Objavljeno:
11. 11. 2019. 10:15

Danas Crkva slavi blagdan sv. Martina, biskupa francuskog Toursa. U ikonografiji se često prikazuje kao jahač koji siromahu s konja daje pola svog ogrtača, a i guske su čest motiv. Ali kakve to veze ima s biskupom iz 4. stoljeća?

Tko je bio sv. Martin?

Martin je u 4. stoljeću bio biskup francuskoga grada Toursa. Rođen je 316. ili 317. u Sabariji u današnjoj Mađarskoj kao sin rimskoga Tribuna. S 15 godina pristupio je rimskoj vojsci i služio kao tjelohranitelj rimskih careva Konstantina II. i Julija. S 18 navršenih godina dao se krstiti i napustio je vojsku.

Godine 361. osnovao je prvi samostan na tlu današnje Francuske. Deset godina kasnije izabran je za biskupa Toursa. Biskupsku službu obnašao je uvelike izvan granica svoje biskupije, kao misionar u cijeloj Francuskoj. Martina su častili još za života jer je živio kao siromašni monah. Umro je 8. studenog 397. godine u francuskom Candesu.

Što je s njegovim kaputom?

Danas je svima poznat prizor iz života sv. Martina kad je svoj ogrtač, kaput, podijelio s jednim prosjakom. Ova scena dolazi iz jednoga životopisa sv. Martina iz 5. stoljeća. Prema ovom izvještaju, dogodilo se to usred zime, u velikoj hladnoći, na gradskim vratima francuskoga Amiensa. Životopisac Sulpicije Sever izvještava kako je Martin tamo kao vojnik susreo jednoga oskudno odjevenoga siromaha te je svoj ogrtač mačem prereza kako bi polovicu dao prosjaku. Nadalje, već iduće noći Martinu se ukazao Krist s onim dijelom ogrtača kojeg je ranije dao onomu siromahu te je svojoj anđeoskoj pratnji rekao „Martin me odjenuo u ovaj ogrtač, iako još uvijek nije kršten”. Ovaj se događaj mogao zbiti 334. ili 335. godine.

Martinovske povorke

U zemljama njemačkog govornog područja vrlo su popularne i među djecom omiljene Martinovske povorke. Prvi spomen takvih organiziranih povorki seže u 19. stoljeće, uz dječje pjesme i glazbenu pratnju. Na čelu povorke uvijek bi bio kostimirani biskup Martin. Od 1905. godine sv. Martin odijeva odjeću vojnika te stupa na čelu povorke. Danas je ovo povorka u kojoj sudjeluju najčešće samo djeca, noseći papirnate lampinjone (njem. Laterne, hrv. lanterne, svjetiljke) i pjevajući pjesme u čast sv. Martinu. Idu od vrata do vrata i traže slatkiše kao nagradu za pjesme traže od domaćina neki slatkiš.

Suvremena ikonografija uz sv. Martina prikazuje i guske. Prema legendi, sv. Martin skrio se u jednu štalu kako bi se skrio pred ljudima koji su ga izabrali za biskupa. No kako su one glasno zagakale, otkrile su ljudima njegovo skrovište.

Postavlja se pitanje – zašto je sv. Martin u njemačkim zemljama osobito djeci omiljeni svetac, kad primjerice u Zagorju i drugim krajevima hrvatskoga govornog područja naglasak stavljen na sv. Martina kao zaštitnika vinara i vinograda (Martinje)? Uz to djeca u njegovu životu uopće nisu imala značajno mjesto. Čini se da je djeci bilo prilično primamljivo da na taj način sudjeluju u „odrasim“ povorkama u čast sv. Martinu. A za prenošenje vjere djeci uvijek treba izabrati – dopadljive načine!

Izvor:
Svjetlo riječi