Objavljeno:
10. 09. 2017. 06:45
Ivan Ivanda

Isus nije izricao samo blage i utješne, nego i oštre, opominjuće riječi. Evanđelist Matej zapisao je takve Isusove riječi. Riječ je o opomenama koje Isus izriče, a započinju teškom riječju jao. Za razliku od blaženstava u kojima Isus rabi izraz blago vamablago milosrdnima, jer će zadobiti milosrđe, blago čistima srcem, oni će Boga gledati – ovdje su riječ i naglasak drukčiji: jao vama. Jao vama licemjeri! Jao vama koji jedno govorite, a drugo činite! Jao vama koji varate i mislite da varkom i lažju možete profitirati!

Boga se ne može prevariti. Bog vidi srce, najtajnije i najdublje u čovjeku, što nitko drugi ne može vidjeti, pa ni čovjek u samom sebi. Bog ga proniče, kako to lijepo izriče psalmist: Proničeš me svega i poznaješ. Ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Isus slijepcima naziva one koji žive dvojako, koji se pretvaraju, koji su licemjerni. Slijepi su jer ne vide da takav život nikamo ne vodi, da čovjeku ne donosi nikakva dobra niti blagoslova. Slijep je čovjek koji vara samog sebe, misleći da će steći neku prednost ako se prikazuje boljim nego što jest. A svi želimo u očima drugih izgledati bolje nego što uistinu jesmo.

 Kakav sam pred Bogom? Jesam li iskren, vjerodostojan i ponizan pred njim? To je odlučujuće pitanje, a o njemu vodimo malo računa. Dogodi se, naime, da živimo iz dana u dan stavljajući razne maske, glumeći, postajući nešto što zapravo nismo, prilagođavajući se mjerilima svijeta. I onda otkrijemo da smo izgubili sebe. Da smo izdali najdublju jezgru svoga bića, svoj identitet. Da smo u konačnici izdali Boga. Lako zaboravimo da naš odnos s ljudima dobiva kvalitetu iz odnosa s Bogom. To je temeljni odnos. Ako je odnos s Bogom dobar i ako se trudimo njegovati ga i izgrađivati, vidimo kako nam se popravlja i odnos s drugima: u obitelji, s prijateljima. Dokle god ja ne vidim kakav sam i kakav bih mogao i trebao biti u susretu s Isusom Kristom – on nas pita tko sam ja za tebe? – dotle ja mogu samom sebi lagati da sam iskren, pravedan i dobar, a ne vidjeti da to mogu biti prazne riječi bez pokrića, bez stvarnog sadržaja. Naime, čovjek se puno lakše zadovolji minimalnim, prosječnim, pa to proglasi dovoljnim, nego što se trudi promijeniti se, ispraviti pogrešno, postati pravedniji, iskreniji, srdačniji, kako su to činili oni koji su se posvetili, koji su ozbiljno shvaćali zadaću posvećivanja. I upravo nam sveci kažu da sebe možemo vidjeti ispravno tek kad se otvorimo Božjem pogledu. Tada vidimo da smo manjkavi i uvelike zaostajemo za Isusom na putu nasljedovanja. On je bio posve istinit, posve u skladu s Ocem. Mi lako podlegnemo obmanama svijeta. Lako nam se dogodi raskorak između vjere i života. Govorimo, a ne činimo, tvrdimo da vjerujemo, a to ne vršimo. Ili, ako i vršimo, to još nije ni izbliza ono što bismo trebali činiti kako bismo se uistinu mogli zvati Isusovim sljedbenicima.

Isus kori farizeje jer izvana vrše obredne propise glede čistoće, a iznutra su puni truleži. Nalikuju obijeljenim grobovima. Snažna i potresna slika. Grob je izvana uređen, okićen cvijećem, a unutra je trulež. Ovo je opomena koja se tiče svih nas. Nutrina je mjesto koje određuje čovjeka i njegov život. Tu Bog hoće uspostaviti svoje sjedište i središte svoje vladavine. Ako je nutrina u suglasju s Bogom, ona postaje čvrsta i postojana, poput sidra koje brod drži na nemirnim valovima.

Isusov jao je težak, jer on zna kamo vodi život koji je neiskren i prepredeno pokvaren. Vodi u propast duše. Živeći tako, ne izdajemo i ne varamo samo sami sebe, nego to činimo i s drugima, pružajući im loš primjer i navodeći ih na opaka djela. Jao onomu tko hoda krivim putem i na taj krivi put navlači i druge svojim riječima, idejama i postupcima. Zavodi, sablažnjava, krivo usmjerava. Ne samo sebe, nego i svoju djecu, svoje prijatelje, svakoga s kim se susreće. Tako se šire laž, licemjerje i vladavina zla. Isus hoće da svi budemo – svatko na svome mjestu – iznutra ispunjeni njegovim duhom istine, iskrenosti i čistoće, kako bismo čitavim svojim životom svjedočili da je i danas moguće biti vjerodostojan i cjelovit kršćanin.

Izvor:
Svjetlo riječi