Objavljeno:
26. 06. 2019. 09:30

Cerničko polje je malo kraško polje s površinom od 5,5 km2, s prosječnom nadmorskom visinom od 816 m. Polje je tijekom povijesti mijenjalo svoje ime, te se nekada zvalo Stepensko-Kuljsko polje i kasnije Cerničko polje

Piše: Dalibor Ballian

Samo polje smješteno je južno od Gacka, na nekih 13 – 14 km, a prostire se pravcem zapad jugoistok. Okruženo je planinama Bjelasnicom i Babom sa zapada i sjevera dok se jugoistočno i južno otvara pobrežju koje vodi prema granici s Crnom Gorom. Naziv je dobilo po malom mjestu Cernica, dok se u polju u srednjem vijeku nalazilo značajno naselje poznato kao Ključ, a u njemu je bila smještena riznica hercega Stjepana Kosače, zbog njegove nepristupačnosti i neosvojivosti. Pored Cernice danas u polju nalazimo i naselja Zagradci i Stepen. Kao i sva ostala kraška polja i ovo je plavno, ali samo djelomično, te plavna površina iznosi 1,86 km2, najčešće tijekom zime i ranoga proljeća kada su padaline obilnije.

Geološka raznolikost

Geološki je polje nastalo prije 30 – 40 milijuna godina alpskom orogenezom, uz kasnije djelovanje i oblikovanje polja lednicima s Bjelasnice i Babe. Oko samoga polja nalazimo i teže rastvorive vapnence, u većini slučajeva jedre vapnenace, koji pokazuju geološku raznolikost. Na manjim površinama polja nalazi se neogeni sediment koji je nastao prije 12 –30 milijuna godina, a gradi nepropusnu podlogu za vodu što dovodi do plavljenja.

Pravac pružanja polja je dinarski, a polje karakterizira podzemna kraška hidrografija jer se nalazi u najznačajnijem bosanskohercegovačkom hidrosustavu s velikom količinom padalina što se tijekom jeseni, zime i proljeća manifestira u poplavljenosti polja. Tu su još i brojne kraške uvale, kraške luke, bezbroj većih i manjih vrtača, škrapa, jama, pećina i ponora, a najpoznatiji su Vilina pećina, ponor Ključne rijeke i pećina Jasovica. Na sjevernim stranama polja nalazimo izvore koji tijekom ljeta presuše ili znatno reduciraju svoj kapacitet. Tu su i brojni ponori gdje voda nestaje u kraškim bezdanima, a sve vode koje teku i poniru pripadaju slivu rijeke Trebišnjice.

Rijetke biljne vrste

Klima polja je submediteranska planinska, s hladnim i snježnim zimama kada se snijeg zadržava do 100 dana, a količina padalina je preko 1600 mm, većinom u proljeće i ljeto.

Ljeta su vruća i suha pa se javlja vodeni deficit, a potraju i do dva mjeseca te za posljedicu imaju brojne požare kada gore livade i pašnjaci i strada oskudna šumska vegetacija koju nalazimo oko polja. Kako se polje nekada intenzivno obrađivalo, najčešće kulture bile su krumpir, zob i kukuruz, te nešto povrća. Danas se samo mali dio polja obrađuje.

Kada je u pitanju biljni svijet, u polju nalazimo pojas kultiviranih livadskih površina sa smanjenim diverzitetom, a oko polja su prirodni pašnjaci koji prelaze u oskudne devastirane šume termofilnih listača gdje dominira grab s meduncem i cerom. Također u međama u polju nalazimo  jasena, drijena, trnjinu i druge vrste, uz vrlo zanimljivu biljnu strukturu vrsta s brojnim rijetkim vrstama, kao što je vrsta poznata kao orlove kandže. U oskudnim šumama nalazimo brojne irise koji plijene svojom bojom za vrijeme cvjetanja, a tu su i brojne divlje gladiole, kao i mnogobrojno ljekovito bilje koje predstavlja neiskorišteni potencijal za razvoj pčelarstva.

Polje je siromašno životinjskim vrstama koje se nalaze u okolnim planinama, ali koje se spuštaju povremeno u polje, kako je polje već djelomično napušteno. Tako danas u polju ponekada možemo sresti srne, a od zvijeri je vuk čest posjetitelj, dok su se čagljevi udomaćili u polju. Polje je poznato i po ptičjem svijetu jer na njemu nalazimo 23 vrste ptica. Kada su u pitanju ptice, treba spomenuti da se iznad polja mogu vidjeti i najveće grabljivice, suri orlovi, koji se gnijezde na nepristupačnim kamenim liticama okolnih planina. Iako oskudno vodom, ali zbog povremenoga toka i plavljenja u polju nalazimo jednu vrstu riba, gatačku gaovicu. Izgradnjom hidrosustava Gornji horizonti bit će poremećen vodeni sustav i u ovom polju što će, vjerojatno, dovesti do nestanka gaovice.

Danas je polje skoro u potpunosti napušteno, da bi samo subotom i nedjeljom oživjelo kada se pojave stari stanovnici iz obližnjega Gacka i Bileće. Nešto pak starijega stanovništva bavi se ekstenzivnim uzgojem stoke, većinom poznatih gatačkih buša.

Polje je tijekom povijesti bilo naseljeno, od prapovijesti, antike i srednjega vijeka do našega vremena te postoje brojni spomenici materijalne kulture. Tu su brojni tumuli i gradine, srednjovjekovna naselja i gradovi. Također nalazimo i nekropole stećaka rasutih po cijelom obodu polja kao i ostalim kraškim poljima i zaravnima s kamenim epigrafskim zapisima i floralnim motivima.

 

Grad Ključ spominje se 1426. godine kao prijestolnica bosanskoga velikog vojvode Sandalja, a zatim hercega Stjepana i njihovih sinova. Turci su Ključ zauzeli tek 1468. godine. Padom pod Turke ovaj dio Hercegovine postaje periferan i gubi na značenju. Padom pod Osmansko Carstvo, lokalno stanovništvo se iseljava, a polje je mjesto čestih sukoba i buna. Starosjedioci napuštaju niska staništa i naseljavaju se u brda i planine. Ključ je bio has (vlasništvo) hercegovačkoga paše, sjedište vojvode, sjedište janjičarskoga serdara, sjedište dizdara, kadije i drugih velikodostojnika, a 1687. godine postao je sjedište Kapetanije, da bi kasnije bio razoren i napušten.

Izvor:
Svjetlo riječi