Početna stranica » Tabula od ministara i kapitula

Tabula od ministara i kapitula

171 pregleda

Među najvrednijim, najzanimljivijim i estetski najdojmljivijim djelima bosanskih franjevaca izdvajaju se samostanski ljetopisi. Posebno su vrijedni ljetopisi iz 18. stoljeća koji se tiču glavnih, a u tom stoljeću na prostorima Bosne i Hercegovine i jedinih samostana provincije Bosne Srebrene.

Riječ je o samostanima u Fojnici, Kraljevoj Sutjesci i Kreševu. Samostana u Fojnici tiče se Ljetopis fra Nikole Lašvanina, samostana u Kraljevoj Sutjesci Ljetopis sutješkog samostana fra Bone Benića, a samostana u Kreševu Ljetopis kreševskog samostana fra Marijana Bogdanovića (ta tri ljetopisa, koje je uzorno priredio dr. fra Ignacije Gavran, objavljena su osamdesetih godina u izdanju Veselina Masleše iz Sarajeva, a u drugom izdanju 2003. godine u izdanju Synopsisa). Ima međutim zanimljivih ljetopisa i prije i poslije 18. stoljeća. U 17. stoljeću to je ljetopis pod naslovom Tabula od ministara i kapitula fra Andrije Šipračića o kojem će ovdje biti više riječi, a u 19. stoljeću Godišnjak događaja i promine vrimena u Bosni fra Jake Baltića, koji se uglavnom tiče tada novosagrađenoga samostana u Gučoj Gori. Osim toga treba bar spomenuti i Ljetopis fra Marka Vasiljevića (tj. fra Marka iz Vasiljeva Polja kod Modriče), koji nije pronađen nigdje u Bosni (vjerojatno je izgorio u požaru kreševskog samostana 1765. godine), ali je jedan mali njegov dio otkriven u Makarskoj. Sačuvane su naime nepune tri stranice na kojima je riječ o vremenima vladavine pojedinih turskih sultana, od Otomana Serdeljija, koji je carevao punih 70 godina, pa do Mehmeda, koji je postao sultan kao „dite mlado, i kada podjača, uze mnoge zemlje i gradove”, između ostalih i Novi niže Zadra te Karin. Taj je dio Vasiljevićeva Ljetopisa dostupan u bosaničkom prijepisu makarskoga ljetopisca fra Nikole Gojaka i čuva se u makarskom franjevačkom samostanu. U njemu su inače opisani događaji između 1680. i 1773. godine.

O autoru

Ljetopisu fra Andrije Šipračića naslov je Tabula od ministara i kapitula, koji se mogu znati, koji su bili u ovoj provinciji Bosne Arđentine, i što se dogodilo za koga ministra, i od druzije stvari i dekreta crkovnije; početo pisati po meni fra Andriji Šipračiću roda očina, a Margaritiću roda materina, iz Dobočca, župe sutiske, actualomu aliti sadanjemu ministru iste provincije na 1684. miseca rujna  […]. Njegov autor rođen je u Dubočcu oko 1630. godine, a godina njegove smrti nije poznata. Umro je svakako na samom početku 18. stoljeća. Zna se da je već u mladim danima postao tajnik Provincije (1666) te da je sve od tada pa do smrti bilježio važnije promjene koje su se događale u vodstvu Provincije, posebice promjene pojedinih provincijala, definitora i gvardijana. O fra Andriji je zabilježeno i to da je, pošto se Slavonija 1699. godine oslobodila od Turaka, izveo iz sjeverne Bosne u Slavoniju oko 2700 katolika. Iste godine pisao je papi u Rim da se u to vrijeme iz Bosne iselilo oko 100 000 katolika. O Šipračiću se zna i to da je obnašao i službu provincijala (ili ministra) Bosne Srebrene, a da je kao aktualni provincijal od rujna do studenoga 1684. godine, bosanicom i ikavicom, na 37 stranica napisao svoju Tabulu od ministara i kapitula. Taj njegov ljetopis započinje izvještajem o franjevačkom kapitulu održanom u Veseloj Straži kod Bugojna na kojem je, barem po nekim izvorima, sudjelovao i sam bosanski kralj Ostoja. Bilježi nakon toga smrt kralja Tomaša, osvrće se na pad Bosne pod tursku vlast, posebno naglašavajući važnost ahdname koja je dobivena zalaganjem fra Anđela Zvizdovića, te na pojedina turska osvajanja diljem Bosne. Najviše prostora posvećuje događajima koji su se zbivali u vrijeme njegova provincijalstva. Spominje i bunu u Sarajevu iz 1682. godine te brojne druge događaje vezane u prvom redu za članstvo u Provinciji. Tako npr. navodi da su za njegova provincijalstva u zajednicu primljena 74 nova člana, a da su umrla 63 fratra.

Sačuvani prijepisi

Postoje ukupno tri sačuvana prijepisa Šipračićeva ljetopisa. Jedan od njih nalazi se u istoj bilježnici u kojoj se nalazio i povijesni spis Commentariolum super bosnensi provincia  fra Filipa Lastrića. Fra Julijan Jelenić zato je pomislio da se možda radi o Lastrićevu prijepisu, ali je nedavno preminuli zaslužni povjesničar Bosne Srebrene fra Andrija Zirdum, koji se posebno intenzivno bavio životom i djelom fra Filipa Lastrića, u svom članku Franjevački ljetopisi u Bosni i Hercegovini, objavljenom 1985. godine u časopisu Croatica christiana periodica, utvrdio  da je riječ o originalnom Šipračićevu rukopisu.

Iz Šipračićeva ljetopisa navest ću dva, bar po mom sudu, više nego zanimljiva ulomka. Prvi se odnosi na godinu 1524, kad su Turci do temelja porušili samostane u Konjicu, Visokom, Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu. Za te događaje suvremenici su optuživali nekog fojničkoga kadiju koji se franjevcima na taj način osvetio jer su mu uskratili neke darove što ih je od njih očekivao:

Ima zanimljivih ljetopisa i prije i poslije 18. stoljeća. U 17. stoljeću to je ljetopis pod naslovom Tabula od ministara i kapitula fra Andrije Šipračića o kojem će ovdje biti više riječi

Na 1524. za istoga ministra oboriše Turci do temelja manastire u Bosni, najprvo Konjic, Visoki, Sutisku, Fojnicu i Kreševo, i uitiše rečenoga ministra fra Stipana Kučića, i š njime 12 fratara i povedoše ih u Sarajevo k begu. I uteče ministar, a fratre biše i mučiše da kažu ministra, i ne ktiše ga izdati. Samo u Visokom osta crkva, ali kako je ostala, ne zna se. Niki vele da je ovo učinio niki emir (bio je kadijom u Fojnici), koji su u ona vrimena izlazili na ovu zemlju učiti one koji su se turčili klanjati, i to ter jedni vele da je bilo za jednoga kopuna, a drugi za ribu mladicu, što mu nisu dali fratri; ter ovi priminu od kuge i leži u Olovu na Rujevici.

Drugi ulomak tiče se događaja iz godine 1752. kad se poturčio nitko drugi nego vikar samostana u Kraljevoj Sutjesci, izvjesni fra Jozip Vukeljić, rodom iz Velike. Kad međutim poturčenjem nije dobio ništa od onoga što je očekivao, pobjegao je preko Save, a provincijal ga je ponovo primio u franjevačku zajednicu. Ulomak je zanimljiv, između ostaloga, i po tome što su na davi (tj. parnici) koju je Vukeljić pokrenuo protiv sutješkog samostana sudjelovala i dva ponajviđenija fratra 18. stoljeća, povjesničar i homiletičar fra Filip Lastrić (iz Oćevije) i ljetopisac fra Bono Benić, prvi kao aktualni provincijal, a drugi kao definitor:

Na 1752. prvi dan travnja za ministarstva m. p. o. (tj. mnogo poštovanoga oca, prim. I. P.) fra Joze Jankovića iz Vukovara, za gvardijanstva o. fra Mije iz Aljinića poturči se fra Jozip Vukeljić s Velike, vikar sutinski, bez nevolje, od svoje sile i goleme olosti (tj. oholosti, I. P.), koja se u njemu na[h]ođaše. I kad se poturči, diže mubašire (tj. izaslanike, I. P.) bosanskoga paše na manastir otijući uzeti najam od fratara od 20 godina. I činiše davu š njim fratri u Visokome, pred kadijom visočkim, na kojoj je davi bio m. p. o. fra Filip iz Oćevije, jurve ministar provincijal, i fra Bono Benić, jurve definitur, fra Mijo Aljinić, gvardijan aktuali. I kadija mu ne sudi da uzme najam, ali fratre natira na štetu.

Opet ozgor rečeni fra Jozip Vukeljić, posli na nikoliko vrimena kad se poturči, vidjevši se u nevolji golemoj, da mu ne more biti na turskoj viri kako mu je bilo prije nego se poturči u redu svetoga Franceška, jere dok bijaše u redu svetoga Franceška, bi kapelanom toliko godina, bi mu svega dosta i bijaše gospodar. A kada se poturči, ne da nitko ništa, nego bi češo konje žepačkoga kapetana, i kad bi kapetan večerao ter bi se digla sofra, čak u trećoj sofri ako bi što mogao ujagmiti tere štogod u svoj život (tj. u trbuh, I. P.) prifatiti. Dakle bi za golemu potribu da uteče iz turaka u krstjane, reko[h] uteče priko Save, i bi opet kako je i bio nastojanjem p. o. fra Jozipa Jankovića, ministra provincijala bosanskoga i definitura đeneraloga […].

Na kraju ovoga osvrta svim potencijalnim čitateljima toplo preporučujem povremena iščitavanja i Šipračićeva ljetopisa i svih drugih ljetopisa franjevaca Bosne Srebrene, posebice onih iz 18. stoljeća (koji su ujedno i najdostupniji i najvredniji i najbolje priređeni), jer će u njima naći puno toga i vrlo vrijednoga i iznenađujuće zanimljivoga. To se osobito odnosi na one čitatelje koje zanima (kulturno)povijesna, jezična ili književna problematika.