Objavljeno:
09. 01. 2020. 10:45

Polje Marinkovci nalazi se u zapadnoj Bosni, na području općine Bosansko Grahovo, a od Grahovskoga polja dijeli ga samo kamena greda. S istoka se naslanja na masiv Šatora, a kamenom gredom koja je obrasla u visoku šumu odvojeno je od Tičevske visoravni. Nekada se ovo polje smatralo kao dio Grahovskoga polja, ali se danas promatra odvojeno.

Piše: Dalibor Ballian

Površina Marinkovačkoga polja je 10,16 km2, dugo je oko 6,5 km pravcem pružanja jugoistok – sjeverozapad, a na najširem dijelu široko je oko 3 km i to pravcem jugozapad – sjeveroistok. Prosječna nadmorska visina polja je 788 m. U polju pored najvećega sela Marinkovaca nalazimo još Maleševce i nekoliko manjih zaselaka.

Kako je u pitanju visokoplaninsko polje, klima je planinska, a nju karakteriziraju kratka i blaga ljeta te duge i hladne zime s obiljem snijega koji zna padati i do sredine lipnja. Za polje stoga možemo reći da na njemu prevladavaju samo dva godišnja doba, zima i blago ljeto. Ipak zadnjih godina evidentne su promjene koje uzrokuju i klimatske promjene, te je snijega sve manje uz obilje kiše, a ljeta su sve toplija. Ipak, klima polja je vrlo povoljna za određene poljoprivredne kulture, uglavnom krumpir i zob, dok se veći dio uglavnom koristi za ispašu stoke.

Brojni kraški fenomeni

Geološki sastav Marinovačkoga polja većinom je od predominantnih vapnenaca s kojima je primiješano nešto malo dolomita. Kako je područje Dinarida nastajalo kroz više geoloških faza, u središnjim dijelovima nalazimo manje neogene jezerske sedimente, ali on i ne daje nepropusni sloj te sve vode koje tijekom padalina dospijevaju u polje brzo poniru. Kako je u pitanju kraško polje prate ga i brojni kraški fenomeni, te u njemu tako nalazimo vrtače, osobito u južnom rubnom i zapadnom dijelu polja, a tu su i procjepi, ponori te špilje u južnom i istočnom dijelu.

Polje nema vodotoke, a tjekom velikoga priljeva vode i dobre propustljivosti ponora zimi i u proljeće često su svi dijelovi polja vrlo brzo suhi.

U polju mjestimično nalazimo i tragove glacijacije kada su se ledenjaci spuštali s planine Šator, te su zaravnili središnje dijelove polja i dali specifične podloge za obrazovanje zemljišta. Tako u polju nalazimo zemljišne kombinacije tipa mozaika između kalkomelanosola i kalkokambisola-luvisola na vapnencu najčešći su predstavnici, a manje se javljaju rendzine na manjoj površini morenskih nanosa koji su zatrpali velike vrtače u sredini polja i dali dobru propusnost. Na dolomitima uz rubove polja zemljišta su vrlo plitka i skeletna, a u zapadnom i južnom dijelu i s visokom površinskom stjenovitošću što, uz nepovoljne klimatske čimbenike, potencira njihovu suhoću. I druge strane polja su stjenovite, ali zbog strmosti padina Šatora i Jadovnika ne ubrajaju se u polja. Za razliku od toga dijela središnji dijelovi su sa srednje dubokim i dubokim tlima i na njima se odvija trenutna poljoprivredna proizvodnja na manjim površinama.

Oko polja nalazimo izrazito bogate šume obične jele i smreke, ali na većim visinama Šatora i Jadovnika, unutar kojih su interpolirane veće ili manje površine šume bukve i obične jele i smreke, ali i običnoga bora prema Tičevu. Tu su i manje površine sekundarnih šuma termofilnih hrastova, vrlo degradiranih tako da danas predstavljaju šibljačku formaciju, a što je povijesni utjecaj. Razlog tomu treba tražiti i u prodoru mediteranske klime iz Grahovskoga polja te zaustavljanju toga prodora na padinama Jadovnika i Šatora. Oko polja su se u zadnjim desetljećima, a i ranije, pokušale podignuti nove šume sadnjom borova, ali je većina stradala u ljetnim požarima. Većinom su to nasadi crnoga i običnoga bora.

Bogatstvo flore i faune

Kako je polje izolirano, te ima samo jednu prometnicu koja presijeca polje i iz Bosanskoga Grahova vodi za Tičevo i Preodac, uz jaku depopulaciju stvoreni su uvjeti za razvoj bogate faune koja se ne razlikuje od one iz Grahovskoga polja. Tijekom svojih lutanja poljem redovito prolaze mrki medvjedi i vukovi koji se znaju i zadržavati u njemu. Od drugih zvijeri tu su risovi i šakali koji su se udomaćili u okolnim šumama, a samo za lisice, jazavce i lasice možemo reći da su stvarni stanovnici polja. Tu još možemo spomenuti zeca, dok uz rubove polja susrećemo malobrojne srne, a zadnjih godina u prolazu pojavljuju se i jeleni. S druge strane ornitofauna nije brojna, broji oko 20 vrsta. Većinom dominiraju sokolovke koje su stalno prisutne, a nalazimo sivoga sokola, jastrebove, a iznad polja znaju se pojaviti i orlovi. U polju se također mogu naći male sokolovke, eje i lunje. U šumama nalazimo i brojne sove, među kojima dominira velika ušara. Ipak specifičnost ornitofaune predstavlja jarebica kamenjarka i lještarka koja nalazi skrovišta u šikarama oko polja.

Polje se karakterizira velikim travnim formacijama te je flora brojna sa značajnih 190 vrsta. Među travama je registrirano preko 70 ljekovitih biljaka koje predstavljaju neiskorišteni potencijal polja. Kako su u pitanju velike površine pod livadskim biljem, koje se kosi ili ne, one predstavljaju veliki potencijal za razvoj stočarstva, a sela u polju bila su poznata po tome od davnina.

Najveća prijetnja ovom polju je depopulacija, a ako se polje ne bude održavalo uzgojem stoke i obradom zemljišta prijeti mu nestanak tako što će obrasti u šikaru. Drugi problem je stvaranje divljih deponija smeća jer se često dovozi otpad iz obližnjega Grahova. Danas je posebna prijetnja i miniranost terena jer su još velike površine oko polja zaminirane, a ne zna se kada će biti razminirane.

Ovaj je tekst sadržan i u novoj knjizi Svjetla riječi „Polja i visoravni Bosne i Hercegovine“. Knjiga je dostupna u prodaji, a svoj primjerak poručite pozivom na broj telefona 033 726 200 svakim radnim danom od 8 do 16 sati. Više informacija o knjizi pronađite na ovoj poveznici.

 

Izvor:
Svjetlo riječi