Objavljeno:
07. 04. 2020. 09:15

Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) za glavni cilj ima promociju među narodima na područjima obrazovanja, znanosti i kulture. Stoga ova međunarodna organizacija brine i za kulturna dobra, u svrhu čega je sastavljen i UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Od 2001. godine na tom se popisu nalazi i glavni grad Austrije, no od 2017. godine postoji bojazan o ugrožavanju povijesne jezgre Beča, zbog čega se želi ukazati na nepravilnosti u urbanizaciji ove europske metropole. 

Grad Beč razvio se od ranih keltskih i rimskih naselja u srednjovjekovno i barokno gradsko središte, glavni grad Austro-Ugarskoga Carstva. Odigrao je važnu ulogu kao vodeće europsko glazbeno središte u kojemu su živjeli mnogi značajni glazbenici u razdoblju od 16. do 20. stoljeća. Povijesno središte Beča ispunjeno je arhitektonskim remek-djelima, između ostaloga baroknih dvoraca i vrtova, također stambenih zgrada, spomenika i gradskih parkova.  

Ipak, u suvremeno doba prepoznate su prijetnje očuvanju povijesnoga Beča te je predloženo da se ovaj biser koji se od 2001. godine nalazi na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine godine 2017. označi kao ugrožen.

Grad Beč smješten je na obalama rijeke Dunava u istočnim dijelovima Austrije. Povijesno središte Beča uključuje srednjovjekovnu jezgru koja je igrađena na rimskom naselju, zatim prvotni obris baroknoga grada s njegovim kružno uređenim ulicama i začetku moderne.

Početkom 12. stoljeća Beč je proširio svoje granice koje su baštinili od nazočne rimske vojske. Tijekom sukoba s osmanskom vojskom u 16. i 17. stoljeću srednjovjekovne zidine grada koje su obuhvaćale mnogo veći prostor od rimskih pojačane su i dograđene su kule. Ove su zidine ograničavale povijesni Beč dok nisu porušene u drugoj polovici 19. stoljeća.  U povijesnoj jezgri danas se može naći noštvo srednjovjekovnih građevina poput samostana Schottenkloster, gotička crkva Maria am Gestade, zatim crkva sv. Mihaela u centru grada i katedrala sv. Stjepana s kraja srednjega vijeka. Kako su samostanske zidine građene od kamena, za razliku od tadašnjih stambenih zgrada građenih od drveta, ugrađene su u gradske zidine. U isto vrijeme izgrađene su i zgrade civilnoga života poput prvih dijelova palače Hofburg.

Godine 1683. Beč je postao glavni grad Habsburškoga Carstva i nastavio se razvijati ubrzanim korakom. Uskoro je postao pravi barokni grad. Očitovalo se to uglavnom raskošnim građevinama poput palače Belvedere i pripadajućih dvorskih vrtova. S vremenom je podignuto još palača za plemićke obitelji, a dotadašnje građevine izmijenjene su tako što su im dodavani barokni elementi.

Nova faza u povijesti Beča započela je kad je 34 gradskih naselja objedinjeno u veliki grad, a tadašnji je car naredio rušenje gradskih zidina u središtu grada. Tada je Beč postao jedan od vodećih europskih gradova po pitanju arhitekture i urbanoga uređenja grada. Godie 1874. kompleks Hofburg proširen je dogradnjom Novoga Hofburga, a dodani su i veliki građevinski  kompleksi muzeja. Tu su još zgrade kazališta, parlamenta, gradske vijećnice i sveučilišta. A na mjestu srednjovjekovnih zidina izgrađena je široka cesta, danas poznata kao Ringstrasse.

Uza sve navedeno, krajem 19. i početkom 20.s toljeća došlo je do uređenja zgrada u takozvanom novom stilu (Art Nouveau), koji se još naziva Jugendstil (stil mladosti), zatim u secesiji i ranom modernizmu u arhitekturi.

UNESCO je 6. srpnja 2017. na sjednici koja je održana u Krakovu zaključila kako gradnja brojnih modernih zgrada u povijesnom središtu grada Beča ugrožava povijesno značajne lokalitete i izgled grada. Podsjećamo, UNESCO-ov popis ugrožene svjetske kulturne baštine stvoren je kako bi međunarodnu zajednicu obavijestio o uvjetima koji prijete karakteristikama pojedinih mjesta koje štiti UNESCO. Najčešće se pritom radi o oružanim sukobima, prirodnim nepogodama i neplanskim urbanizmom, kao što je slučaj u Beču.

Izvor:
Svjetlo riječi