Objavljeno:
24. 07. 2017. 16:45

Premda se naziva morem, radi se u stvari o jezeru koje je granica između države Izraela i Jordana. Židovi ovo more nazivaju Slanim morem ili Morem smrti budući da ništa živo u njemu ne može opstati. Iako u njemu nema mogućnosti za biljni i životinjski svijet, more obiluje mineralima i kemijskim elementima koji su izuzetno zdravi i koriste se u medicinske svrhe

Piše: Darko Tomašević

Jedno od najzanimljivijih mjesta u Svetoj Zemlji je svakako i Mrtvo more. Radi se o najnižem mjestu na svijetu koje uključuje vodu. Nalazi se naime na oko 420 metara ispod razine mora, s tim da i samo more na pojedinim mjestima doseže dubinu do nekih 400 metara. Tako je najniža točka ovog mora oko 800 metara ispod razine mora što ga čini najnižom točkom na zemaljskoj kugli. Veličina ovog duguljastog jezera je oko 50 km duljine i oko 15 km širine u svojem najširem dijelu. Ranije je more bilo dugo i preko 75 km, ali se zbog neprestanog spuštanja razine mora, južni dio „odvojio“ i postao zasebna plitka cjelina, takozvani Lisanski poluotok. Iako se naziva morem, radi se, u stvari, o jezeru. Radi se o jezeru koje je granica između države Izraela i Jordana.

Temperatura 72 ˚C

Židovi ovo more nazivaju Slanim morem ili Morem smrti budući da ništa živo u njemu ne može opstati. Iako u njemu nema mogućnosti za biljni i životinjski svijet, more obiluje mineralima i kemijskim elementima koji su izuzetno zdravi i koriste se u medicinske svrhe. Budući da more nema nikakvog izlaza, koncentracija minerala u Mrtvom moru je izuzetno velika i doseže čak do 30 %. Najzastupljeniji elementi su sol, bromidi, magnezijev klorid, kalijev klorid, te sumpor. Danas se ovi materijali posebno koriste u farmaceutskoj, kemijskoj i kozmetičkoj industriji. More obiluje i kalijevim karbonatom koji se koristi u industriji stakla, porculana te sapuna. Iako nije najslanije more na svijetu (taj primat drži Vanda jezero na Antarktiku, te Asalsko jezero u Džibutiju) ipak pripada grupi najslanijih mora s oko 34 % saliniteta. Kao usporedba može se reći da je salinitet u ostalim morima najviše do 6 %.

Razina mora se iz godine u godinu spušta iz dva razloga. Prvi je nedovoljna količina vode iz rijeke Jordana koja se ulijeva u Mrtvo more, zbog toga što se najveći dio jordanske vode koristi za piće i navodnjavanje ostalih područja Izraela i Jordana. A drugi razlog je velika evaporacija, zbog velikih temperatura. Godine 1942. je upravo na području Mrtvog mora izmjerena treća najveća temperatura na svijetu od 72 ˚C. Iako bi se zbog ovakvih uvjeta mogao dobiti dojam da su ljudi izbjegavali ovaj kraj i da se nisu u njemu i oko njega naseljavali, to nije točno. Još iz biblijskih vremena područje oko Mrtvog mora je privlačilo ljude, koji su ga obilazili i koristili. Kada su se Abraham i Lot dijelili čini se da je područje bilo plodno i poželjno za život (Post 13). I David se skrivao od kralja Saula u krajevima oko Mrtvog mora (1 Sam 24).

S druge strane Jordana

Kralj Herod Veliki je koristio pogodnosti i prednosti Mrtvog mora te ga je koristio za izradu kozmetičkih i liječničkih proizvoda. Uz to, Mrtvo more se koristilo za pravljenje asfalta, kojeg su Egipćani koristili i za mumificiranje; kao i kalijeva karbonata koji se koristio za gnojidbu.

Iako danas nema gradova i većih naseljenih mjesta na obalama Mrtvog mora, postoji nekoliko važnih turističkih mjesta koja su jako posjećena. Radi se prije svega o arheološkom nalazištu Kumran koji otkriva život zajednice koja je živjela negdje u vrijeme Isusa Krista. Tu se još nalazi i prirodni nacionalni park Ein Gedi koji sadrži dva mala izvora i vodopada. Treće veoma posjećeno mjesto je utvrda Masada koja svoju povijest vuče iz Makabejskog vremena, a obnovljena je od strane Heroda Velikog te je bila zadnje branjeno mjesto Izraelaca u vrijeme ustanka protiv Rimljana 73. godine poslije Krista.

Naslanjajući se dijelom na Mrtvo more, proteže se predio zvan Transjordan. Sama riječ znači „preko Jordana“, to jest „s druge strane Jordana“ i obuhvaća predjele istočno od rijeke Jordana sve do Sirijske pustinje. Predio Transjordana je uglavnom brežuljkast dio s plodnim zaravnima pogodnim za ispašu. Predio se može podijeliti na šest cjelina. Sjeverni dio je dio Bašana, a radi se o predjelu između potoka Hermon i Jarmuk. Ovom dijelu pripada i Golanska visoravan. Predio je pogodan za uzgoj pšenice, te stoke, pa su bašanski bikovi i ugojena stoka bili poznati još u Starom zavjetu (Ps 23,13; Ez 39,18). Poznat je bio i hrast s Bašana o kojem govori Ez 27,6. Deset gradova južnog Bašana i sjevernog Gileada oformili su zajednicu nazvanu Dekapol o čemu govori Mt 4,25 i Mt 5,20. Druga cjelina je Gilead koja se nalazi nasuprot Samarijskog gorja te je geografski slična tom gorju s uzvisinama do 1200 metara.

Važno strateško mjesto

Vegetacija je pak puno bujnija, s dosta šumskog raslinja i obilja malih izvora. Kraj je poznat po balzamu. Sjeverni Gilead je naselio dio Manašeova plemena, dok je jug naselilo Rubenovo pleme. Nekoliko izraelskih sudaca potječu iz Gileada, poput Jaira i Jiftaha (Suci 10,3; 11,32), kao i prorok Ilija (1 Kr 17,1). Sljedeća cjelina je Perea koja se južno naslanja na Gilead. To je kraj kojim je vladao Herod Antipa koji je naredio da se Ivanu Krstitelju odrubi glava. Sljedeće područje je područje Amonaca. Radi se o prostranim pašama, gdje su se uzgajale ovce (Ez 25,5). Naredno područje je područje Moaba koje je također bilo jako pogodno za ispašu, ali je i obilovalo pšenicom i ječmom. Prostor se proteže između potoka Arnon i Zered. Ruta je bila iz predjela Moaba (Rut 1,1). I zadnje područje Transjordana se naziva Edom. Edom je drugo ime Jakovljeva brat Ezava (usp. Post 25,30; 32,3). Edom znači i „crveni“ te podsjeća na crvenkastu boju kamena u južnom Edomu. Budući da se pojedini dijelovi Edoma uzdižu i do 1500 metara, predio je bio važno strateško mjesto za koje su se Izraelci često borili da bi mogli kontrolirati trgovački put koji je tuda prolazio. (2 Sam 8,13-14; 1 Kr 22,48; 2 Kr 8,24; 16,5-18), nekad s većim, a nekad s manjim uspjehom – možda i zato da Izraelci budu svjesni svoje ovisnosti o Bogu, a ne da se uzdaju samo u svoje sile.

 

Izvor:
Svjetlo riječi