Objavljeno:
13. 11. 2019. 10:15

Naša zemlja i sama ima sve odgovore na goruća pitanja.

Što će sve trebati poduzeti kako bi se sanirala ekološka šteta nastala uslijed klimatskih promjena koja, po mišljenu mnogih znanstvenika, prijeti čovjekovu životu na zemlji? Hoće li sve to zahtijevati skupe intervencije ili regulacije koje će, u krajnjem slučaju ograničavati ekonomiju?

„Klima je opće dobro, pripada svima i namijenjena je svima”, napisao je papa Franjo u svojoj enciklici Laudato si iz 2015. godine. „Na globalnoj razini, to je složen sustav povezan s mnogim bitnim uvjetima ljudskoga života. Vrlo čest znanstveni konsenzus govori o tome kako smo trenutno svjedoci uznemirujućega zagrijavanja klimatskoga sustava.”

Neki su istraživači već počeli pronalaziti rješenja u samoj prirodi.

Svjetski oceani, koji zauzimaju 71 % Zemljine površine, apsorbiraju puno atmosferskoga ugljika koji, čini se, doprinosi globalnomu porastu temperature. Oceani su širom svijeta apsorbirali 34 milijarde metričkih tona ugljika izgaranjem fosilnih goriva u razdoblju od 1994. do 2007. godine, prema podacima Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA).

Ipak, to je odraz činjenice da se emisija ugljika povećava, a iako ocean smanjuje zagrijavajući utjecaj emisija, to može uzrokovati i druge probleme. „Ugljični dioksid otopljen u oceanu uzrokuje kiselost morske vode, prijeteći sposobnosti školjkaša i koralja da grade svoj kostur i utječe na zdravlje drugih riba i morskih vrsta, a mnogi od njih su važne za obalnu ekonomiju i sigurnost hrane”, ističe NOAA.

U intrigantnom primjeru samoga liječenja prirode utvrđeno je da određene stijene također mogu apsorbirati ugljik bez nuspojava koje su primjetne u morskom životu. Primjerice, u Omanu postoje stijene koje prirodno reagiraju s ugljičnim dioksidom iz atmosfere i pretvaraju ga u kamen, objavio je nedavno New York Times.

Znanstvenici se slažu kako bi prirodni proces mineralizacije ugljika mogao biti iskorišten, ubrzan i jeftino primijenjen što bi uvelike moglo pomoći u borbi protiv klimatskih promjena. Stijene bi mogle ukloniti neke od milijardi tona ugljikovoga dioksida iz topline koju je čovjek ispoljavao u zrak od početka industrijskoga doba”, objavio je list. Pretvaranjem ugljikovog dioksida u kamen, stijene u Omanu – ili na brojnim drugim mjestima širom svijeta koja imaju slične geološke formacije – učinile bi da plin zauvijek ostane izvan atmosfere.

Rješenja poput ovoga spadaju u kategoriju „bioinžinjeringa”, kontroverznoga pristupa izlječenju planeta koji također uključuje i „zatamnjenje Sunca”. Nisu svi uzbuđeni zbog potencijala koji mogu dati odgovore na izazove okoline. Neki kažu da ove tehnologije predstavljaju ogromne potencijalne rizike za ljude i prirodu i mogu ugroziti napore za smanjene emisija, izvijestio je Reuters.

„Ove tehnologije pružaju savršen izgovor za odlaganje djelovanja ili slabljenje naših trenutnih ciljeva za smanjenje štetnih emisija, rekao je Carrol Muffett, predsjednik Washingtonskog centra za međunarodno okolišno pravo.

Iako se Sunce odavno smatra alternativnim izvorom energije, eliminirajući potrebu za sagorijevanjem fosilnih goriva, sada postoje eksperimenti pomoću kojih se vrši raspršivanje reflektirajućih čestica sumpora u stratosferu.

Skupština Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša razmatra hoće li započeti s ocjenjivanjem i postavljanjem pravila o takvim tehnologijama. Istovremeno, prisutni su i mnogi napori u borbi protiv porasta globalnih temperatura i degradacije okoliša.

Obnova šuma i održavanje travnjaka su još jedna od rješenja koja bi mogla pomoći svijetu u borbi protiv klimatskih promjena. Znanstvenici kažu kako je iskorištavanje prirode za liječenje planeta samo jedan dio bitke.

No, domišljatost koja je vidljiva u pronalaženju prirodnih rješenja može biti primjer onoga na što je Konferencija Južnoafričkih katoličkih biskupa pozvala 1999. godine: „Svi su pozvani upotrijebiti svoje talente i biti aktivno uključeni u ispravljanje štete uzrokovane ljudskim zlostavljanjem Božje kreacije, u ovom slučaju – Zemlje.”

Izvor:
Svjetlo riječi