Početna stranica » Pravo Isusovo rodoslovlje

Pravo Isusovo rodoslovlje

245 pregleda

Evanđelje po Mateju i Evanđelje po Luki sadrže Isusovo rodoslovlje (usp. Mt 1,1-17; Lk 3,23-18). Poznato je da ta dva rodoslovlja nisu u svemu jednaka. Matejevo rodoslovlje, primjerice, započinje s Abrahamom i završava s Josipom, Marijinim mužem, dok Lukino rodoslovlje započinje s Josipom, a završava s Adamom.

Iz ovoga su vidljive dvije razlike: Matej ide od kronološki ranijih prema kasnijim likovima, a Luka od kasnijih prema ranijim; s druge strane, Mateja zanima Isusovo podrijetlo od Abrahama, a Luku Isusovo podrijetlo od Adama. Luka na taj način Isusu odmah daje univerzalni značaj te se Isusa u Lukinu evanđelju ne može promatrati samo kao židovskoga Mesiju, nego i kao novoga Adama.

Matejev izvještaj

Matej u svome rodoslovlju grupira Isusove pretke u tri skupine od po četrnaest predaka koje su uokvirene trima događajima: Abrahamovim pozivom, babilonskim progonstvom i pojavom Isusa Krista. Jasno je da takvo rodoslovlje u sebi sadrži i simboliku. Kad je riječ o prvom nizu od četrnaest imena, ona slijede popis koji se može naći u Prvoj knjizi Ljetopisa (usp. 1 Ljet 1,1 – 2,15). Usto, Matej spominje i Rahabu i Rutu. Izvan Matejeva rodoslovlja ne postoji podatak da je Rahaba rodila sina Salmi. Salma se spominje doduše kao jedan od Izraelaca u doba Mojsijevo i Jošuino, a to znači i u doba kad su Izraelci osvajali Jerihon gdje je bila Rahaba. Prema kasnoj židovskoj tradiciji, Rahaba se udala za Jošuu i s njime imala potomstvo. S druge strane, Rutina uloga u Davidovu rodoslovlju spomenuta je već u Knjizi o Ruti (usp. Rut 4,13-22).

Sljedećih četrnaest predaka predstavljaju kraljevi u Jeruzalemu, počevši od Davida, pa sve do Jehonije i njegove braće. Ipak, Matej preskače nekoliko naraštaja, tako od Ahazje preskače odmah na Jotama, a riječ je o cijelom jednom stoljeću. Pred kraj toga dijela spomenut je Jehonija. Riječ je o kralju Jojakinu koji se kod Jeremije naziva i Konija (usp. Jr 22,28; 37,1), što je skraćeno od Jekonija ili Jehonija te je to, čini se, bilo njegovo ime prije preuzimanja kraljevstva. Ipak, kod Mateja je on sin Jošijin, dok je u Starom zavjetu jasno da je bio Jošijin unuk (usp. 1 Ljet 3,15-16).

Treći niz od četrnaest imena Isusova rodoslovlja u Matejevu evanđelju započinje sa Šealtielom, a završava s Josipom, Isusovim poočimom. U tom dijelu Matej preuzima neka imena iz rodoslovlja Davidovih potomaka nakon babilonskoga progonstva (usp. 1 Ljet 3,17-24), no odande preuzima samo Šealtiela i Zerubabela.

Rodoslovlje kod Luke

Evanđelist Luka ne grupira Isusove pretke kao što to čini Matej i njegovo rodoslovlje spominje sedamdeset i sedam osoba, a na kraju je, kao sedamdeset i osmi, Bog.

Pođemo li kronološki, imena od Adama do Abrahama slijede rodoslovlja sadržana u Knjizi Postanka (usp. Post 5; 10; 11,10-32). Nakon praotaca – Abrahama, Izaka i Jakova – te Jude i njegova sina Peresa, Luka slijedi donekle rodoslovlje Prve knjige Ljetopisa, no također umeće neka imena. Tako nakon Hesrona spominje Arnija, Admina i Aminadaba, dok je u Prvoj knjizi Ljetopisa Hesronov sin Ram, a Ramov sin Aminadab. Potom slijede Nahšon, Salma (kod Luke – Sala), Boaz, Obed, Jišaj i David, baš kao i u Lukinu evanđelju.

Rodoslovlja u evanđeljima žele predstaviti Isusa kao Mesiju. Čini se da Matej to čini uspješnije, jer Isus nastavlja niz svih judejskih kraljeva. No, ni Lukin postupak nije bezrazložan

Od Davida do Josipa nalazimo, međutim, i najveću razliku između Matejeva i Lukina rodoslovlja. Naime, u Evanđelju po Luki nije nakon Davida naveden nijedan kralj u Jeruzalemu. Tako ni Salomon, prema Luki, nije među Isusovim precima. Slično kao kod Mateja, i kod Luke se spominju Šealtilel i Zerubabel, no nastavak je opet drukčiji. Očito je da Luka svjesno izbjegava sve kraljeve nakon Davida.

Kraljevsko bez kraljeva?

Jasno je da rodoslovlja u evanđeljima kao jednu od svrha imaju i predstaviti Isusa kao Mesiju, pa i kraljevskoga Mesiju. Čini se, prema tome, da Matej to čini uspješnije, jer Isus nastavlja niz svih judejskih kraljeva. No, ni Lukin postupak nije bezrazložan. Evanđelist Luka koji je, kao što se to vidi iz niza primjera kroz njegovo evanđelje, izvrsno poznavao Stari zavjet, upravo zbog poznavanja starozavjetnih proroštava izbjegava kraljeve.

Najprije valja pogledati Natanovo proroštvo Davidu iz Druge knjige o Samuelu (usp. 2 Sam 7,1-17). Ondje je za Davidova potomka rečeno da će sagraditi Hram (usp. 7,13) i da će njegovo prijestolje i kraljevstvo trajati dovijeka (usp. 7,13.16). Jasno je da se misli na Davidova sina Salomona koji je doista izgradio Hram u Jeruzalemu. Prema tekstu iz Prve knjige Ljetopisa stavljene su Davidu na usta riječi kojima on opisuje ovo Božje obećanje: „Tvoj sin Salomon sagradit će meni Dom i moja predvorja; jer sam njega izabrao sebi za sina i ja ću mu biti otac. Utvrdit ću njegovo kraljevstvo zauvijek ako bude postojano vršio moje zapovijedi i moje zakone kao danas” (1 Ljet 28,6-7; usp. 7,17-22). Obećanje je, dakle, uvjetno: Salomon mora vršiti Božje zapovijedi i zakone da bi prijestolje pripadalo uvijek njemu i njegovim potomcima.

Salomon, međutim, nije bio poslušan Božjim odredbama jer je uzeo sebi mnogo žena iz tuđih naroda što je bilo protiv Božje zapovijedi te su mu „žene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije više potpuno pripadalo Gospodinu kao što je pripadalo srce njegova oca Davida” (usp. 1 Kr 11,1-23). Čini se da je upravo ovo razlog zašto u Lukinoj inačici Isusova rodoslovlja nema ni Salomona ni njegovih potomaka.

Nešto svjetla na ovo pitanje može baciti i iščitavanje Knjige proroka Jeremije. Ondje se nalaze i ove riječi koje se odnose na Koniju, to jest na kralja Jojakina: „Nitko od potomstva njegova neće sjesti na prijesto Davidov ni vladati Judejom” (Jr 22,30). Slično ovaj prorok govori i o Jojakinovu ocu, Jojakimu: „On neće imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo” (36,30). Njegov je sin Jojakin doduše kraljevao u Jeruzalemu, ali samo tri mjeseca i deset dana, kad ga je, 597. pr. Kr., babilonski kralj Nabukodonozor odveo u babilonsko progonstvo.

Rodoslovlje kao predstavljanje Isusove uloge

Evanđelist Luka, u skladu sa svojim poznavanjem Staroga zavjeta, nije mogao zanemariti ova Jeremijina proroštva. Stoga je i sastavio sasvim drukčije Isusovo rodoslovlje u odnosu na ono Matejevo. Da bi Isus bio pravi Pomazanik, to jest Mesija, a to znači da bi bio istinski kralj po Božjoj volji, nije mogao biti ni potomak Salomonov, ni potomak Jojakimov ili Jojakinov. Stoga se niz imena u njegovu rodoslovlju odvaja od niza jeruzalemskih kraljeva odmah nakon Davida. David je jedini pravi kralj u Isusovu rodoslovlju kod Luke.

Iz ovoga se može iščitati i vrednovanje izraelskoga i judejskoga kraljevstva. Očito, prema evanđelistu Luki, ova kraljevstva i njihovi kraljevi nisu bili odraz Božje volje. Salomonov grijeh idolopoklonstva oduzeo je njemu i njegovim potomcima mogućnost vječnoga kraljevanja u Jeruzalemu, a s Jojakimom, Jojakinom, pa i Jojakimovim bratom, Sidkijom, ova Božja odluka dobiva svoju potvrdu. Babilonsko progonstvo evanđelist Luka iščitava kao logičnu posljedicu Salomonova grijeha u kojem su sudjelovali i svi njegovi potomci. To je sukladno i vrednovanju kraljeva koje donose Knjige o Kraljevima, gdje se gotovo za svakoga kralja kaže da nije činio ono što je dobro u Božjim očima. Jedina je iznimka kralj Jošija (2 Kr 23,25), no i Druga knjiga o Kraljevima u njemu vidi samo prolaznu epizodu, suprotnu svim ostalim kraljevima, jer kaže da nije bilo prije njega takva kralja, a poslije njega sve kraljeve negativno ocjenjuje.

Postupak koji nalazimo u Isusovu rodoslovlju Lukina evanđelja očito je plod pažljivoga čitanja Svetoga pisma i nastojanja da se Isusova uloga i poslanje prosude u svjetlu Božje riječi. Isus je predstavljen kao jedini učinak Božjega obećanja Davidu da će njegov potomak dovijeka kraljevati na njegovu prijestolju.