da ništa ne ide kako treba. Previše obveza plus prebrzi tempo jednako je bučan sraz onoga što se mora i što je moguće. Kao...
12. 10. 2017. 09:02 | Viktorija Banić
Ivan je veseljak. Omiljen u društvu svojih prijatelja. Pravi dobričina! Sitnije tjelesne građe, respektabilan nogometaš. Mrvicu smutljivac u igri,...
05. 10. 2017. 09:50 | Viktorija Banić
Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća moj je otac završio učiteljsku školu u Sarajevu. Kad su mu, kao predanom mladom čovjeku, ponudili da bira gdje...
02. 10. 2017. 09:50 | Viktorija Banić
U jednoj školi, u drugoj klupi do prozora, između bilježnica i čitanki, sjedi naoko običan dječak Danijel. Djetinje bucmast, guste svijetle kose,...
29. 08. 2017. 09:13 | Viktorija Banić
U vrijeme masovnih tvornica i društvenoga vlasništva nije bilo puno privatnika, ljudi koji imaju vlastiti posao. Mirin otac je bio jedan od njih,...
04. 08. 2017. 08:38 | Viktorija Banić
Teško mi je objasniti zbog čega, ali u djetinjstvu mi niti jedna čokolada nije prijala kao Životinjsko carstvo. Plavo-ljubičasto pakiranje i sličica...
28. 06. 2017. 10:02 | Viktorija Banić
Ljudi olako preuzimaju obveze i isto tako olako smatraju da neće imati značajnijih posljedica zbog neplaćanja, jer oni, eto,  više nemaju novaca...
07. 06. 2017. 09:27 | Viktorija Banić
Jedan od najvećih ljudskih strahova je izgubiti se, ostati sam. Nakon prvoga takvoga iskustva strepjet ćeš i pri samoj pomisli na osjećaj...
24. 04. 2017. 09:43 | Viktorija Banić
Poznajem ženu koja je bila zaposlena u mjesnoj tvornici. Nakon radnog vremena obrađivala bi komadiće zemlje koje je vrijednim rukama otkinula od...

Stranice