receptisanđelke veći

Franjevački medijski centar Svjetlo riječi

Franjevačka provincija Bosna Srebrena  je osnivač i vlasnik Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi d.o.o. Najprije se 1983. godine krenulo sa izdavanjem mjesečne revije Svjetlo riječi,  da bi se nakon rata 1996. osnovalo Novinsko, izdavačko, štamparsko i grafičko poduzeće Svjetlo riječi d.j.l. Od 31. 5. 2000. postaje Društvo sa ograničenom odgovornošću, a od 5. 2. 2007. do danas funkcionira kao Franjevački medijski centar Svjetlo riječi d.o.o. Sarajevo.

FMC „Svjetlo riječi“ d.o.o. Sarajevo je složeno društvo koje čine sljedeće poslovne jedinice:

  • Izdavačka kuća "Svjetlo riječi", koja uređuje i tiska mjesečnu reviju "Svjetlo riječi" i druge publikacije i knjige;
  • Franjevačka informativna agencija (FIA), koja prikuplja, sređuje i objavljuje vijesti vezane za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu i
  • Radijsko-televizijska služba, koja izrađuje i emitira programe putem elektronskih medija.

Osnovna svrha Društva je širenje kršćanske vjerske i moralne pouke te promicanje općeljudskih vrijednosti kulture mira i solidarnosti, kao i unapređivanje međuvjerskog dijaloga i međunacionalne snošljivosti.

Tu svrhu FMC „Svjetlo riječi“ d.o.o. Sarajevo nastoji ostvarivati u duhu Franjevačkog reda i zdravih tradicija Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Revija Svjetlo riječi

Franjevački mjesečnik Svjetlo riječi – list za vjeru, društvo i kulturu, pokrenut je u mjesecu travnju 1983. godine. Pokrenula ga je grupa entuzijasta – franjevaca, članova dviju franjevačkih provincija koji su tako nastavili bogatu tradiciju franjevačkog izdavaštva u Bosni i Hercegovini. Izdavači lista sve do 1992. godine bili su provincijalati bosanske i hercegovačke provincije. Od 1992. godine vlasnik lista je samo Franjevačka provincija Bosna Srebrena.

Svjetlo riječi je od početka izlaženja mjesečnik. U siječnju 2000. promijenio je svoj tradicionalni novinski izgled u oblik magazina u boji – moderne revije s 84 stranice koja je jedina takve vrste u Bosni i Hercegovini ali i uopće na južnoslavenskom području. Već nakon prvih nekoliko brojeva list se koncepcijski i tematski pronašao i zadobio svoju prepoznatljivost, koja se ogledala u franjevačkoj publicističkoj tradiciji s jedne, i u praćenju modernoga razvoja ove vrste medija s druge strane. Ozbiljno i odgovorno zauzimanje jasnih kritičkih stavova prema konkretnim životnim pitanjima, njegovanje pluralizma mišljenja i dijaloška otvorenost listu će donijeti prepoznatljivost i velik broj čitatelja i poštovatelja na široj medijskoj sceni na našim prostorima posebno kad je riječ o vjerskom tisku.

Koncept lista, njegovi ciljevi i tematika zadani su Izjavi pokretača objavljenoj na naslovnoj stranici prvog broja u travnju 1983. godine. Prvi i najvažniji cilj lista, prema izjavi pokretača, jest "izgradnja unutarnjeg zajedništva života u mjesnoj Vrhbosanskoj katoličkoj crkvi, ne kao sudac prošlosti ili sadašnjosti već kao sudionik te izgradnje", ali "list će njegovati i sve one opravdane razlike koje postoje unutar katoličkog jedinstva, iskreni i otvoreni dijalog s drugima, kako s krš­ćanima i njihovim Crkvama i zajednicama, tako i s muslimanima i drugim vjernicima i ljudima drugačijih uvjerenja i svjetonazora".

List će također nastojati "pridonositi općem zajedništvu i napretku društva, ali isto tako i njegovati i kulturu hrvatskog naroda i ostati vjeran toj povijesnoj povezanosti s narodom, priznajući prirođenu zakonitu razliku između Crkve i naroda, i poštujući njihove vlastitosti identiteta i slobode, prava i obaveze". Konačno, "list želi biti vjeran svom katoličkom opredjeljenju u duhu franjevačke bosansko-hercegovačke tradicije, otvoren drugačijim stavovima u duhu sv. Franje".

U ovoj sadržajno pregnantnoj programatskoj izjavi pokretača lista izneseni su svi oni povijesnispecifikumi bosanskih franjevaca, karakteristični za sva područja njihova djelovanja u Bosni, pa tako i za ono publicističko. Stoga i zadani program lista, makar je riječ o jednom vjerskom listu, nadilazi puke koordinate konfesionalnog i crkvenog, i naslanjajući se na dotadašnji franjevačku publicističku tradiciju želi pratiti i sva društvena zbivanja, pridonositi općem dobru i njegovati otvoreni dijalog s drugima.

Prigodom obilježavanja srebrenog jubileja Svjetla riječi, uredništvo lista je iniciralo javnu raspravu o mjestu i ulozi ovoga lista na mapi bosansko-hercegovačke i južnoslavenske katoličke, konfesionalne i medijske scene. Sažimajući dio tih razmišljanja objavljenih u jubilarnom 300. broju Svjetla riječi, riječ je o listu koji nudi "alternativnu poziciju i otvara potrebnu poliperspektivnost", s "društvenom i socijalnom odgovornošću", koji "daje ogroman doprinos novom postratnom bosanskohercegovačkom interkulturalnom, međureligijskom i međuetničkom dijalogu, nastojeći da detraumatizira društveni kontekst na prelijepoj tradiciji franjevačke tolerancije i filozofije ljubavi spram svakog oblika drugosti", i koji je "veliko obogaćenje ne samo za bosansko-hercegovačku duhovnu, društvenu i kulturnu stvarnost, već i mjesečnik bez premca na hrvatskome govornom području", "jedan od rijetkih koji promovira toleranciju, uvažavanje različitosti i zajedništvo u različitosti", list kojeg odlikuje "odsutnost uvrede", i koji "doslovno ispunjava zadaću iz svojega imena: Svjetlo je, Riječ je".

List je od početka izlaženja promijenio nekoliko adresa. Prve dvije godine bio je to Franjevački samostan u Visokom (travanj 1983. – studeni 1984., brojevi 1-20), da bi onda uredništvo preselilo u Samostan sv. Ante na Bistriku (prosinac 1984. – ožujak 1992., brojevi 21-108). U vrijeme rata uredništvo se seli najprije u Split (travanj-kolovoz 1992., broj 109-113), zatim u Bašku Vodu (rujan/listopad 1992. – rujan 1993., brojevi 114/115-126), jedno vrijeme navodi se i ratna adresa u Bosni u župnom uredu Vitez (brojevi 114-122), pa potom Livno (listopad 1993. – travanj 1998) i usporedo s Livnom neko vrijeme i adresa hotela Slavija u Baškoj Vodi (do ožujka 1996.), odakle će se uredništvo preseliti u Sarajevo, gdje će najprije biti na adresi Splitska 39 (od svibnja 1998. do srpnja 2002) i konačno danas na adresi Zagrebačka 18, samostan na Kovačićima (od srpnja 2002.). Brojevi travanj/kolovoz (109-113), rujan/listopad (114-115) i studeni/prosinac (116-117) 1992. godine imaju oznaku ratno izdanje.

U prvim godinama i posebno u ratno vrijeme redakciju lista su najčeš­će sačinjavali urednik i njegov zamjenik i nekoliko dopisnika s terena, ali koji nisu boravili u redakciji, sa završetkom rata i ponovnim vraćanjem u Sarajevo, stanje se mijenja nabolje, da bi 2000. list osvanuo u novom (današnjem) ruhu i s većim brojem uposlenih u redakciji. Današnje Svjetlo riječi unatoč osporavanjima zbog dijaloške otvorenosti i kritičkog duha dostiže nakladu između 8.000 i 10.000 primjeraka.

Danas je Svjetlo riječi dio Franjevačkog medijskog centra u Sarajevu – Svjetlo riječi (FMC), kojega uz mjesečnik Svjetlo riječi čine Izdavačka kuća Svjetlo riječi, koja uređuje i tiska i druge publikacije i knjige (dosad izdano preko 200 različitih publikacija), Franjevačka informativna agencija (FIA), koja prikuplja, sređuje i objavljuje vijesti vezane za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu te radijska služba.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Revija srpanj-kolovoz 2014.
Živi samo da ispričaš

Na današnji dan

Fra Šimo Šimić

(Donji Rahić kraj Brčkoga, 18. XI. 1921. – Brčko, 25. VII. 1985.). Gimnaziju je završio u Visokom, studij teologije u Sarajevu, te klasične filologije u Beogradu. U franjevačku zajednicu stupio je 1939, a za svećenika je ređen 1946. Službovao je kao profesor klasičnih jezika u Franjevačkoj gimnaziji u Visokom (1953-81), te kao odgojitelj đaka. Biran je za tajnika, definitora i provincijala Bosne Srebrene. Isticao se kao propovjednik, napose svojim nastupima u svetištu Sv. Ive u Podmilačju, kada je do izražaja dolazio njegov živahni propovjednički temperament. Prevodio zajedno s fra Ignacijem Gavranom Pregled starina Bosanske provincije fra Filipa Lastrića.

Zenica – Župa sv. Ilije Proroka. Spomenica 1836-2014.
Na vrh