Objavljeno:
17. 06. 2017. 08:45

U prošlim je brojevima „Svjetla riječi” bilo naglašeno da se sakramentalna ženidba kao božanska ustanova uređuje i ravna božanskim pravom (prirodnim i pozitivnim). Budući da je božansko pravo iznad svakog ljudskog prava, ono vrijedi za svaki brak, bilo između krštenih i nekrštenih osoba, bilo između katolika i nekatolika.

Piše: dr. iur. can. fra Šimo Ivelj

Kako ispravno shvatiti ovo božansko pravo s obzirom na ženidbu? To nam govore konkretni primjeri da se samoj naravi i prirodi čovjeka protivi ženidba između oca i kćeri, majke i sina, brata i sestre, kao i muškarca s muškarcem, žene sa ženom i slično. No, ženidba katolikā, makar i samo jedna stranka bila katolička, ravna se ne samo prema božanskom nego i prema crkvenom pravu, pri čemu ostaje netaknuta mjerodavnost svjetovne vlasti s obzirom na čisto svjetovne učinke ženidbe. Tako je Katolička Crkva u četvrtoj knjizi ZKP neovisno o bilo kojoj ljudskoj vlasti odredila norme po kojim se pravno ravna ženidba i potrebne uvjete za njezino valjano i dopušteno slavlje, ali isto tako i dvanaest kanonskih zapreka božanskog ili crkvenog prava koje čine osobu nesposobnom za valjano sklapanje ženidbe.

Vrlo je važno napomenuti da ženidba uvijek uživa pravnu pogodnost, a to znači da se valjanost neke ženidbe ne mora dokazivati, ona se pretpostavlja. Jednom valjana ženidba je uvijek valjana. Samo, ako postoji sumnja da je neka ženidba nevaljana, onda se ta ista nevaljanost mora dokazati. A što bi to bila valjana ženidba? Valjanom se ženidbom u kanonskom pravu smatra ženidba koju Crkva priznaje kao valjanu, a to je ženidba koju su sklopile osobe kanonski sposobne za ženidbu (nemaju nikakvih zapreka), koje su imale pravu ženidbenu privolu (nije bila ugrožena sloboda i sposobnost osobe te ispravnost njenih namjera) i ženidbu su sklopile u zakonitom kanonskom obliku. Nedostaci kanonskoga oblika ne odnose se na sposobnost osoba, nego izravno na valjanost čina, tj. slavlje sakramenta ženidbe.

(Ne)konzumacija braka

Prema odredbi kanona 1061, valjana ženidba među krštenima naziva se samo tvrdom ako nije izvršena (matrimonium ratum non consummatum), a tvrdom i izvršenom (matrimonium ratum et consummatum) naziva se ženidba koja je konzumirana seksualnim činom nakon vjenčanja od strane ženidbenih drugova. Kao što valjanost ženidbe uživa uvijek pravnu pogodnost i ne mora se dokazivati, tako i činjenica konzumiranja braka uživa pravnu pogodnost. Ako su dakle ženidbeni drugovi, pošto je sklopljena ženidba, zajedno stanovali, pretpostavlja se da je ženidba izvršena, dok se ne dokaže protivno.

Ovdje treba naglasiti razliku između ove dvije valjane sakramentalne ženidbe (samo tvrda i tvrda izvršena). Može se reći da postoji proces nastanka ženidbe kao sakramenta. Tvrda ženidba jest sakrament, ali nepotpun, da bi sakrament bio cjelovit, potrebna je konzumacija braka od strane supružnika nakon vjenčanja. Na primjer, ako su supružnici imali spolne odnose ili čak začeli i dijete kao zaručnici prije crkvenog vjenčanja, a nisu više nikad imali i prakticirali spolne čine poslije vjenčanja kao istinski bračni drugovi, to ne utječe na izvršenje bračnog čina. Predbračni odnosi ili začeće djeteta prije vjenčanja ne dovode do same konzumacije, potrebno je brak konzumirati nakon vjenčanja.

Konzumacijom braka nakon valjanog vjenčanja sakrament ženidbe postaje apsolutno nerazrješiv. Više ni sami supružnici ne mogu dovesti u pitanje valjanost svoje ženidbe, a samim time ni jedna ljudska moć pa ni sam Rimski prvosvećenik. Dok to nije slučaj kada se radi o ženidbi – sakramentu, koja nikad nije izvršena putem spolnih čina. Takva ženidba može biti, jer se radi o iznimnom slučaju, posredstvom autoriteta Crkve razriješena oprostom Rimskog prvosvećenika.

Budući da samo konzumacija braka dovodi do apsolutne nerazrješivosti sakramentalne ženidbe, potrebno se zapitati: Dovodi li baš svaki seksualni čin do izvršenja ženidbe? Ne! Ovdje se jasno i glasno mora naglasiti, radi čitatelja koji namjeravaju u skoro vrijeme sklopiti ženidbu, da ne dovodi svaki seksualni čin do izvršenja ženidbe. U tom slučaju kanon navodi i dva uvjeta: da ženidbeni drugovi međusobno na ljudski način (humano modo) izvrše bračni čin i da je taj čin po sebi prikladan za rađanje djece.

Uvjeti za izvršenje

Bračni čin mora biti izvršen na ljudski način od strane obaju bračnih drugova, tj. na način koji je u skladu s dostojanstvom osobe, učinjen iz slobode, bez upotrebe sile i obmane te da nije učinjen u stanju besvijesti osobe prouzrokovane alkoholnim pićima, konzumiranjem droga i drugih opojnih sredstava. Ovdje se radi o sili i obmani a ne o strahu. Seksualni čin, iako je učinjen iz velikog straha, pravi je bračni čin s obzirom na izvršenje ženidbe jer je dovoljno da to bude virtualno željeni čin, osim u slučaju da je taj strah umanjio bračnom drugu sposobnost razumijevanja i htijenja. Traže se razum i volja, jer oba bračna druga moraju biti svjesna bračnog čina i slobodni u njegovu izvršenju. Dokle god traju jedna od ovih nabrojenih negativnih okolnosti, nije moguće izvršiti bračni čin na ljudski način.

Seksualni čin kao takav mora biti prikladan za rađanje djece prema kojemu je po svojoj naravi usmjerena ženidba i kojim ženidbeni drugovi postaju jedno tijelo. Jedno tijelo ne znači postati samo jedno „meso” doslovno, jer ta riječ u hebrejskom jeziku označava cjelovitu ljudsku osobu. Stoga seksualno sjedinjenje podrazumijeva da se trebaju uključiti osjećaji, volja i ljubav.

Kakav je to čin prikladan? To je seksualni čin kojem ništa ne priječi da sjeme muškarca završi u ženskom spolnom organu. Stoga prema odluci Kongregacije za sakramente, bračni čin koji se vrši s uporabom prezervativa, ne može se smatrati izvršenim u kanonskom obliku, tj. prikladnim za rađanje djece, jer sjeme muškarca ne završava u rodnici žene nego ostaje u kontraceptivnom sredstvu, kao ni onaj seksualni čin koji se jednostavno prekida da bi se ejakulacija izvršila izvan ženskog spolnog organa. Ovaj zadnji primjer uvijek se može dovesti u pitanje, jer i prilikom spolnog općenja može katkada doći do izlijevanja neznatne sjemenske tekućine i prije završne ejakulacije što je dovoljno za izvršenje ženidbe. Treba naglasiti da je ženidba izvršena i ako se nakon ejakulacije sjemena u rodnicu koriste abortivna sredstva (kemijski proizvodi, pilule, spirale i sl.), zato što je sjeme muškarca završilo tamo gdje je i trebalo završiti. To što je poslije došlo do korištenja kontraceptivnih sredstava ne priječi izvršenje braka, nego to je moralni problem koji ide za tim da se spriječi začeće ili uništi začeti plod.

Na kraju se ukratko može umjesto zaključka još jednom ponoviti da je u Katoličkoj Crkvi apsolutno nerazrješiva samo valjana ženidba sklopljena između dvoje krštenih ženidbenih drugova i izvršena na ljudski način po sebi prikladan za rađanje djece.

Izvor:
Svjetlo riječi