Objavljeno:
04. 07. 2017. 14:30

Drevni Grci i Rimljani, kao i druge kulture diljem svijeta, vjerovali su u postojanje „vatrene ptice”, koja zadobiva novi život nakon što umre u plamenu i ponovno se rađa iz vlastitoga pepela. Takvo ponovno rađanje u vatri bio je dakle jedini način rađanja mitske ptice.

Philip Kosloski

Osim što se spominje u raznim mitologijama, feniks se spominje i u američkomu prijevodu Staroga zavjeta. Job je ovom pticom opisao svoju vlastitu nepriliku. Iako hrvatski prijevod Kršćanske sadašnjosti glasi „U svom ću izdahnuti gnijezdu, k’o palma, bezbrojne proživjevši dane”, Nova američka Biblija u revidiranom prijevodu navodi: „U svom ću gnijezdu ostarjeti, umnožit ću godine poput feniksa.”

Rani kršćani, od kojih su mnogi bili Grci, već su u početku u feniksu vidjeli sliku uskrsnuća. Iz tog je razloga feniks često bio naslikan u blizini kršćanskih grobova kao jedan od glavnih simbola rane Crkve.

Sveti Klement Rimski, koji je kao četvrti Papa umro krajem prvoga stoljeća pisao je o feniksu i njegovu simboličkom značaju:

„Razmotrimo taj čudesan znak (uskrsnuća), koji živi u zemljama Istoka, odnosno u Arabiji i okruženju. Postoji ptica koja se naziva feniks. Ona je jedina svoje vrste i živi 500 godina. Kad se približi vrijeme njezine smrti, ona sebi načini gnijezdo od tamjana, smirne i drugih miomirisa, a kad dođe njezin čas, ona uđe u gnijezdo i umre (pa ponovno uskrsne). Zar nije divno i čudesno kako Stvoritelj svih stvari uzdiže one koji su mu ponizno služili u sigurnosti dobre vjere, kad nam već po ptici pokazuje veličinu svoje snage, kojom će ispuniti svoje obećanje?”

Postoji čak i židovska tradicija koja tvrdi da je Eva svim pticama ponudila zabranjeno voće, a jedino je feniks odbio da ga pojede. Zbog njegove vjernosti, Bog mu je darovao neobično dug život. Dok je većina kršćana feniksa gledala kao simbol uskrsnuća, neki su u njemu također vidjeli djevičanski način začeća, pa su ga smatrali simbolom za Isusovo začeće u utrobi Djevice Marije.

Feniks je u cjelokupnoj kršćanskoj umjetnosti, osobito tijekom srednjega vijeka, bio i ostao trajan znak koji svojom ljepotom privlači pozornost i suvremenoga svijeta.

 

Izvor:
Aleteia/SR