Objavljeno:
14. 07. 2017. 11:00

Grupe kolendara, najčeš­će muškaraca različite dobi idu od kuće do kuće te pjevajući čestitaju imendan, blagdan koji se toga dana slavi, Božić ili Novu godinu. Kolendari mogu nositi i glazbene instrumente (mandolinu, gitaru, harmoniku), a domaćini ih obično časte suhim smokvama, rogačima, slasticama, sokovima, vinom, rakijom

Piše: Ana Papić

Prema Hrvatskoj enciklopediji koleda podrazumijeva ophode u doba zimskoga solsticija kojima skupine momaka izvodeći pjesme ili kratke prizore vjerskoga sadržaja žele sreću domu kojega obilaze te rodnost usjeva, a ukućani ih pri tom darivaju. Obredne ophode u vrijeme zimskoga solsticija poznavali su svi indoeuropski narodi pa se smatraju pretkršćanskim ophodima. Neka tumačenja navode da su ih slavenski narodi preuzeli još u doba zajedničkoga života iz rimskoga ili grčkoga kulturnoga kruga. Kolede su poznavali svi Južni Slaveni. U Hrvatskoj se ovaj obred zadržao u Primorju, Istri, Lici (gdje je poznat pod imenom fijole), Dalmaciji te kod gradiš­ćanskih Hrvata. Koledske (koledarske) pjesme pripadaju različitim glazbenim tradicijama. Trikraljevske kolede (tri kralja, zvjezdari) uobičajene su na sjeveru i sjeverozapadu Hrvatske, nastale su u 16. st. pod crk­venim utjecajem kao đački običaji. U usmenoj se književnosti koriste i nazivi: kolenda, kolendra (u Splitu), koledva (u Dubrovniku i Belom na Cresu), a koledari se nazivaju i kolendari, koledaši, kolendaši, kolendraši, koledvaši, kolojani, koleđani, koledvači, kolijani te junaki i ditići kod gradiš­ćanskih Hrvata.

Smatralo se običajem poganih

Koleda podrazumijeva i pjevanje mladića djevojci pod ponistrom; obred, ophod, pjesmu, čestitanje, božićni kruh, božićno darivanje, božićnu vatru, božićnu slamu koja se na Badnjak prostirala po sobi, Badnji dan, Novu godinu, ali i krijesove koji su se palili za vrijeme biranja seoskih kraljeva (Lozica, 2002.). Obredne su se vatre koje su palili uskoci nazivale koledom, a kod gradiš­ćanskih Hrvata koledati znači prositi, tražiti darove (Meršić, 1964.).

Da su postojale i kod drugih slavenskih naroda svjedoče nazivi koljada na ruskom, koleda u srpskom, slovenskom, bugarskom, češkom, poljskom (Zečević, 1973.).

Izvođenje koledarskih ophoda razlikuje se regionalno i vremenski.

Najstariji spomen kolede nalazimo u 9. st. kod Bugara u Sinajskom trebniku gdje se zabranjuje običaj „bivših poganih“ da prvoga siječnja idu u koledu. U Rusiji se u 11. st. koledovanje smatralo običajem starih poganih i navodi se kako nije lijepo koledovati i rusalije plesati (Dragić, 2007.).

U Hrvatskoj se najstariji pisani tragovi nalaze u Statutu Dubrovačke Republike iz 1272. (Bošković-Stulli, 1991.). Spominje se kako su pomorci unosili Badnjak u Knežev dvor i polagali ga u vatru te čestitali knezu pjesmom za što su bili nagrađivani. Spominju se i pomorski kapetani i mornari koji su čestitke upućivali dubrovačkom nadbiskupu. Iako ne postoje pisani tragovi jesu li čestitajući i pjevali, u tome se prepoznaju sličnosti s kasnijim kolendama.

Dominikanac Serafin Crijević je 1744. zapisao: "Običaj je da uoči nekojih glavnih svetkovina idu navečer mladići iz puka pred kuće plemića i građana pjevati razne popijevke za koje ih nagrađuju kakvim darom."

Grupe kolendara, najčeš­će muškaraca različite dobi idu od kuće do kuće te pjevajući čestitaju imendan, blagdan koji se toga dana slavi, Božić ili Novu godinu. Kolendari mogu nositi i glazbene instrumente (mandolinu, gitaru, harmoniku), a domaćini ih obično časte suhim smokvama, rogačima, slasticama, sokovima, vinom, rakijom.

Došli smo kolendati, badnju večer čestitati

Različiti su tekstovi kolende ovisno o grupi i području gdje se izvode. Tekst kolende varira od grupe do grupe kolendara i od područja do područja, a jedna od starijih verzija dubrovačke kolende glasi:

Dobar večer, ko j' u kući, pomogo vam Svemogući.

Ođe, ođe, na zdravlje van Badnja veče dođe.

Došli smo vam kolendati, badnju veče čestitati.

Mi smo došli s vrh Konala u karoci od gospara.

Otvarajte škafetine, dajte nama beškotine.

Dajte nama bar rogača, da nam grla budu jača.

Ne bojte se da smo pijani jer je Vlaho Sveti s nami.

Neće gospođa neharna biti, kolendarima ne udijeliti.

 

Oj, djevojko s vrh fumara, nemoj rijet da ni gospara.

Ispred kuće bor zeleni, a u kući gospar sjedi.

(Ispred kuće drvo loza, u kući gospođa koza.)

A sad mi vas Bog veselio, čestito vam Badnje veče, da se veselite

Zdravlje i veselje i duhovno spasenje. Amen.

 

Stihovi Ispred kuće drvo loza, a u kući gospođa koza su bili pošalica, a pjevali su se jedino kada domaćin ili domaćica ne otvore vrata i ne počaste kolendare (Bošković-Stulli, 1991.).

Iako se motivi u koledarskim pjesama prepleću s motivima adventskih i božićnih usmenih lirskih vjerskih pjesama, ove su pjesme uglavnom svjetovne sa strukturom bliskom zdravicama i blagoslovima. Stihovi često završavaju pripjevom koledo, koledo. Sadržaj im je raznovrstan (ljubavne, povijesne, mitske, vjerske tematike), a u njima se veličaju domaćini i njihovi domovi. Kolede su s obzirom na tekst imale tri dijela. Prvi dio činilo je pjevanje pod prozorom ili vratima doma, a drugi i treći dio izvodili su se u domu domaćina, posjeti su koledara smatrani čaš­ću i pridonosili su jačanju prijateljstava (Dragić, 2007.).

Iako neki naši lijepi običaji ostaju samo u sjećanjima i u mnogim našim krajevima i dalje živi tradicija čestitara i čestitanja Božića i božićnih blagdana uz pjesmu i veselje, od kuće do kuće noseći radost blagdanskoga raspoloženja.

Izvor:
Svjetlo riječi