Objavljeno:
27. 03. 2018. 09:15
Josip Biffel, 13 postaja Puta križa, Kruščica Vitez / SR

Povijest pučke pobožnosti Sedam žalosti Marijinih u samostanskoj i župnoj crkvi u Kreševu, nažalost, nisam mogao detaljno utvrditi, najviše zbog nedostatka vremena za pretraživanje samostanske kronike, službenih župnih knjiga i drugih zapisa.

Piše: fra Slavko Topić

Konsultirao sam starije osobe u Kreševu, starije i od 80 godina. Te osobe dobro pamte tu pobožnost; na njoj su sudjelovale u doba svoje mladosti, pamte pokojne svećenike koji su predvodili tu pobožnost (mogli su je predvoditi samo oni koji znaju pjevati!), velik broj vjernika je sudjelovao. Iz letimičnog raspitivanja nisam mogao utvrditi obavlja li se ta pobožnost danas još negdje u Bosni i Hercegovini. To nije isključeno.

Jedini povijesni podatak kojim trenutno raspolažem jest molitvenik Put k savršenosti kršćanskoj, koji je za franjevačke svjetovne trećorece priredio kreševski franjevac fra Ignacije Strukić 1894. godine (tiskan u Zagrebu 1895). U tom se molitveniku nalazi i Pobožnost u čast sedam žalosti Marijinih (str. 565-577). Prije same pobožnost fra Ignacije daje nekoliko za nas vrlo važnih povijesnih podataka o njoj. On kaže: „U njekim crkvama u Bosni svakoga petka uz Korizmu obavlja se poslije sv. Mise na Gospinu oltaru pobožnost u čast 7 žalosti Marijinih, pa se tom prigodom čitaju molitve iz stare knjižice 'Put križa'. Budući da i te molitve niesu pisane u duhu našega hrvatskoga jezika, niti su sastavljene od kakva svetca, s toga bi bilo puno bolje, kad bi se mjesto tih molitava tada čitale slijedeće, od sv. Alfonsa Liguoria sastavljene molitve, koje će puno jače djelovati na srce našega pobožnoga puka. U tu sam svrhu uza svaku od pet sliedećih molitava umetnuo po jednu kiticu od pjesme 'Razcviljena Majka staše', da se ta pobožnost što bolje obavi.“

Dakle, ta se pobožnost, prema ovom izviješću, u nekim crkvama u Bosni sigurno obavlja u drugoj polovici 19. stoljeća, ali s velikom vjerojatnošću i mnogo ranije. Naime, na kraju pobožnosti fra Ignacije spominje da „puk pjeva sliedeću pjesmu“ i donosi je u cijelosti. To je pjesma O Gospojo i Kraljice, za koju hercegovački franjevac i povjesničar dr. fra Andrija Nikić (1940-), u svojoj knjizi Fra Lovro Šitović i njegova djela tvrdi da je autor te pjesme sam fra Lovro Šitović (1682-1729). S dr. Nikićem sam i usmeno razgovarao o autoru te pjesme, nastojeći otkloniti sumnju da fra Lovro Šitović nije slučajno spomenutu pjesmu preuzeo u svoju knjigu od nekog drugog još starijega autora(?). On gotovo sigurno otklanja tu mogućnost i misli da je fra Lovro zaista autor teksta te pjesme. Je li za njegova života ili nešto kasnije, tijekom 18. stoljeća ova pjesma povezana uz pobožnost Sedam žalosti Marijinih – povijesno tek treba utvrditi. Mislim da je tu pobožnost u Kreševo i u Bosnu i Hercegovinu iz Italije prenio neki od franjevaca koji su u Italiji završavali svoje studije u 18. stoljeću. Ovu pretpostavku također povijesno treba ispitati. Žao mi je da do sada nisam mogao detaljnije se posvetiti tom istraživanju. Trenutno mogu samo dati naputke za buduće istraživanje.

Način pobožnosti

Pobožnost Sedam žalosti Marijinih obavlja se na način Puta križa. Pobožnost se, zapravo, zaustavlja na 13. postaji Puta križa i promatra Mariju koja u svom krilu drži mrtvo tijelo Sina, s njime suosjeća i oplakuje njegovu muku. To je, u biti, sadržaj sedam molitvenih razmatranja i odabranih kitica marijanske sekvence Rascviljena Majka staše. Vrlo je sugestivna okolnost da se ova pobožnost povezala uz misno slavlje. Tako je u Bosni od pamtivijeka, kako se može zaključiti i prema fra Ignacijevu molitveniku. Možda iz praktičnih razloga, tj. da svijet ponovno ne dolazi u crkvu samo radi te pobožnosti. Ali, vjerojatno, i sasvim svjesno i promišljeno, kao lijepa i dirljiva meditacija svega onoga što se događa u misi koja se upravo završila i kao najbolja zahvala poslije mise.

U Kreševu se ova pobožnost u prošlosti obavljala nakon „rane“, tj. jutarnje mise koja se slavila na Gospinu oltaru. Nakon mise bi svećenik, odloživši kazulu i nekadašnji manipul, obučen samo u misnu košulju sa štolom, sišao na podnožje oltara, kleknuo na prvu stepenicu oltara i odatle predvodio pobožnost. Danas svećenik, nakon završene rane mise na glavnom oltaru, ostajući u cjelokupnom misnom odijelu, ide pred izloženu i okićenu sliku Gospe od sedam žalosti (Gospa sa sedam mačeva) i odatle predvodi pobožnost – korizmenim petcima, kao i u prošlosti.

Ova se pobožnost prije fra Ignacijeva molitvenika obavljala, kako on sam kaže, iz stare knjižice Put križa. On je u svom molitveniku umjesto tih starih molitava predložio sedam molitvenih razmatranja od sv. Alfonsa Liguorija (1696-1787) i dodao probrane kitice marijanske sekvence Rascviljena Majka staše, koja se inače sve do danas pjeva uz postaje Puta križa, što joj i jest prvotna nakana.

Papa Benedikt XIV. (1740-1758) je podijelio djelomični oprost svaki put onome tko pobožno obavi ovu pobožnosti, a potpuni oprost onima koji je obavljaju svaki dan tijekom godine. I ta je pojedinost pridonijela njezinu širenju i učvršćenju među kršćanskim vjernicima.

Sama pobožnost

Pobožnost se obavlja na sljedeći način. Svećenik, klečeći pred slikom Gospe žalosne ili na najnižoj stepenici Gospina oltara, zapjeva kiticu spomenute marijanske sekvence prije svake žalosti (bez pripjeva koji se inače pjeva kod Puta križa), a svijet mu se odmah pridružuje. Nakon toga slijedi molitveno razmatranje, zatim Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i na kraju svake žalosti strelovita molitvica Majko moja. Evo kako izgleda cjeloviti tekst pobožnosti Sedam žalosti Marijinih u Kreševu:

Prva žalost

Rascviljena Majka staše

Blizu križa te plakaše

Muke Sina jedinog.

Suosjećamo s Tobom, žalosna Majko, zbog prvog mača žalosti koji Te je probo kad Ti se po Šimunu u hramu predstaviše sve muke, koje si ti iz Sv. pisma dobro poznavala, a kojim su ljudi imali ljubljenoga ti Sina podvrći te Ga na sramotnu drvu, lišena krvi i od svih zapuštena, pred Tvojim očima ubiti, a da mu ti ne možeš priteći u obranu ili mu pomoći. Po onoj gorkoj uspomeni, dakle, koja ti je kroz tolike godine srce parala, molim te, Kraljice moja, da mi isprosiš milost, da ja kroz sav život i u času smrti u srcu imam usađenu muku Isusovu i tvoje žalosti.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Majko moja, daj, da mi srce osjeti tvoju bol, koju si imala u času smrti Isusove!

Druga žalost

Tad tužaše i plakaše,

I drhtaše kad gledaše

Muke Sina jedinog.

Suosjećam s tobom, žalosna moja Majko, zbog drugoga mača koji te je probo kad si vidjela gdje ti nevina, jedva rođena Sina do nasmrt progone oni isti ljudi zbog kojih je na svijet došao, tako te si ti bila prisiljena u noći i potajno odvesti ga u Egipat. Po tolikim neprilikama, dakle, koje si kao nježna gospoja zajedno sa svojim progonjenim djetetom podnosila na dugu i mučnu putu kroz puste i ružne krajeve te boraveć u Egiptu, gdje si, budući nepoznata i strana, kroz nekoliko godina siromašna i prezrena živjela, molim, ljubezna moja Gospo, da mi isprosiš milost, te ja s tobom strpljivo podnesem do smrti nevolje ovoga života, da uzmognem u onom životu izbjeći nevolje vječne u paklu, koje sam ja zaslužio(la).

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Majko moja, daj, da mi srce osjeti tvoju bol, koju si imala u času smrti Isusove!

Treća žalost

Sve zbog grijeha svoga puka

Vidi Sinka tad u muka

Oštrim bičem podložna.

Suosjećam s tobom, žalosna moja Majko, zbog trećega mača, koji te probo kad si svoga dragoga Sina Isusa izgubila, koji je kroz tri dana daleko od tebe zaostao u Jeruzalemu, a onda ti, draga moja Kraljice, ne spazivši uza se svoje ljubavi i ne poznavši razloga zašto je zaostao, nisi, mislim, onih noći počivala, niti si drugo radila, nego si za onim težila koji je bio sve tvoje dobro. Po uzdasima onih triju dana za te predugih i pregorkih, molim te da mi isprosiš milost da ne izgubim nikada Boga svoga, nego da s njime ujedinjen(a) živim uvijek i tako da u času smrti svoje s ovog svijeta otiđem.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Majko moja, daj, da mi srce osjeti tvoju bol, koju si imala u času smrti Isusove!

Četvrta žalost

Vidi Sinka preljubljena

Umirući zapuštena

Kako gorko uzdahnu.

Suosjećam s tobom, žalosna moja Majko, zbog četvrtoga mača koji te je probo kad si vidjela gdje ti Isusa na smrt osudiše, kad si vidjela gdje užem i lancem svezana, sav u krvi i u ranama, ovjenčan trnjem, padajući na putu pod bremenom križa, koji je nosio na izranjenim ramenima, kao nevino janje ide da umre od ljubavi prema nama. Susretoše se onda tvoje oči s njegovim i tvoji pogledi postadoše strašne sulice, kojima ujedno probadaš zaljubljena srca. Po toj velikoj žalosti dakle, molim te da mi isprosiš milost, te se sav (sva) podložim volji Boga svoga, noseći radosno svoj križ u društvu s Isusom do zadnjega daha života svoga.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Majko moja, daj, da mi srce osjeti tvoju bol, koju si imala u času smrti Isusove!

Peta žalost

Majko vruće od dragosti

Čin' nas ćutit moć bolesti

Dok budemo živjeti.

Suosjećam s tobom, žalosna moja Majko, zbog petoga mača koji te je probo kad si na brdu Kalvariji prisutna bila te gledala gdje pred tvojim očima malo po malo na tvrdu krevetu križa umire tvoj ljubljeni Sin Isus u tolikim mukama i uz tolike pogrde, a ne mogavši mu ni najmanje okrepe pružiti kakva se i najvećim zločincima u času smrti pruža. Po smrtnoj stisci koju si ti, ljubezna Majko, zajedno sa svojim Sinom trpila, koji je bio u smrtnoj stisci i po onim nježnim čuvstvima, koja si osjećala, kad ti je s križa zadnji put govorio, pa ti, opraštajući se s tobom, sve nas sa sv. Ivanom ostavio za djecu, te ga ti ustrajno motrila gdje nagiba glavu i izdiše: molim te, isprosi mi milost od svoga raspetoga Sina da živim i umrem raspet za sve stvari ovoga svijeta, samo da jedino za Boga živim kroz sav život svoj, pa tako jednom u nebo dođem, te ga licem u lice gledam i uživam.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Majko moja, daj, da mi srce osjeti tvoju bol, koju si imala u času smrti Isusove!

Šesta žalost

Čin' nas s tobom procviliti,

Isukrsta požaliti,

Rane svete štovati.

Suosjećam s tobom, žalosna moja Majko, zbog šestoga mača koji te je probo kad si motrila gdje su mrtvu već Sinu tvojemu srce sulicom otvorili, mrtvu za iste one nezahvalnike, koji se ni poslije njegove smrti ne zasitiše da ga muče. Po toj strašnoj žalosti dakle, koja je bila sva tvoja, molim te, isprosi mi milost da stanujem u Srcu Isusovu za me ranjenu i otvorenu, u onom Srcu koje je krasio prostor ljubavi gdje borave sve duše koje Boga ljube, gdje i ja živeći neću na drugo misliti, neću drugo ljubiti osim Boga: Presveta Djevice, ti mi možeš to učiniti, od tebe se tomu nadam.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Majko moja, daj, da mi srce osjeti tvoju bol, koju si imala u času smrti Isusove!

Sedma žalost

Pokraj križa s tobom stati

I s tobom se združivati

Mi želimo u plaču.

Suosjećam s tobom, žalosna moja Majko, zbog sedmoga mača koji te probo, kad si u svojemu krilu motrila mrtva svoga Sina, ne više krasna i čista, kako si ga primila u betlehemskoj štalici, nego krvlju poškropljena, ružna, uprljana i svega izranjena, tako te mu se vidjele i kosti: Sinko, govorila si mu onda, Sinko, kamo te je dovela ljubav? A kad ga ponesoše da ga zakopaju, i ti si ga pratila da mu svojim rukama grob prirediš, a onda rekavši mu zadnji: Zbogom! – ondje sa Sinom ostavila si ukopano i svoje ljubeće srce. Po tolikim mučeništvima krasne tvoje duše, dakle, isprosi mi ti, Majko lijepe ljubavi, oproštenje grijeha, kojima sam uvrijedio(la) dragoga Boga moga, zbog čega se kajem svim srcem svojim: brani me ti i štiti u napastima, budi mi u pomoći u času smrti da se po zaslugama Isusovim i tvojim spasim, te tvojom pomoću poslije ovoga nevoljnoga progonstva jednom dođem u nebo gdje ću Isusa i tebe hvaliti i slaviti kroz sve vijeke vjekova. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Majko moja, daj, da mi srce osjeti tvoju bol, koju si imala u času smrti Isusove!

Duša s tijelom kad se odijeli

Čini da se duši udijeli

Slava rajskog blaženstva.

Svećenik: Moli za nas, Djevice prežalosna.

Puk: Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Bože, kod kojega je muke po Šimunovu proročanstvu preslatku dušu slavne Djevice i majke Marije mač žalosti prošao, daj nam milostivo, da mi, koji žalosti njezine štujemo i promatramo, blaženstvo po muci tvojoj postignemo. Koji živiš i kraljuješ s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Božja pomoć prebivala vazda s nama. Amen.
 

1. O Gospojo i Kraljice,

Koje t' bjehu tad ranice,

Kad 'no tebi najaviše,

Da Isusa uhvatiše.

 

2. O Djevice od milosti,

Koje t' bjehu tad žalosti

Kad 'no, Majko, ti slušaše

I očima tad gledaše.

 

3. Gdje ti Sinka pritegoše,

K stupu strašnu privezaše,

Nemilo ga bičevaše,

Na obraz mu svi pljuvaše.

 

4. O Gospojo i Kraljice,

Koje t' bjehu tad ranice,

Kad 'no njega pritegoše

I trnjem ga okruniše.

 

5. O Djevice od milosti,

Koje t' bjehu tad žalosti,

Barabana kad pustiše

A Isusa osudiše.

 

6. O Gospojo i Kraljice,

Koje t' bjehu tad ranice,

Kad Isusa uputiše,

Kalvariji povedoše.

 

7. Ti ga suzna tad slijeđaše

I po putu krv kupljaše,

Svete stope poznavaše,

Ter ih slatko ti ljubljaše.

 

8. O Gospojo i Kraljice,

Koje t' bjehu tad ranice,

Kad ga na križ pribijahu

Čavlim ruke probijahu.

 

9. Te udarce ti slušaše,

I drhtaše kad gledaše,

I toliko ti tužaše

Jer ga slatko ti ljubljaše.

 

10. O Djevice od milosti,

Koje t' bjehu tad žalosti

Kad te s križa pogledaše

Ivanu te predavaše.

 

11. O Gospojo i Kraljice,

Koje t' bjehu tad ranice,

Kad na križu on izusti:

„Svršeno je!“, pa duh pusti.

 

12. Kad ga s križa odnimiše,

Teb' u krilo postaviše

Vrlo njega ti ljubljaše

I rastat se s njim žaljaše.

 

13. Dopusti nam, draga Majko,

Molimo te svakojako,

Da možemo svi plakati,

Suze tvoje svi štovati.

 

14. Moli za nas Sinka svoga,

Isukrsta svemožnoga,

Da u vrijeme smrti naše,

Mi vidimo lice vaše. Amen.

Napjevi

Napjevi za poznate pučke pjesme u Kreševu, Zdravo tijelo Isusovo i Rascviljena Majka staše, originalni su i zasebni u cijeloj Bosni i u notnim zapisima se razlikuju kao „kreševski“ napjevi. Stoga je gotovo sigurno da im je autor neki od franjevaca koji su živjeli i djelovali u kreševskom samostanu. Već je rečeno da je fra Ignacije Strukić u ovu prastaru pučku pobožnost Sedam žalosti Marijinih u Kreševu uvrstio odabrane kitice iz marijanske sekvence Rascviljena Majka staše, koja se inače pjeva uz postaje Puta križa. Napjev je isti u obje pobožnosti.

Spomenuta poduža pjesma O Gospojo i Kraljice koja se u cijelosti pjeva na kraju pobožnosti Sedam žalosti Marijinih ima vlastiti napjev, koji je u svojoj jednostavnosti arhaičan i pučki vrlo spontan i originalan. Podsjeća na spontane pučke napjeve na koje su se u 17. stoljeću u Bosni i izvan nje pjevale tzv. „molitvice“ ili „molitve“. Te „molitvice“ i njihovi napjevi i danas su prisutni u Bosni. Oba „kreševska“ napjeva u ovoj pobožnosti zabilježio sam u Kreševu od starijih osoba koje ih dobro pamte i pjevaju. Za napjev O Gospojo i Kraljice napisao sam i pratnju. Evo tih napjeva.

 

Izvor:
Svjetlo riječi