Objavljeno:
21. 01. 2020. 13:00

Crkva ima mnoge svece i junake koji su se istaknuli u borbi za spas života nerođenih.

Borba za zaštitu nerođenih je višestruka –neki savjetuju žene u kriznim trenucima njihove trudnoće, pojedini opet tragaju i bore se za bolju zdravstvenu zaštitu i smještaj odbačenih trudnica, a neki se opet bore za promjenu postojećega zakona. I dok mnogi danas pobačaj nastoje učiniti legalnim, postoje i oni koji se bore sasvim suprotno – ne samo učiniti ga nelegalnim, nego i nezamislivim, a na tom području su se istaknuli mnogi sveci i svetice Katoličke Crkve čiji nas životi mogu nadahnuti i potaknuti da učinimo isto.

Sluga Božji Jérôme Lejeune (1926. – 1994.) – bio je sjajan genetičar, znanstvenik koji je otkrio da je Downov sindrom posljedica trisomije. Medicinska zajednica ga je proslavljala sve dok i sam nije shvatio kako se njegovim radom koristi za poticanje roditelja na pobačaj njihove djece. Nakon toga je počeo preklinjati da to više ne čine, stavio se u obranu nerođenih. U tom je trenutku odlučio „ubiti” svoju karijeru. One noći kada je trebao dobiti prestižnu nagradu, od publike je zatražio da se zamisle o moralnosti pobačaja. Vrativši se kući, svojoj je ženi rekao: „Večeras sam izgubio Nobelovu nagradu.”

Službenica Božja Dorothy (1897. – 1980.) – bila je obraćena katolkinja i utemeljiteljica katoličkoga radničkoga pokreta, te međunarodnoga pokreta solidarnosti sa siromašnima. Bila je samohrana majka koja je imala iskustvo i pobačaja koji je ostavio velike posljedice na njezin život. Prekrasan je svjedok iscjeljenja koje roditelji mogu pronaći nakon pobačaja i načina na koji Bog može djelovati u njihovim srcima, te ih učiniti velikim svecima.

Blaženi Augustin Thevarparambil Kunjachan (1891. – 1973.) bio je siro-malabarski svećenik. Svjestan stanja Dalita, nedodirljivih koji su živjeli u teškom siromaštvu, odlučio je svoj život i svoje svećeništvo posvetiti siromašnima s kojima se čak i mnogi katolici odbijaju družiti. Skoro 50 godina ovaj je blaženik  živio s njima, otvarao škole kako bi im omogućio školovanje, krstio ih i podučavao u vjeri i svaki novac koji bi stekao koristio je kako bi njima pomogao. Slušao je priče o njima kako su neljudi, ali sve je to odbacio i borio se da oda počast njihovom urođenom ljudskom dostojanstvu, bez obzira na cijenu.

Blažena Marianna Biernacka (1888. – 1943.) – bila je poljska supruga u vremenu Drugoga svjetskoga rata. Kada su njezin sin i njegova trudna supruga izabrani za pogubljenje, Marianna je molila da preuzme mjesto svoje snahe kako bi dijete koje nosi moglo živjeti. Stežući krunicu, Marianna je ubijena, a njezina snaha je nakon toga doživjela 98-u godinu života.

Kada je sestra Annie Zelikova (1924. – 1941.) imala 13 godina čula je uznemirenu majku koja je rekla: „To je grijeh protiv neba i protiv novorođenčeta, ne možete ga ubiti!” Annie nije razumjela što se događa, ali znala je da Bog od nje traži da učini neku zadovoljštinu protiv toga zla i ponudila mu je svoj život. Njezin je duhovnik kasnije objasnio kako je nakon toga ležala četiri godine umirući i trpeći boli za spas nerođenih. Na kraju je umrla od tuberkuloze u 17-oj godini života.

Blaženi Francisco de Paula Victor (1827. – 1905.) je blaženik čija je majka razmišljala pobaciti ga jer ga otac nije želio priznati, a ona ga je počela smatrati samo robom koje se treba riješiti kako ne bi iskusila patnju samohrane majke. Međutim, nije to učinila. Rodila ga je, odgojila i unatoč svim preprekama da bi kasnije izrastao u osobu koja će postati svećenikom i biti prvi crni svećenik Brazilac koji je beatificiran.

Ugledni Felix Varela (1788. – 1853.) bio je kubanski svećenik koji se zalagao za neovisnost Latinske Amerike i ukidanje ropstva. Njegovo glasno uvjerenje da su crnci i domorodci imali ljudsko dostojanstvo osudilo ga je na smrtnu kaznu koju je uspio izbjeći pobjegavši u New York gdje je proveo ostatak svoga života boreći se za ljudska prava, posebno za prava zarobljenih i imigranata. Borio se za one čije je dostojanstvo svijet zanijekao.

Sveta Margareta od Cortona (1247. – 1297.) bila je ljubavnica jednoga bogataša i ostavši trudna bojala se da će dijete zakomplicirati njezin život jer ga otac nije htio priznati, a tako nije mogla naslijediti ni njegov novac ni prezime. Ipak, zadržala je dijete i odgojila ga bez obzira na osude okoline. Nakon svoga obraćenja služila je majkama koje su unatoč neželjenoj trudnoći odlučile spasiti svoje dijete.

Izvor:
Svjetlo riječi