Objavljeno:
31. 12. 2018. 17:00
Piše: Ivan Nujić

Mili Bože, kako je u raju? Da li ondje ašikovat daju? – pita bećarac… Većina svjetskih religija uči da duše pravednika nakon smrti postižu stanje blaženog života u prostoru koji nazivamo rajem. Budući da nitko nema čvrstih dokaza kako raj stvarno izgleda, vjernici u taj prostor unose uglavnom ono što im ovdje nedostaje ili što smatraju najljepšim: naši slavenski i, još dalje, indoeuropski preci pod tom su riječju podrazumijevali bogatstvo, sreću, a oni koji su živjeli u vrlo hladnim krajevima – kraj zime. Riječ raj u raznim inačicama danas koriste baltički, rumunjski i svi slavenski jezici, dok ostali europski i većina svjetskih jezika svoj pojam raja duguje perzijskoj riječi pārādīs (doslovno: obzidani vrt, vinograd), koju je grčki pisac Ksenofont zapisao kao parádeisos, kad je perzijski kraj Kir oko 400. godine pr. Krista njemu i drugim grčkim plaćenicima u znak zahvalnosti pokazao čudo neviđeno: svoj vrt!

Ideju raja kao vrta nalazimo i u Bibliji: to je edenski vrt (dosl.: vrt užitka), koji optječu četiri rijeke, u koji Bog smješta prve ljude (Post 2,8), iz njega ih istjeruje (3,23) ili se poput Kira po njemu šeće (3,8); grč. pojam paradeisos presađen je u SZ u značenju voćnjak, park (Pj 4,13; Neh 2,8; Prop 2,5). Dok se sv. Pavao ne upušta u opisivanje onoga što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe (1Kor 2,9), a Isus obećava desnom razbojniku tek da će biti s njim u raju (Lk 23,43: ἐν τῷ παραδείσῳ), islam shvaća raj, slično Starom zavjetu, također kao vrt (džennet), odnosno Eden (‛adn), ili pak firdaws (od pārādīs), ali mnogo živopisniji od hebrejskoga: osim što obiluje raznim voćem, njime ne teče samo voda, nego i med i mlijeko, pa i vino (koje ne opija!), a spašenike će na zelenim jastucima i debelim tepisima služiti vječni mladići i hurije (crnooke djevice). Takvu ambijentu sličan je onaj iz grčkog mita o Hesperidama, nimfama koje u bajkovitom voćnjaku čuvaju zlatne jabuke, franc. pommes d'or (otuda tal. pomodoro i dalmatinski pomidor – tj. rajčica, paradajz), jabuke iz raja – Južne Amerike.

Zanimljivo, pravedni Grci, prema mitu, nakon smrti ne idu ni u kakav parádeisos, nego u dio podzemlja zvan elizejska polja ili Elizej (doslovno: mjesto osvijetljeno munjom), smješten na krajnjem Zapadu, odnosno na Otoke blaženih. I nordijski ratnici žive na mitskoj poljani, Valhali, ujedno dvorcu vrhovnoga boga Odina, gdje svakodnevno vježbaju za konačnu, apokaliptičnu bitku, a mitske ljepotice poslužuju im medovu rakiju.

Izvor:
Svjetlo riječi