Objavljeno:
02. 08. 2017. 11:45
Piše: fra Josip Ikić

Iako je isti Gospodin koji nas sve zove na svetost, ipak su putovi i sredstva ostvarenja konkretne svetosti raznovrsni. Neki vjernici stavljaju naglasak na nasljedovanje Krista po primjeru BDM (marijanske duše), drugi daju prednost razmatranju Biblije (biblijske duše), a neki intenzivnije štuju Krista u Presvetom oltarskom sakramentu (klanjateljske duše).

Klanjateljska duša voli provoditi mnogo vremena u crk­vi ili kapelici pred svetohraništem. To je osoba koja na poseban način štuje Krista prisutnog u Presvetom oltarskom sakramentu. Uz sv. misu, za takvu je osobu klanjanje pred Presvetim najvažnija "molitva". Klanjateljske duše rado obavljaju i druge svoje molitve i pobožnosti pred tabernakulom, pred Kristom koji je "istinski, stvarno i bitno prisutan" pod prilikama posvećenog Kruha i Vina (Katekizam Katoličke crk­ve, 1413). Tu, pred živim i proslavljanim Kristom, rado mole i svoj brevijar i meditiraju. Tijekom dana često idu u pohod Isusu u Presvetom, a rado navrate u crk­vu na adoraciju kad prolaze ulicom.

Osnovna značajka ove duhovnosti jest uronjenost u tajnu Božje prisutnosti. Klanjateljske duše prepoznaju se po svom dubokom i iskrenom osjećaju i poštovanju za sveto i sakralno: poštuju svete stvari, Bogu posvećene osobe i bogoslužna mjesta. Za njih je zapravo čitav svijet Božji hram. Sv. Franjo Asiški je izvrstan primjer klanjateljske duše.

Crk­va poziva sve svoje vjernike da se često klanjaju "Kruhu živome": "Budući da je u oltarskom sakramentu prisutan sam Krist, treba ga častiti poklonstvenim štovanjem. Pohod presvetom Sakramentu dokaz je zahvalnosti, znak ljubavi i dužnost priznanja Kristu Gospodinu" (KKC, 1418). Drugi vatikanski sabor preporučuje svim svećenicima dnevnu adoraciju: "Da bi svoju (svećeničku) službu vjerno vršili neka im bude na srcu dnevni razgovor s Kristom Gospodinom u posjećivanju i osobnom čaš­ćenju presvete Euharistije" (PO, 18).

U Crk­vi postoje i redovničke zajednice koje su se "rodile" iz duboke kontemplacije i klanjanja Gospodinu u Presvetom oltarskom sakramentu. Dobro je poznata i raširena družba sestara Klanjateljica Krvi Kristove, koju je osnovala sv. Marija de Mattias 1834. u Acutu (Italija). Zanimljive su i sestre Vječne klanjateljice Presvetog Sakramenta, utemeljene 1807. u Rimu, koje su nedavno otvorile samostan u Betlehemu. Ove sestre dnevno mole oko deset sati, žive u strogoj klauzuri i održavaju neprekidno, tj. vječno euharistijsko klanjanje u svojoj kapeli (usp. www.bitno.net).

Izvor:
Svjetlo riječi