Objavljeno:
12. 10. 2017. 09:30

Stvarajući nas na svoju sliku i priliku, Bog nas poziva da živimo pobožno, po Bogu, po njegovim zapovijedima, kako bismo jednog dana došli u njegov dom u raju. Naš odgovor na poziv na svetost pokazuje se u našem životu u svakodnevici.

Piše: fra Josip Ikić

Svaki vjernik ima svoj stil duhovnog života i služenja. Osobni duhovni stil najbolje se očituje u onim privatnim pobožnostima koje redovito i rado obavljamo tijekom cijeloga života. Možemo razlikovati pet „modela” duhovnosti koji prevladavaju u našem narodu: marijanska, biblijska, klanjateljska, euharistijska i kontemplativna duša (P. Mihály Szentmártoni, DI).

Marijanska duša živi s krunicom u ruci i srcu. To je osoba koja na poseban način voli i štuje BDM, jer je Isus došao po Mariji i mi po Mariji najlakše dolazimo k njemu. Takva osoba rado i redovno moli krunice. Zdušno prihvaća poruku Gospe iz Fatime (1917.): da bismo se oduprli najezdi teorijskog i praktičnog ateizma te sačuvali vjeru, potrebno je, uz posvetu Bezgrešnom Srcu Marijinu i pobožnost prvih pet subota u mjesecu, svakodnevno moliti krunicu. Sami smo svjedoci današnje krize vjere i morala, ne samo u društvu nego i u Crk­vi. Jedno od glavnih sredstava zaštite krš­ćanskih vrijednosti i kulture od sve agresivnijeg liberalizma i ateizma, koji nameću „diktaturu relativizma” i potrošački mentalitet, jest svakako i pobožnost BDM. Naime, moleći krunicu i litanije, meditirajući o Isusovim otajstvima, polako upijamo, srcem i dušom, biblijske poruke i evanđeoski mentalitet pa se tako lakše odupiremo potrošačkom i bezbožnom mentalitetu koji se širi poput bujice preko mnogih suvremenih masovnih medija. Marijanska duša rado moli i pjeva i ostale marijanske molitve i pjesme, sudjeluje u svibanjskim i listopadskim pobožnostima te hodočasti u mnogobrojna Gospina svetišta.

Družeći se s Isusovom Majkom u svakodnevnoj molitvi takve duše sve dublje upijaju i Marijine kreposti i vrline. U Gospinoj „školi molitve i rada” učimo se: vjeri i poslušnosti Božjem planu (Naviještenje), osjetljivosti na potrebe bližnjih (Elizabeta, Kana), sudjelovanju u Isusovu životu i poslanju (Nazaret), suosjećanju s prognanicima i patnicima (Egipat, Golgota) itd.

Marijanske duše prepoznajemo i po njihovoj „majčinskoj toplini”, bez obzira jesu li to žene ili muškarci, redovnici ili laici, stari ili mladi. Svaka je osoba „njihov Isus” i spremne su pomoći svima. Također, izrazito su aktivne u borbi za poštivanje ljudskog života od začeća do prirodne smrti.

Izvor:
Svjetlo riječi