Objavljeno:
10. 10. 2019. 08:45

Jesu li žene zaista bića drugog reda? Jesu li manje sposobne? One su dokazale da nisu, da su ravnopravne muškarcima. Morale su se više truditi, ali su ipak uspjele.

Tko je bila prva matematičarka, prva dobitnica Nobelove nagrade, prva hrvatska novinarka? Prema vjerovanju grčkog filozofa Platona (427. – 347. prije Krista), žene su bivši muškarci koji su ponovno došli na svijet u ženskom obličju jer su tako kažnjeni što su vodili nedostojan život. I Aristotel (384. pr. Kr. – 322. pr. Kr.) govorio je da su žene muškarci drugog reda i stoga nemaju pravo sudjelovati u političkom životu zajednice. U povijesti su mnogi tako razmišljali (nažalost, većina muškaraca) pa su se žene namučile kako bi dokazale da nisu niža bića, nego su na svim poljima sposobne kao muškarci. Bilo im je puno teže doći do vrha nego muškarcima s istim sposobnostima, ali su bile uporne i uspjele pokazati tu svoju sposobnost. Sjetit ćemo se samo nekih koje su uspjele ne zahvaljujući svojoj ljepoti, naslijeđu ili vezama, nego zahvaljujući svojoj sposobnosti, pameti i upornosti.

Hipatija 

Hipatija (oko 370. – oko 415.) bila je grčka filozofkinja i matematičarka. Prva je žena za koju se sa sigurnošću može reći da je dala značajan doprinos razvoju matematike. Bila je kći matematičara Teona iz Aleksandrije pa se rano upoznala s matematikom. Pretpostavlja se da je u Aleksandriji stekla obrazovanje koje je uključivalo matematiku i astronomiju te obuku u neoplatoničkoj školi. Predavala je filozofiju, matematiku, geometriju i astronomiju. Ostalo je zapisano da se koristila astrolabom – pa su je kasnije neki spominjali kao izumiteljicu astrolaba. Nažalost, sva su joj djela izgubljena. Njezinu strašnu smrt opisao je njen suvremenik povjesničar Sokrat Skolastik. Zapisao je da se među kršćanima u Aleksandriji raširilo mišljenje kako je Hipatija kriva za tešku zavadu između aleksandrijskog biskupa i rimskog prefekta, čija je bila prijateljica, pa ju je bijesna rulja izvukla iz kočije, odvukla u crkvu, gdje su je svukli do gola i ubili, zatim su njezino tijelo raskomadali, pa dijelove spalili.

Marie Sklodowska Curie

Marie Currie (1867. – 1934.) bila je prva žena koja je osvojila Nobelovu nagradu i prva osoba koja je primila dvije Nobelove nagrade, prva žena profesorica na Sorbonni, prva članica pariške Académie de médicine, prva ravnateljica Radijskog instituta u Parizu. 
Rođena je u Varšavi i živjela u Poljskoj do završetka srednje škole. Htjela je u Pragu upisati fakultet, ali joj to u Poljskoj, kao ženi, nije bilo moguće. Stoga je emigrirala u Pariz. Tamo je nekoliko godina radila kao guvernanta. Ipak je uspjela upisati studij kemije, a zatim i fizike, na sveučilištu Sorbonne. Završila je i studij matematike, i to kao druga najbolja studentica u generaciji. Godine 1906. postala je prva žena predavačica u povijesti i preuzela katedru iz fizike. Sa suprugom Pierreom (i A. H. Becquerelom) 1903. osvojila je Nobelovu nagradu za fiziku, za zasluge u istraživanju fenomena radioaktivnog zračenja. Godine 1911. dobila je i Nobelovu nagradu za kemiju zbog otkrića kemijskih elemenata radija i polonija te proučavanja radija. Umrla 1934. godine, u 67. godini života, od leukemije kao posljedice učestalog zračenja kojem je bila izložena tijekom višegodišnjeg istraživanja radioaktivnosti. Tako je ona i prva žrtva radioaktivnosti.

U čast nje i supruga nazvane su mjerna jedinica aktivnosti radioaktivnog izvora kiri (simbol Ci), kemijski element kirij (Cm, atomski broj mu je 96, a atomska masa mu je 247), radioaktivni mineral kirit, a po njoj su nazvani i planetoid (7000 Curie) te radioaktivni mineral sklodovskit.

Clara Immerwahr

Clara Immerwahr (1870. – 1915.) bila je njemačka kemičarka židovskog podrijetla, također i pacifistica i aktivistica za ženska prava. Bila je prva žena koja je doktorirala na sveučilištu Breslau (prva doktorica kemije u Njemačkoj), i to u vrijeme kad djevojke uglavnom nisu išle u školu. Bila je u braku s dobitnikom Nobelove nagrade, kemičarom Fritzom Haberom. Nažalost, živjela je u njegovoj sjeni. Zbog društvenih očekivanja da je udanoj ženi mjesto u kući, njezina mogućnost da provodi istraživanja bila je ograničena.

Jedino što je željela bilo je raditi u laboratoriju u koji kao žena nije imala pristup. Fritzovi kolege nisu je prihvaćali kao sebi ravnopravnu samo zato što je bila žena. Izrugivali su joj se i htjeli je prikazati nesposobnom i ludom. Kada je doznala da suprug Fritz radi za njemačku vojsku na razvoju kemijskog oružja (osobito otrovnih plinova koji su u Prvom svjetskom ratu ubili stotine tisuća ljudi), bila je užasnuta. Sve je to bilo previše za nju i ubila se u svibnju 1915. Njezin teški život ispričan je u austrijskom filmu „Clara Immerwahr“ iz 2014. godine.

 

Marija Jurić Zagorka 

Književnica Marija Jurić Zagorka (1873. – 1957.) bila je prva hrvatska profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica. Roditelji su je rano udali za gotovo dvostruko starijeg Mađara koji je zagovarao mađarizaciju Hrvatske, s čime se Zagorka nije slagala. Ali, uvidio je književni talent svoje žene pa ga je htio unovčiti. Ponudio joj je unosne poslove odluči li se pisati u

mađarskom duhu. Prevladalo je domoljublje pa je odbila i pobjegla iz muževe kuće. Godine 1896. izlazi joj prvi članak u Obzoru, a ubrzo ulazi u redakciju Obzora. Dali su joj posebnu sobu, kako netko od posjetitelja ne bi vidio da je žena. Ravnateljsko vijeće je mislilo da će ugled Obzora pasti ako se otkrije da tu radi žena. Mogla je pisati o čemu je željela, ali samo anonimno. Borila se za prava žena, protiv germanizacije i mađarizacije te protiv društvene diskriminacije. Pokrenula je i uređivala prvi hrvatski časopis za žene, Ženski list. Često je bila izložena podsmijehu zato što je žena. Žestoko se borila da bi dokazala koliko može.

Valentina Tereškova 

Prva žena koja je sama poletjela u svemir je ruska astronautkinja Valentina Tereškova (1937.). U lipnju 1963. provela je u svemiru dva dana, 22 sata i 50 minuta. Tim je letom ušla u povijest. Između pet kandidatkinja izabrana je jer se bavila padobranstvom. Imala je iza sebe 125 skokova, a tada je to iskustvo bilo jako važno jer su se sovjetski astronauti pri povratku na Zemlju izbacivali iz svemirskog broda i prizemljivali padobranom. Nakon uspješnog leta priznanje su joj odali između ostalih i engleska kraljica Elizabeta II.  i tadašnji sovjetski premijer Nikita Hruščov. Proglašena je herojem Sovjetskog Saveza i nositeljica je najviših državnih počasti i nagrada. Njezinim imenom nazvan je i jedan od kratera na Mjesecu, a 2000. godine proglašena je ženom stoljeća.

Izvor:
Svjetlo riječi