Objavljeno:
07. 07. 2017. 14:30
Sveti gorkumski mučenici

Mučenička smrt je najčeš­će svjedočanstvo pojedinaca koji se, zahvaćeni snagom Duha Svetoga, izdižu iz prosječnosti običnih smrtnika i spremni su hrabro dati i svoj život za ono u što su povjerovali. Međutim, brojni su slučajevi u povijesti Crk­ve kada je mučenička smrt poput prekrasnog buketa, sačinjenog od života više pojedinaca, koji su sjedinjeni u istoj želji: proliti vlastitu krv za Krista i nauk svete Crk­ve.

Piše: fra Damir Pavić

Takav primjer je smrt 19 mučenika iz Gorkuma, vjerojatno jedno od najdirljivijih svjedočanstava mučeništva zbog vjere u Isusovu stvarnu prisutnost u euharistiji.

Vratimo se u 16. stoljeće. U vrijeme velikih previranja i sukoba, kada se diljem Europe, pod utjecajem protestantske misli koja napada na instituciju papinstva i same temelje Crk­ve – svete sakramente – mnoštvo vjernika udaljuje od Katoličke Crk­ve. Sukobi na vjerskom polju istovremeno se prelijevaju na borbe oko političke prevlasti i za stjecanje neovisnosti. Slično se događa i u Nizozemskoj, koja je u to vrijeme u sastavu španjolske monarhije. Borbu za neovisnost vode kalvinistički ustanici koji iz zasjeda napadaju španjolsko brodovlje, poput pirata. Povijest ih pamti pod imenom Watergeuzen (njem. Wassergeusen).

Godina je 1572. Kalvinisti preuzimaju brojne gradove u Nizozemskoj iskaljujući svoj bijes nad malobrojnim katolicima. Katolički grad Gorkum pretvoren je u utvrdu i dugo odolijeva napadima. Naposljetku, uz dobiveno obećanje da će im biti pošteđen život, čitav grad se predaje. Ustanici, međutim, krše obećanje te zadržavaju kao zarobljenike sve svećenike i redovnike iz grada. Najprije 11 franjevaca, jednoga kanonika iz reda augustinaca i tri svjetovna svećenika, a nakon toga i jednoga dominikanca, koji je požurio svojoj braći pružiti utjehu i podijeliti im svete sakramente. Uslijedila su razna mučenja i zlostavljanja, a propali su i svi pokušaji da ih se oslobodi. Dana 6. srpnja, krenuli su brodovi sa zatočenicima prema gradu Briel. Usputna stanica bila je Dordrecht, gdje su također pretrpjeli mučenja, a kada su stigli u Briel organizirana je procesija ulicama grada u kojem je dopušteno lokalnom stanovništvu iskaliti svoj bijes nad zarobljenicima. U tome se posebno istakao grof von der Mark Lumey, fanatični vođa pobunjenika. U Brielu su im pridružena još dvojica redovnika iz reda premonstrata i jedan svjetovni svećenik, tako da je sada njihov konačan broj bio 19.

Svezani, dva po dva, zarobljenici su prisiljeni obilaziti oko vješala. Najmlađem među njima, franjevcu, u ruke je stavljena procesijska zastava kako bi se ismijala katolička procesija uz blagdan Tijelova. Međutim, dok ih je okolna svjetina vrijeđala i na njih bacala nečist hrabri mučenici su jednim glasom pjevali Tebe Boga hvalimo.

 Dirljivo je svjedočanstvo vlč. Nikolausa Poppela, gradskog kapelana iz Gorkuma, koji je bio među najmlađima. Gajio je osobitu ljubav prema Isusu u Presvetom Sakramentu. Na pitanje mučitelja je li spreman svoju vjeru potpisati krvlju hrabro je odgovorio: „Naravno, rado ću za jedinu pravu, katoličku vjeru, položiti svoj život. Ponajprije za istinu da je u Presvetom Oltarskom Sakramentu pod prilikama kruha i vina Isus Krist stvarno prisutan u svome božanstvu i čovještvu!” Kakav divan primjer nama, današnjim svećenicima, ali i svim vjernicima, kako se živi i svjedoči vjera u Isusovu stvarnu prisutnost!

U noći, 9. srpnja, izvedeni su iz tamnice i svi obješeni na ruševinama samostana. Prije smrti ispovjedili su jedni druge. Vrijedno je spomenuti i da je najzaslužnija osoba za točan i temeljit povijesni prikaz 19 mučenika iz Gorkuma, Wilhelm Estius (1542. – 1613.), poznati nizozemski teolog, kojemu je učeni papa Benedikt XIV. poradi njegove znanstvene temeljitosti u teološkom govoru podijelio naslov „doctor fundatissimus”. Sveti mučenici iz Gorkuma: molite za nas!

Izvor:
Svjetlo riječi