Franjevački medijski centar Svjetlo riječi

Franjevačka provincija Bosna Srebrena  je osnivač i vlasnik Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi d.o.o. Najprije se 1983. godine krenulo sa izdavanjem mjesečne revije Svjetlo riječi,  da bi se nakon rata 1996. osnovalo Novinsko, izdavačko, štamparsko i grafičko poduzeće Svjetlo riječi d.j.l. Od 31. 5. 2000. postaje Društvo sa ograničenom odgovornošću, a od 5. 2. 2007. do danas funkcionira kao Franjevački medijski centar Svjetlo riječi d.o.o. Sarajevo.

FMC „Svjetlo riječi“ d.o.o. Sarajevo je složeno društvo koje čine sljedeće poslovne jedinice:

  • Izdavačka kuća "Svjetlo riječi", koja uređuje i tiska mjesečnu reviju "Svjetlo riječi" i druge publikacije i knjige;
  • Franjevačka informativna agencija (FIA), koja prikuplja, sređuje i objavljuje vijesti vezane za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu i
  • Radijsko-televizijska služba, koja izrađuje i emitira programe putem elektronskih medija.

Osnovna svrha Društva je širenje kršćanske vjerske i moralne pouke te promicanje općeljudskih vrijednosti kulture mira i solidarnosti, kao i unapređivanje međuvjerskog dijaloga i međunacionalne snošljivosti.

Tu svrhu FMC „Svjetlo riječi“ d.o.o. Sarajevo nastoji ostvarivati u duhu Franjevačkog reda i zdravih tradicija Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Revija Svjetlo riječi

Franjevački mjesečnik Svjetlo riječi – list za vjeru, društvo i kulturu, pokrenut je u mjesecu travnju 1983. godine. Pokrenula ga je grupa entuzijasta – franjevaca, članova dviju franjevačkih provincija koji su tako nastavili bogatu tradiciju franjevačkog izdavaštva u Bosni i Hercegovini. Izdavači lista sve do 1992. godine bili su provincijalati bosanske i hercegovačke provincije. Od 1992. godine vlasnik lista je samo Franjevačka provincija Bosna Srebrena.

Svjetlo riječi je od početka izlaženja mjesečnik. U siječnju 2000. promijenio je svoj tradicionalni novinski izgled u oblik magazina u boji – moderne revije s 84 stranice koja je jedina takve vrste u Bosni i Hercegovini ali i uopće na južnoslavenskom području. Već nakon prvih nekoliko brojeva list se koncepcijski i tematski pronašao i zadobio svoju prepoznatljivost, koja se ogledala u franjevačkoj publicističkoj tradiciji s jedne, i u praćenju modernoga razvoja ove vrste medija s druge strane. Ozbiljno i odgovorno zauzimanje jasnih kritičkih stavova prema konkretnim životnim pitanjima, njegovanje pluralizma mišljenja i dijaloška otvorenost listu će donijeti prepoznatljivost i velik broj čitatelja i poštovatelja na široj medijskoj sceni na našim prostorima posebno kad je riječ o vjerskom tisku.

Koncept lista, njegovi ciljevi i tematika zadani su Izjavi pokretača objavljenoj na naslovnoj stranici prvog broja u travnju 1983. godine. Prvi i najvažniji cilj lista, prema izjavi pokretača, jest "izgradnja unutarnjeg zajedništva života u mjesnoj Vrhbosanskoj katoličkoj crkvi, ne kao sudac prošlosti ili sadašnjosti već kao sudionik te izgradnje", ali "list će njegovati i sve one opravdane razlike koje postoje unutar katoličkog jedinstva, iskreni i otvoreni dijalog s drugima, kako s krš­ćanima i njihovim Crkvama i zajednicama, tako i s muslimanima i drugim vjernicima i ljudima drugačijih uvjerenja i svjetonazora".

List će također nastojati "pridonositi općem zajedništvu i napretku društva, ali isto tako i njegovati i kulturu hrvatskog naroda i ostati vjeran toj povijesnoj povezanosti s narodom, priznajući prirođenu zakonitu razliku između Crkve i naroda, i poštujući njihove vlastitosti identiteta i slobode, prava i obaveze". Konačno, "list želi biti vjeran svom katoličkom opredjeljenju u duhu franjevačke bosansko-hercegovačke tradicije, otvoren drugačijim stavovima u duhu sv. Franje".

U ovoj sadržajno pregnantnoj programatskoj izjavi pokretača lista izneseni su svi oni povijesnispecifikumi bosanskih franjevaca, karakteristični za sva područja njihova djelovanja u Bosni, pa tako i za ono publicističko. Stoga i zadani program lista, makar je riječ o jednom vjerskom listu, nadilazi puke koordinate konfesionalnog i crkvenog, i naslanjajući se na dotadašnji franjevačku publicističku tradiciju želi pratiti i sva društvena zbivanja, pridonositi općem dobru i njegovati otvoreni dijalog s drugima.

Prigodom obilježavanja srebrenog jubileja Svjetla riječi, uredništvo lista je iniciralo javnu raspravu o mjestu i ulozi ovoga lista na mapi bosansko-hercegovačke i južnoslavenske katoličke, konfesionalne i medijske scene. Sažimajući dio tih razmišljanja objavljenih u jubilarnom 300. broju Svjetla riječi, riječ je o listu koji nudi "alternativnu poziciju i otvara potrebnu poliperspektivnost", s "društvenom i socijalnom odgovornošću", koji "daje ogroman doprinos novom postratnom bosanskohercegovačkom interkulturalnom, međureligijskom i međuetničkom dijalogu, nastojeći da detraumatizira društveni kontekst na prelijepoj tradiciji franjevačke tolerancije i filozofije ljubavi spram svakog oblika drugosti", i koji je "veliko obogaćenje ne samo za bosansko-hercegovačku duhovnu, društvenu i kulturnu stvarnost, već i mjesečnik bez premca na hrvatskome govornom području", "jedan od rijetkih koji promovira toleranciju, uvažavanje različitosti i zajedništvo u različitosti", list kojeg odlikuje "odsutnost uvrede", i koji "doslovno ispunjava zadaću iz svojega imena: Svjetlo je, Riječ je".

List je od početka izlaženja promijenio nekoliko adresa. Prve dvije godine bio je to Franjevački samostan u Visokom (travanj 1983. – studeni 1984., brojevi 1-20), da bi onda uredništvo preselilo u Samostan sv. Ante na Bistriku (prosinac 1984. – ožujak 1992., brojevi 21-108). U vrijeme rata uredništvo se seli najprije u Split (travanj-kolovoz 1992., broj 109-113), zatim u Bašku Vodu (rujan/listopad 1992. – rujan 1993., brojevi 114/115-126), jedno vrijeme navodi se i ratna adresa u Bosni u župnom uredu Vitez (brojevi 114-122), pa potom Livno (listopad 1993. – travanj 1998) i usporedo s Livnom neko vrijeme i adresa hotela Slavija u Baškoj Vodi (do ožujka 1996.), odakle će se uredništvo preseliti u Sarajevo, gdje će najprije biti na adresi Splitska 39 (od svibnja 1998. do srpnja 2002) i konačno danas na adresi Zagrebačka 18, samostan na Kovačićima (od srpnja 2002.). Brojevi travanj/kolovoz (109-113), rujan/listopad (114-115) i studeni/prosinac (116-117) 1992. godine imaju oznaku ratno izdanje.

U prvim godinama i posebno u ratno vrijeme redakciju lista su najčeš­će sačinjavali urednik i njegov zamjenik i nekoliko dopisnika s terena, ali koji nisu boravili u redakciji, sa završetkom rata i ponovnim vraćanjem u Sarajevo, stanje se mijenja nabolje, da bi 2000. list osvanuo u novom (današnjem) ruhu i s većim brojem uposlenih u redakciji. Današnje Svjetlo riječi unatoč osporavanjima zbog dijaloške otvorenosti i kritičkog duha dostiže nakladu između 8.000 i 10.000 primjeraka.

Danas je Svjetlo riječi dio Franjevačkog medijskog centra u Sarajevu – Svjetlo riječi (FMC), kojega uz mjesečnik Svjetlo riječi čine Izdavačka kuća Svjetlo riječi, koja uređuje i tiska i druge publikacije i knjige (dosad izdano preko 200 različitih publikacija), Franjevačka informativna agencija (FIA), koja prikuplja, sređuje i objavljuje vijesti vezane za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu te radijska služba.

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Ekološko obraćenje - Naš odgovor na Božji dar

Najave

  • Ne postoji nijedna najava!

Na današnji dan

Fra Lovro Šitović

(Ljubuški, 1682. – Šibenik 26. II. 1729). Rođen je u muslimanskoj obitelji i bilo mu je ime Hasan. U vrijeme austrijsko-turskoga rata (1690) njegova je oca, ljubuškog kapetana, zarobio je harambaša Šimun Talajić, a ovaj je ostavio sina kao jamstvo dok on ne skupi otkupninu za sebe. Odveo je sina nakon što je isplatio otkupninu. Međutim, dječak je pobjegao nazad. Talajić ga je dao na školsko podučavanje franjevcima, u 17. godini su ga krstili kao Stjepana. Ušao je u franjevački red i uzeo ime fra Lovro. Studirao je u Italiji filozofiju i teologiju. Potom je predavao filozofiju u Makarskoj, a od 1715. teologiju u Šibeniku i Splitu. Objavio je latinsku gramatiku 1713, te Pisnu (Pismu) od pakla 1727.


Fra Josip Markušić

(Čepak kraj Kotor Varoša, 23. I. 1880, – Jajce, 26. II. 1968). Studirao je teologiju u Kraljevoj Sutjesci i Budimpešti. Svećenički red primio je 1904. Službovao je kao profesor u Visokom. Bio je župnik u Kotor Varošu, gvardijan u Jajcu, u samostanu Sv. Ante u Sarajevu i u Beogradu. Uz službe definitora i kustosa, triput je biran za provincijala Bosne Srebrene. Jedan je od najznačajnijih franjevaca XX. stoljeća. Pisao je priloge o općoj, kulturnoj i crkvenoj prošlosti na ovim prostorima. Napisao je i zbirku pjesama. Objavio je: Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini, Krvavi behari, Život i rad Ivana Frane Jukića i dr.


Na vrh