Objavljeno:
21. 05. 2017. 08:00
Piše: fra Ivan Nujić

Kako je teško biti slab, / kako je teško biti sam, / i biti star, a biti mlad! – očajava Tin Ujević u svojoj Svakidašnjoj jadikovci dajući nam istodobno primjer gradacije i paradoksa: od slabosti je teža samoća, od samoće starost, a najteže nam pada nepodudaranje stvarnosti i želja, nesklad između tijela i duha, onoga što jesmo i što bismo htjeli biti.

Naš je jezik tako udešen da i za tek rođeno dijete kažemo da je staro – npr. „novorođenče staro jedan dan” – ali ne dopušta nam reći npr. da je neka osoba „mlada 80 godina”. Što to nekoga čini starim ili mladim i gdje prestaje mladost, a počinje starost?

Naši indoeuropski preci, razasuti od Indije do Atlantika, imali su barem tri riječi za opisivanje onoga što nije novo. Od jedne od njih potječe naš pridjev star, iznikao iz istoga korijena kao i glagol stajati (lat. stāre), tako da mu je prvo značenje bilo odrastao, onaj koji stoji, a njegovi bliski rođaci u nekim indijskim jezicima znače čvrst, jak, debeo i sl. Drugi indoeu. termin s tim značenjem ponikao je iz korijena *wet-, u značenju godina, a ima svoj odraz u našem starom pridjevu vedah, kojim se i danas ponegdje opisuju odjevni predmeti: npr. veta (tj. iznosana, pohabana) košulja; blizak mu je alb. vjetër – star, kao i lat. vetus (npr. Vetus Testamentum – Stari zavjet, u smislu: starinski, nekadašnji), od čega franc. vieux i tal. vecchio – star, te veteran – isluženi vojnik. Treći termin s istim značenjem nalazimo u lat. senex – star(ac), i senior – stariji, od čega tal. signore, šp. señor, franc. sire, eng. sir – gospodin, a otuda i dalmatinski šjor, kao i monsieur i monsignor – moj gospodin. Latinskoga je porijekla i senat – vijeće staraca, kao i pridjev senilan – starački. Napokon, eng. old i njem. alt – star, vrlo su bliski s lat. altus – visok.

Nasuprot tome, pridjev mlad nema ni blizu toliko istoznačnica, ali u oči upada nešto drugo: čini se da je Hrvatima važno obilježje mladosti nježnost, tako da smo prihvatili pridjev mlad, blizak s lat. mollis – mekan, nježan, hrv. mljeti, eng. melt i njem. schmelzen – topiti, na štetu staroga pridjeva junъ, izniklog iz indoeu. korijena *yeu-, koji znači životna snaga, a zadržao se ne samo u susjednim jezicima – njem. jung, eng. young, lat. juvenis (od čega tal. giovane, franc. jeune, šp. joven itd.), sve u značenju mlad – nego i u našim riječima junac, junak i junoša.

Izvor:
Svjetlo riječi