Objavljeno:
11. 07. 2017. 16:15

Planina Prenj, središnji planinski masiv u sjevernome dijelu Hercegovine, smatra se najljepšom, najatraktivnijom, ali i najsurovijom planinom u Bosni i Hercegovini jer su mnogi planinari zbog neiskustva ondje ostavili živote.Planina Prenj, središnji planinski masiv u sjevernome dijelu Hercegovine, smatra se najljepšom, najatraktivnijom, ali i najsurovijom planinom u Bosni i Hercegovini jer su mnogi planinari zbog neiskustva ondje ostavili živote.

Piše: Dalibor Ballian

Ova je planina poznata od davnina, a stari Rimljani su joj dali ime Mons Daversus. Dolaskom Slavena na ova područja mijenjaju se i toponimi pa se pretpostavlja da je Prenj svoje današnje ime dobio po Perunu, bogu gromovniku starih Slavena. Razlog tomu su brze i nagle promjene vremena koje planinu čine vrlo ćudljivom i hirovitom. Poznate su solsticijske oluje tijekom kojih munje osvjetljavaju vrhove Zelene glave, a oštri zvuk gromova potresa zemlju. Taj zvuk se s kraja na kraj razliježe planinom koja svojim izgledom podsjeća na amfiteatar. Ali kako oluje iznenada počinju, tako brzo i završavaju.

Iznimna geologija

Po svom zemljopisnom položaju, ali i po geološkom sastavu Prenj pripada velikom gorskom nizu Dinarida. Premda su sve gorske kose i lanci na Prenju po svome geološkom sastavu i genezi slične, ipak se u morfološkome pogledu međusobno znatno razlikuju. Ovu planinu karakterizira osobit tip krša, krš u dolomitima, sa svim kraškim fenomenima, brojnim vrtačama, perinama i špiljama. Za vrijeme ledenoga doba Prenj je bio pod debelim ledom, iznad 1500 metara nadmorske visine, gdje su se formirali ledenjaci koji su oblikovali planinu. Najznačajniji su bili Otiški, koji je bio dug 5 – 6 km i ledenjak iz doline Tisovice s dužinom od 4 – 5 km te niz manjih od kojih su također ostali ledenjački cirkovi te dolinski valovi Bijele i Kantarski cirk. Danas se ostaci tih ledenjaka vide kao morenski nanosi, rastočene stijene cirkova i morenski bedemi kao onaj na Tisovici. Inače su morenski bedemi na Prenju najniži među Dinarskim planinama.

Prenj je s tri strane omeđen rijekom Neretvom. Tako ona u širokom luku, od Glavatičeva na sjeveroistoku, do Bijeloga polja kod Mostara na jugoistoku, obilazi ovu nadasve interesantnu planinu. S istočne strane, preko prijevoja Rujište, povezana je s Veležom, a preko Dabića poljane s planinom Bahtijevicom koja se veže s planinom Crvanj. Padine Prenja prema obalama Neretve su vrlo strme pa su u kanjonu između Jablanice i Salakovca na pojedinim odsjecima prisutne litice visoke i do 800 metara. S druge strane, prema Boračkoj dragi, padine su nešto blaže te su tu otvoreni putovi u srce planine.

Oko planine Prenj nalazimo i prostrana polja koja se intenzivno obrađuju, kao što su Bijelo polje, Velika draga, a intenzivno se za ispašu koristi Hansko polje koje se s planinom Bahtijevica nalazi na trasi staroga rimskoga, a kasnije karavanskoga puta koji je Bosnu povezivao s Dubrovnikom.

Prenj spada u naše najviše planine, s jedanaest vrhova koji prelaze 2000 metara nadmorske visine. Najviši vrh Prenja je Zelena glava (2155 m), a slijede Lupoglav (2102 m), Otiš (2099 m), Vjetrena Brda (2088 m), Botina (2050 m), Herač (2046 m), Osobac (2030 m), Ovča (2029 m), Vidina Kapa (2032 m), Velika Kapa (2007 m), Cvitina (Cetina, 2000 m). Većina pobrojanih vrhova povezana je uskim prirodnim grebenom Barice koji planinu dijeli na dvije visoravni – zapadnu i istočnu. Na planini nalazimo i više dolina kao što su Tisovica, Lučine, Barni do, Glogovo, Štirni do, Poljica, Crno polje, Vlasni do, Velike bare, Bijele vode, Rapta.

Na klimu Prenja utječu blizina mora, reljef i nadmorska visina. Do južnih strana planine dopiru utjecaji izmijenjene mediteranske klime dolinom Neretve. Topli se zrak razbija u masiv Prenja iznad Bijeloga Polja, a djelomično prodire kanjonom Neretve sve do Konjica i Glavatičeva. Uz visoku temperaturu i nadmorsku visinu koja brzo hladi topli zrak, na Prenju se u svakom trenutku može očekivati nevrijeme.

Samu planinu karakteriziraju tri kata reljefa: niski dolinski, srednji kraški i visoki glacijalni, a time i tri klimatske zone. Ovi se katovi razlikuju u pogledu klimatskih osobina, a naročito temperaturnih. Planinski vrhovi sa sjevera sprečavaju prodiranje hladnih masa iz unutrašnjosti kontinenta, ali isto tako i mediteranskih strujanja u unutrašnjost. Takvo sukobljavanje različitih zračnih masa izaziva česte i nagle promjene vremena.

U hidrološkom pogledu planina je zbog svoje geološke građe oskudna vodom, iako na njoj snijeg i kiša obilato padaju. Nešto više vodenih tokova nalazimo na donjim padinama gdje imamo izvore više manjih rječica, iako su one kraćega toka. Te su rječice stvorile kanjone i veće doline poput konjičke Bijele, Idbara, Šanice i mostarske Bijele, a predstavljaju prave prirodne dragulje. Ovdje moramo spomenuti i planinska jezera, poznata kao gorske oči, koja nalazimo na velikim nadmorskim visinama. To su mala i razbacana jezera po planini, većinom sezonskoga karaktera. Tako ispod vrha Otiš nalazimo malo jezerce koje vodu dobiva iz izvora Jezero na obali, a jačina izvora je vezana uz količinu padalina na Otišu. U području Tisovice imamo Gornje i Donje jezero, ali ih možemo svrstati u povremene lokve kakve se stvore prilikom maksimuma padalina u jesen i u proljeće, nakon topljenja obilnih snjegova.

Najstarije šume BiH

Šume na Prenju su raznolike. Prevladavaju šume bukve, ali su zastupljene i druge šumske vrste drveća i grmlja, a iznad Boračkoga jezera nalazimo 96 različitih vrsta na malom prostoru. Glavna prijetnja ovim raznolikim šumama su požari koji svake godine unište stotine hektara šume. Na većim visinama nalazimo šume bora krivulja koje grade visokoplaninski (alpinski) pojas te visokoplaninske pašnjake na kojima nalazimo brojne endemske i ljekovite biljke. Ovdje se moramo osvrnuti i na muniku koja predstavlja naš endem, a široko je rasprostranjena na ovoj planini. Na velikim liticama iznad rijeke Neretve nalazimo živopisne crne borove, a u šumama Prenja nalazimo i brojne tise. Jedna od tih tisa predstavlja i najstarije stablo u Bosni i Hercegovini, s procijenjenom starošću od 1500 – 1800 godina.

Flora Prenja se ističe svojom specifičnošću, odnosno nizom od 33 gorska endema koji rastu samo na toj planini. Neki od njih su: prenjska oštrica, prenjska kamenika, prenjski karanfil, lincura, runolist, dinarski encijan, dinarska kandilka, hercegovačka lazarkinja, hercegovački zvončić, dinarski dimak itd. Ipak, u zadnje vrijeme su brojni endemi pred nestajanjem jer više nema pašarenja. Te su vrste bile u vrlo dobroj interakciji s pašarenjem jer su ovce i krave održavale ta veoma osjetljiva staništa od nestanka, odnosno od pojave agresivne vegetacije koju uzrokuju klimatske promjene i umjetne hidroakumulacije oko planine.

Fauna, kao i flora Prenja, vrlo je raznolika, a od zvijeri je najznačajniji mrki medvjed koji je redovit gost na planini. Vuk je zasigurno jedna od najbrojnijih zvijeri, a u špiljama koje se mogu naći u liticama planine brojni su njihovi brlozi. U zadnje vrijeme se vukove često viđa jer se spuste do naselja gdje napadaju domaće životinje, prije svega ovce pa predstavljaju veliku prijetnju rijetkim ovčarima. Tu su još i lisice kao stalni stanovnici naših planina te kune i drugi sitni predatori. Kada je riječ o divljim svinjama, njih ima veoma malo.

Poseban dragulj planine su divokoze, po čemu je ova planina nekada bila nadaleko poznata, zbog čega je na Prenju bilo organizirano državno lovište. S ove planine su reintroducirane divokoze na brojne druge planine širom Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije. Ratna događanja su ovu plemenitu divljač dovela do ruba nestanka pa ih je vrlo teško primijetiti. Ovdje treba spomenuti i srne, premda su one na ovoj planini oduvijek bile rijetke. Ipak, na kraju se moramo osvrnuti i na endemskoga crnoga daždevnjaka kojega možemo naći samo na ovoj planini.

 

 Prenjska jezera

Boračko jezero nalazi se na sjeveroistočnoj strani u masivu planine Prenj. Jezero leži u donjem kraju Boračke drage i pruža se od sjeverozapada k jugoistoku. S jugozapada je okruženo pošumljenom Crnom Gorom (1595 m), s istoka Tranjinom (1055 m), s jugoistoka Košutom (490 m), sa sjevera ga od Boraka odvaja strmi Krstac (700 – 800 m). Okolina Boračkoga jezera izgrađena je od dolomita i dolomitiziranih vapnenaca te je u tom kraju razvijen kraški proces. Nadmorska visina jezera iznosi 397 m. Prema narodnom kazivanju, jezero je nastalo poslije velike nepogode koja je nekoliko dana bjesnila nad ovim krajem. Dužina jezera je 762 m, širina  408 m, dužina obalske linije  oko 2400 m.

Na rubovima planinskoga područja nalazi se više umjetnih jezera kao što su Jablaničko, Grabovičko i jezero Salakovac koja modificiraju klimu Prenja te negativno utječu na autohtonu vegetaciju.

 

Izvor:
Svjetlo riječi