Novi broj - Revija Svjetlo riječi

Ekološko obraćenje – Naš odgovor na Božji dar

Broj revije: 407

NAPOMENA: Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi. Molimo Vas da se pretplatite i slat ćemo Vam reviju na kućnu adresu.

Cijena: 3,5 KM

Ekološko obraćenje – Naš odgovor na Božji dar

Sadržaj revije

Tema broja
Teološka dimenzija ekologije – Poziv na unutarnje obraćenje

Nepoznata Biblija
Izgubljene knjige u Starom zavjetu

Riječ obiteljima
Postoji li aplikacija za čišćenje stana?

Razgovor
Marinko Dalmatin, biolog – Odgovornost je na pojedincu

S našima u svijetu
Albanija i Kosovo – Radosni u službi Bogu i narodu

Tragom narodne baštine
Kad i vrapci pjevaju

Epimeteje
Martin Luther


Vlasnik: Franjevačka provincija Bosna Srebrena

Izdavač: FMC „Svjetlo riječi” d. o. o.
Grafičko oblikovanje: Lorko Kalaš
Tisak: RADIN print culture, Zagreb


List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauka i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99 od 27.04.1999. godine. List Svjetlo riječi je oslobođen plaćanja poreza na promet proizvoda i usluga: Mišljenje Federalnog Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta od 10.12.1999. br. 02-15-6219/99

Riječ urednika

Kako je fascinantan izraz ekološko obraćenje! Tako zorno ukazuje da nismo samo dospjeli do krajnje granice koju ekosustav tolerira, nego smo je već počeli ostavljati iza sebe. Pa samo što se nismo počeli ekološki i strmoglavljivati! A kad počne urušavanje, zaustavljanje je vrlo zahtjevno, a povratak gotovo nemoguć. U ovakvom alarmantnom kontekstu, ekološko obraćenje prestaje biti stvar izbora, postaje nužnost i zahtjev, koji poziva na konkretnu akciju. Bez odlaganja ili odugovlačenja!

Obraćenje dolazi od grčke riječi μετάνοια, što znači preobrazba srca i uma, jer se došlo do nove spoznaje. U vjerskom smislu, promjena je to čitava života – djelovanja, promišljanja, osjećanja i mašte. Čovjek se vraća Bogu i to radikalnim životnim zaokretom, koji nikad ne žali za onim što ostavlja, nego se raduje onome što dobiva – i to višestruko. Takva se slika obraćenja treba žurno oživotvoriti u našem odnosu prema svemu stvorenom. Možda bi najbolje bilo reći prema svemu darovanom. Najbolje bi bilo započeti temeljitu promjenu još jednim značenjem koji glagol obratiti ima u našem jeziku. Naime, pored gore navedenog značenje, možemo također obratiti pozornost na nešto ili nekoga, uspostaviti kontakt, osloviti, primijetiti, zainteresirati... Kad bismo se tako, za početak, počeli obraćati prirodi i njezinu nesebičnom i darežljivom bogatstvu, postali bismo svjesni zajedničke sudbine, pripadnosti i sveopćeg bratstva.

Savršeni primjer takva odnosa prema stvorenom je Božji trubadur sveti Franjo Asiški. On ide korak dalje pa se svemu stvorenom obraća intimnim rodbinskim izrazima. Sve doživljava kao dar čiste Božje ljubavi, pa ga zato naziva sestrama i braćom. Nisam siguran da danas možemo dostići takav stupanj brižnosti i ljubavi prema čovjeku i prirodi, čije resurse nezasitno i nemilosrdno pustošimo. Ne činimo to radi osnovnih životnih potreba i preživljavanja, nego radi nezajažljiva hedonizma i bezobrazno enormnog bogaćenja pojedinaca. Unatoč svemu tome, možemo biti mirni, znajući da nam se priroda neće osvećivati. Neće. Osveta je posve ljudsko iznašašće. Priroda nam samo ispostavlja račune. A oni su svake godine duži, opsežniji i porazniji. Ne samo za buduće naraštaje, nego i za nas. Danas.

Fra Janko Ćuro

Košarica

0.00 KM

Ukupno artikla: (0) Otvori košaricu
Radioemisije
Ekološko obraćenje - Naš odgovor na Božji dar

Najave

  • Ne postoji nijedna najava!

Na današnji dan

Fra Lovro Šitović

(Ljubuški, 1682. – Šibenik 26. II. 1729). Rođen je u muslimanskoj obitelji i bilo mu je ime Hasan. U vrijeme austrijsko-turskoga rata (1690) njegova je oca, ljubuškog kapetana, zarobio je harambaša Šimun Talajić, a ovaj je ostavio sina kao jamstvo dok on ne skupi otkupninu za sebe. Odveo je sina nakon što je isplatio otkupninu. Međutim, dječak je pobjegao nazad. Talajić ga je dao na školsko podučavanje franjevcima, u 17. godini su ga krstili kao Stjepana. Ušao je u franjevački red i uzeo ime fra Lovro. Studirao je u Italiji filozofiju i teologiju. Potom je predavao filozofiju u Makarskoj, a od 1715. teologiju u Šibeniku i Splitu. Objavio je latinsku gramatiku 1713, te Pisnu (Pismu) od pakla 1727.


Fra Josip Markušić

(Čepak kraj Kotor Varoša, 23. I. 1880, – Jajce, 26. II. 1968). Studirao je teologiju u Kraljevoj Sutjesci i Budimpešti. Svećenički red primio je 1904. Službovao je kao profesor u Visokom. Bio je župnik u Kotor Varošu, gvardijan u Jajcu, u samostanu Sv. Ante u Sarajevu i u Beogradu. Uz službe definitora i kustosa, triput je biran za provincijala Bosne Srebrene. Jedan je od najznačajnijih franjevaca XX. stoljeća. Pisao je priloge o općoj, kulturnoj i crkvenoj prošlosti na ovim prostorima. Napisao je i zbirku pjesama. Objavio je: Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini, Krvavi behari, Život i rad Ivana Frane Jukića i dr.


Na vrh