Objavljeno:
08. 11. 2019. 12:00

Umjesto toga, zasukao je rukave i počeo raditi što god je mogao – kao građevinski radnik, kao konobar u restoranima ili barovima – bilo koji posao kojim bi omogućio pomoć obitelji.

Giuseppe Schisano je mladić rođen u jednoj od najopasnijih četvrti Napulja u Italiji gdje vlada mafija. S 14 godina je ostao bez oca, ali bez obzira na to Giuseppe nije očajavao niti se odlučio sudjelovati u organiziranom kriminalu koji bi bio uobičajen u mjestu u kojemu živi i koji bi mu, nakon očeve smrti, omogućio lagodan život.

Umjesto toga, zasukao je rukave i počeo raditi što god je mogao – kao građevinski radnik, kao konobar u restoranima ili barovima – bilo koji posao kojim bi omogućio pomoć obitelji.

Počevši raditi u kafiću, uživao je u onome što mu je tada predstavljalo strast: posluživanje dobre talijanske kave prema napuljskoj tradiciji. Iako je dugo i naporno radio, ipak je svoj posao zamislio kao davni san koji je sada postao stvarnost.

„Biti rođen u Quartieri Spagnoli znači biti rođen s etiketom, biti diskriminiran. To znači biti socijalno marginaliziran bez obzira što odlučili učiniti sa svojim životom. Poznajem puno mladića poput mene koji zasuču rukave na poslu, ali vidim i one koji se izgube. Imam prijatelje koji su krenuli krivim putem, ali i one koji su umrli zbog toga. Život se sastoji od izbora kroz koji odlučujete kojim putem ćete krenuti: onim krivim gdje vas nije briga ni za koga osim za sebe ili ćete poći stazom svojih snova koju sam i sam izabrao”, kaže Giuseppe.

Uz naporan rad i domišljatost, Giuseppe neprestano iznova ostvaruje svoje snove želeći samo i jedino pošteno raditi. Tako je, zahvaljujući zakladi Imparare-Fare i Caritas-u uspio realizirati svoju ideju o pokretnom baru, odnosno prijenosnom kafiću koji se pokreće po principu vožnje bicikla, a sastoji se od pulta, plinske pećnice i štednjaka.

Trenutno, kako kaže, oživljava svoju ideju iz djetinjstva: poslužuje kavu zajedno s cuccumellom, poznatim napuljskim kavarom u pratnji lokalnoga slastičara poznatoga kao „sfogliatella”.

Kod ljudi je naišao na pozitivne pozdrave i komentare, te se oni danas raduju kada ga vide kako im dolazi u susret pedalajući svoj pokretni bar. Jednostavno uživaju u popularnim pićima koje je ovaj ljubazni i pristojni mladić za njih pripremio, a koji se prethodno za svoje snove izborio. Mnogi od njih su mu jasno dali do znanja da je ponos cijeloga grada.

Giuseppe se mogao odlučiti za „lak” put zločina i kriminala što je za nekoga poput njega i njegove situacije sasvim logičan izbor u podneblju na kojemu živi i koji vrlo lako i brzo dovede do rane smrti. Umjesto toga, odlučio je slijediti svoj san pošteno i dostojanstveno se baveći poslom koji radi s velikom strašću. Kao takav je, bez sumnje, sjajan primjer mnogim mladim ljudima.

Bravo, Giuseppe!

Izvor:
Svjetlo riječi