Marijana Petir rođena je u Kutini, 4. listopada 1975. Nakon završene osnovne škole i gimnazije, uspješno je privela kraju studij biologije i ekologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao i studij teologije na Institutu za teološku kulturu laika Katoličko-bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na kojem je završila i poslijediplomski studij iz Menadžmenta neprofitnih organizacija i socijalnog zagovaranja. Marijana Petir je jedna od jedanaest zastupnika/ca Republike Hrvatske u Europskom parlamentu i članica parlamentarnog Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj te Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova. Obnašala je dužnost zastupnice u dva saziva Hrvatskog sabora kao i potpredsjednice HSS-a na nacionalnoj razini. Sudjelujući u javnom i političkom životu, zalaže se za razvoj sela i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva, zaštitu okoliša te promociju tradicijskih i općeljudskih vrijednosti. Praktična je vjernica.
Isus svakoga od nas pita: „Što govori svijet, tko sam ja?” Što Vi kažete, tko je Isus?
To je pitanje života i smrti. Odgovor na to pitanje je ključni odgovor za svakog od nas. Odgovor na to pitanje je tko je tvoj Bog?! Isus je moj Bog i po njemu ravnam svoj život. On je za mene „dobri pastir”, moje utočište, moj oslonac, moj vodič kroz život. Spoznaja da baš svaku situaciju okrene na dobro daje mi mir, a mir je danas u ovoj vrevi u kojoj živimo najbolji dar.
Kako je to biti vjernica i baviti se aktivno visokom politikom? Može li se u politici sačuvati obraz tako da se ne pogaze moralna načela, nego da se zaista služi općem dobru?
Smatram kako se pravi odgovor na ovo pitanje krije iza odgovora na pitanje kakav je tko čovjek. To ne ovisi nužno o tome izjašnjava li se netko vjernikom. Vidjela sam političare i političarke koji za sebe kažu da su vjernici, a zagovaraju politike koje ugrožavaju ljudsko dostojanstvo. S druge strane, susrećem i one koji će za sebe reći da nisu vjernici, ali će hrabro stati u obranu života. Na kraju dana, kad se suočiš sa samim sobom i svojim odrazom pred ogledalom, sve ovisi o tome možeš li pogledati u taj odraz, a da u svojoj nutrini ne pronalaziš razne izgovore i isprike za svoja djela i/ili propuste, i sam sebi reći da si dao najbolje od sebe za pravdu i istinu, za drugog čovjeka. To činim svaki dan – preispitam se sama pred sobom, ali kao vjernica i pred svojim Bogom, ne sakrivam pred Njime svoje lice, kao što ne sakrivam niti Njegov odraz u sebi pred drugima. Istina je da nije lako danas biti dosljedan sebi i zalagati se za istinske vrijednosti. Omalovažavat će te, ismijavati se vrijednostima za koje se zalažeš smatrajući ih nazadnima, ali nije nam Isus niti rekao da će biti lako, već je rekao blago onima koje zbog mene pogrde i prognaju.
Iskustvo nas uči kako politika, kreirajući zakonski okvir koji se sukobljava s naravnim zakonom, može biti usmjerena i protiv čovjeka. Kakva je to Europska unija koja je svojim zakonima protiv obitelji, za kontracepciju i pobačaj, protiv naravnog braka muškarca i žene, za ozakonjenje eutanazije... ? Što se događa s Europom?
Istina je da su danas neki otišli puno dalje od zagovaranja prava žena na pobačaj i rodne jednakosti. Danas je gotovo postalo uobičajeno govoriti o „humanitarnom pobačaju” kao temeljnom ljudskom pravu, a bezuvjetna jednakost „ostalih rodnih identiteta” diskriminira običnog čovjeka. U Europskom parlamentu nažalost se promiču neke zastrašujuće ideje, govori se o pravu djece da samostalno odlučuju o dostojanstvenom završetku svoga života, kako se danas popularno naziva eutanaziju. U Vijeću Europe u raspravi o surogatstvu dogodio se sukob interesa bez presedana – izvjestitelj/ica ne samo da je voditelj/ica Odjela za reproduktivnu medicinu jedne belgijske bolnice (promijenio je spol iz muškog u ženski), već surađuje i s klinikom u Indiji koja se bavi komercijalnim surogatstvom. Na sreću, izvješće je odbačeno. U Sjedinjenim Američkim Državama prošlo su ljeto u javnost izašle snimke iz kojih je jasno vidljivo da se tamo događa nezakonita prodaja dijelova tijela abortiranih beba i od tada se bezuspješno, ali ustrajno borim da se provede istraga i na razini EU, jer Europska komisija financira europsku podružnicu organizacije koja je u SAD-u sudjelovala u ovim gnjusnim aktivnostima te da osiguramo da se novac europskih građana ne koristi za nešto slično. No, ovo pitanje još uvijek čeka da ugleda svjetlo dana…Već pet mjeseci.
Izgleda kao da je sve crno, no Europska unija ima kršćanske korijene i istinske su vrijednosti duboko ukorijenjene u temelje na kojima je EU nastala i to su prave europske vrijednosti kojima se moramo vratiti. Dokazano je da su one civilizacije koje su se okrenule protiv vrijednosti propale. Zato je važno da se na vrijeme osvijestimo. Ja sam optimistična.
Zašto Europska unija prešutno gleda na progone kršćana diljem svijeta?
Teško mi je odgovoriti na to pitanje jer me jako žalosti da ljudski životi nemaju jednaku vrijednost ovisno o vjeri ili dijelu svijeta u kojemu žive ili da se kršćane smatra samo kolateralnim žrtvama u ratovima koji se vode na mnogo frontova. Mogu i sama posvjedočiti kako se dugo izbjegavalo zločine koje ISIS čini nad kršćanima na Bliskom Istoku nazvati genocidom, a kada je Europski parlament 4. veljače napokon učinio taj povijesni korak, riječ genocid je izbačena iz naslova te rezolucije. Činjenica je da su kršćani danas najprogonjenija vjerska skupina na svijetu, suočeni su s raznim oblicima progona – od psihičkih zlostavljanja i raznih oblika diskriminacije, preko protjerivanja iz njihovih domova, uništavanja kršćanskih crkava, do strašnih mučenja i masovnih ubojstava. Suočeni smo s krvoprolićem i zločinom najteže vrste – onim protiv čovječanstva usmjerenim ka cilju da se cijela jedna vjera pod svaku cijenu uništi i nestane s lica zemlje. Žalosno je da svijet ostaje nijem na tragedije kršćana, no još je žalosnije što mi sami kao kršćani možda i nismo svjesni razmjera ovih progona.
Goruća je tema u Europi masovni val ekonomskih migranata i izbjeglica koji se prelijevaju na Zapad u sve većem broju. Ima li Europska unija ključ za rješenje nastale situacije? Može li to biti čimbenik njene destabilizacije?
Ključ rješavanja ove krize je u stvaranju mira na nemirnim prostorima Bliskog Istoka, iskorjenjivanje ISIS-a i omogućavanje ljudima da se vrate u svoje domove te stvaranje svih uvjeta za miran suživot svih ljudi na prostoru Iraka i Sirije te ostalih ratom zahvaćenih zemalja. Više od 4,7 milijuna Sirijaca izbjeglo je iz Sirije u susjedne zemlje, a više od 13,5 milijuna ljudi u Siriji treba pomoć. Ovo su zabrinjavajuće brojke, ali ne radi se samo o brojkama, već o ljudskim životima. Mi stalno pričamo o brojkama, koliko ljudi je ušlo u Europu, koliko je zatražilo azil u kojoj zemlji, koliko novca EU daje za humanitarnu pomoć…
Činjenica je da EU još nije pronašla učinkovito rješenje. Ona daje sve od sebe kako bi izbjeglicama ponudila trenutačnu pomoć, pružila im podršku na njihovoj migrantskoj ruti, humanitarno poduprla izbjegličke kampove, pomogla u procesu integracije azilanata i migranata. Međutim, sve ovo su kratkoročna rješenja, dugoročno rješenje je izgradnja prijeko potrebnog mira. Što se tiče destabilizacije Europe, EU je multikulturalna i otvorena različitostima i kao takva pod svoje okrilje stavlja sve one koji u njoj traže pomoć, ali s druge strane svoju kulturu i vrijednosti stavlja kao preduvjete pred sve one koji u njoj žele pronaći svoj privremeni ili stalni dom i to se mora poštivati.
Trend iseljavanja u bogatije članice EU-a je zahvatio Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu. Brojke su poražavajuće. Kako zaustaviti taj val odlazaka?
Ljudi su oduvijek odlazili trbuhom za kruhom, nažalost to ne možemo spriječiti. Istina je da se ti trendovi zadnjih godina drastično pojačavaju, posebno kada govorimo o mladima. Naši mladi nažalost danas žive strahujući za vlastitu budućnost. U pitanju nisu samo odlasci i iseljavanje, radi se i o stravično lošoj demografskoj slici, mladi se sve rjeđe i sve kasnije odlučuju za zasnivanje vlastite obitelji, rađa se sve manje djece, naša domovina izumire… Moramo propitati razloge koji su do ovoga doveli. Među njima zasigurno prednjači loša gospodarska situacija. Kada se dogodi rast gospodarstva, kada ljudi budu imali posao od kojeg će moći živjeti, kada mladi s diplomom u rukama ne budu morali strepiti nad budućnošću, kada neće ovisiti o svojim roditeljima već će oni njima pomagati, te kada ne budu morali brinuti o tome što će njihova djeca jesti, tada ćemo zaustaviti val odlazaka i tada ćemo mladima dati budućnost. Ako netko misli da će bolju budućnost pronaći negdje drugdje, to je njegovo pravo i legitimna želja. Važno je ne zaboraviti svoj dom i korijene. No, ako to čini iz očaja, onda smo svi podbacili, političari prvi jer nisu osigurali da svatko živi dostojanstveno od svog rada. Bojim se kako smo previše fokusirani na „gašenje vatri” što samo kratkoročno pomaže, umjesto da stvorimo sveobuhvatne dugoročne strategije kojima ćemo ponuditi konkretne mjere koje će doprinijeti i izlasku iz gospodarske krize, osigurati ljudima posao i dostojanstven život, potaknuti natalitet… Mi Hrvati smo poseban narod, imamo veliko srce, imamo osjećaj za druge, pronalazimo snagu u Bogu i kad je najteže, gajimo veliku ljubav prema svojoj domovini. Svi moramo dati sve od sebe da i Hrvatsku i BiH učinimo boljim mjestom za život nama i našoj djeci.
Na koji način Hrvatska može konkretno pomoći Bosni i Hercegovini u nastojanju da olakša njezin europski put? Koji su ključni nedostatci Bosne i Hercegovine na tom putu?
Hrvatska podupire BiH na njezinu putu u EU i NATO savez i Hrvatskoj je važno članstvo BiH u euroatlantskim integracijama – ne samo zato što je BiH Hrvatskoj prva susjedna zemlja, već zato što u njoj živi naš narod, zato što dijelimo iste rane iz prošlosti i želimo podijeliti i europsku budućnost. Hrvatska je taj put već prošla i njezino iskustvo svakako može biti vrijedno i za europski put BiH – da iz naših postignuća i grešaka koje smo na tom putu učinili nešto nauči i lakše savlada prepreke. Međutim, BiH je u samom startu u daleko nepovoljnijoj poziciji, ona je pogođena mnogim problemima s kojima se Hrvatska nije morala nositi u procesu pristupanja EU. Institucije pravne države u BiH ne funkcioniraju, tranzicija u demokraciju nije u potpunosti ostvarena, Daytonski sporazum daleko je od savršenog stoga je nužan dogovor svih strana o njegovoj nadogradnji koja neće niti jedan od tri konstitutivna naroda stavljati u podređeni položaj, Hrvati kao konstitutivni narod ne ostvaruju prava koja im pripadaju, diskriminacija i netrpeljivost su raširene, zločini iz mržnje događaju se na dnevnoj bazi… BiH je još ranjena, i to razumijem, ali moramo nadići rane prošlosti kako bismo živjeli u miru, ne zaboraviti, već s pijetetom graditi novu sadašnjost i budućnost – i zbog naših roditelja, djedova i baka i zbog naše djece. Ne možemo ništa graditi na mržnji i nećemo ništa postići politikanstvom. Potrebno se okrenuti budućnosti i učiniti potrebne korake kako bismo od BiH stvorili stabilnu i funkcionalnu demokratsku državu za dobrobit svih njezinih građana. To je ključ i europske budućnosti BiH.
BiH je u veljači podnijela aplikaciju za članstvo u Europskoj uniji. Hoće li i kada BiH postati članica EU? Što kažu u Bruxellesu, treba li im ovakva BiH?
Budućnost Bosne i Hercegovine je u Europskoj uniji i EU bez BiH neće biti potpuna, čvrsto u to vjerujem. Iskreno se nadam da će korak koji je BiH učinila prema članstvu u EU biti istinski korak na putu prema njezinoj europskoj budućnosti u kojoj će sva tri konstitutivna naroda biti jednako vrijedna i imati jednaka prava i mogućnosti. Međutim, da bi bila članica europske obitelji, BiH mora ispuniti neke uvjete i dostići određene standarde, prije svega poštivati demokratske stečevine na kojima je EU sazdana, a koje počivaju i na poštivanju temeljnih ljudskih prava. Europski će parlament na svojoj plenarnoj sjednici u travnju raspravljati o napretku BiH za 2015. godinu, a u izvješću koje će se naći na glasovanju Parlament poziva na nastavak reformi koje će preobraziti BiH. EU otvara svoja vrata BiH, ali BiH koja će ući kroz europska vrata mora biti drugačija, demokratskija, stabilnija, pravednija država negoli što je ova danas. Kandidatura za članstvo u EU prava je prilika za nužne promjene.
Hrvati u Bosni i Hercegovini sve više svoju konstitutivnost konzumiraju isključivo na papiru. Brojniji narodi biraju im zastupnike i dva puta su im već izabrali člana predsjedništva. Hrvati nemaju čak ni TV kanal na svom jeziku. Kakav je položaj hrvatskog naroda u BiH kada se gleda iz Bruxellesa?
I ja, i kolege zastupnici, koristimo svaku priliku da bismo u Europskom parlamentu upozorili na podređen položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Mnogo se u Europskom parlamentu govori o položaju Hrvata u BiH, ali i Hrvata u Srbiji o čemu sam detaljno upoznala i povjerenika za regionalnu politiku Johannesa Hahna. Europske su institucije upoznate sa žalosnom činjenicom da su Hrvati u BiH i danas, konstitutivan narod samo na papiru, da se njihova ljudska, politička i građanska prava krše i da se nad njima provodi trajna i nedopustiva diskriminacija. Upozoravam stalno da su hrvatska djeca diskriminirana u školama, da hrvatski jezik nije dovoljno prisutan u javnom i političkom životu, da sustav javnog emitiranja ne zadovoljava potrebe hrvatskog naroda, da se napadaju katoličke crkve i svećenici… EU je svjesna da postoje problemi i apelira da se mora početi raditi na njihovu rješavanju, osiguravanje položaja i prava Hrvatima koja im pripadaju zasigurno će biti među glavnim uvjetima koje će BiH morati zadovoljiti kako bi pristupila EU. Hrvati u BiH nisu ostavljeni sami i nikada to neće biti.
Kako bi glasila poruka nade narodima u Bosni i Hercegovini?
Onaj tko vjeruje u Ljubav koja svoj izvor nema u ovome svijetu, ne može nikada izgubiti nadu. Nada pokreće čovjeka i daje mu smisao za budućnost. Nada je u tome da jedni u drugima vidimo ljude, braću i sestre, da poštujemo ljepotu naših različitosti, da nas one međusobno dopunjuju, a ne ugrožavaju. Nada je izvor i ishodište. Kako bi rekao papa Franjo: Ne dajte da vam ukradu nadu! To od srca želim svim građanima BiH.
