Objavljeno:
16. 02. 2018. 12:15
Guido Reni, Sveti Franjo u molitvi s anđelima

Pozdrav krepostima zapravo i nije tipična molitva nego djelo sasvim izraslo iz dugogodišnje Franjine meditacije i životnog iskustva.

Autor: Pierre

Zdravo, kraljice-mudrosti, Gospodin te čuvao
sa sestrom tvojom svetom, čistom jednostavnoš­ću.
Gospođo sveta siromaštino, Gospodin te čuvao
sa sestrom tvojom, svetom poniznoš­ću.
Gospođo sveta ljubavi, Gospodin te čuvao
sa sestrom tvojom, svetom poslušnoš­ću.
Presvete kreposti, sve vas čuvao Gospodin
od kojega dolazite i potječete.

Nema uopće nijednoga čovjeka na cijelome svijetu
koji bi mogao posjedovati jednu od vas ako prije ne umre.
Tko jednu posjeduje i ostale ne vrijeđa,
sve vas posjeduje,
a tko jednu vrijeđa,
nijedne nema i sve vrijeđa.
I svaka ometa poroke i grijehe.

Ova meditacija spada u vrstu pohvala i nagovora koje su Manja braća kao Božji putujući svirači i pjevači izvodili ljudima. Iz nje progovara duh trubadura i žonglera, srednjovjekovnih minezengera i vitezova. Kreposti se pjesničkom živošću predstavljaju kao osobe i tituliraju prema viteškoj maniri kao „gospođe”, a mudrost čak kao „kraljica”.

„Kreposti i mane” teme su mnogih propovjedničkih djela ondašnjeg vremena. Franjo je bio pod tim utjecajem. Njegov Pozdrav krepostima pokazuje više od drugih spisa da su ga suvremena latinska rimovana djela nadahnjivala i da je bio pod utjecajem ondašnje dvorske umjetničke lirike.

Zašto Franjo svoj hvalospjev krepostima započinje mudroš­ću i naziva je kraljicom? Odgovor je možda u njegovom Prvom pismu vjernicima gdje onima koji ne čine pokoru kaže: „Nemaju duhovne mudrosti, jer u sebi nemaju Sina Božjega koji je istinita mudrost Očeva” (1 PVj 2,8; 2 PVj 67). Budući da je Isus utjelovljena mudrost, Franjo tu krepost naziva kraljicom i navodi je na prvom mjestu. I u petoj opomeni govori o „posebnom spoznanju najviše mudrosti od Gospodina” (Opom 5,6).

Sestrinski spoj mudrosti s čistom jednostavnoš­ću proizlazi iz Drugog pisma vjernicima u kojem Franjo naglašava suprotnost: „Ne smijemo biti mudri i razboriti po tijelu, nego radije moramo biti jednostavni, ponizni i čisti” (2 PVj 45). Mudrost po tijelu suprotna je kraljevskoj mudrosti, Božjoj mudrosti. Sveta poniznost podupire sestru mudrost tako što razotkriva lažnu mudrost. U čemu se ona sastoji Franjo zorno tumači u sedmoj opomeni: „Apostol veli: Slovo ubija, a duh oživljuje. Od slova su umrli oni koji žude znati samo riječi, kako bi bili smatrani mudrijima od ostalih i kako bi mogli steći veliko bogatstvo” (Opom 7,1-2).

Prava je mudrost jednostavna. Nisu joj potrebne tražene domišljatosti. Vješto razotkriva prikrivanje. Isključuje svaku taštinu i slavohleplje: „Da si naime toliko oštrouman i mudar da znaš sve spoznanje i znaš protumačiti sve razne jezike i oštroumno istraživati nebeske stvari, svime se time ne možeš hvaliti... Ali ovim se možemo hvaliti: slabostima svojim” (Opom 5,5-8). Tko dospije jednostavnoš­ću do mudrosti, taj odolijeva korijenu svakog zla.

Kraljica kreposti ruši začetnika svakog zla, Sotonu, koji je iz oholosti htio biti kao Bog. Njega se svladava mudroš­ću koja sve dobro pripisuje Bogu i djelovanjem bez očekivanja nagrade. Kad susretnemo starije osobe u kojima se očituje mudrost i jednostavnost osjećamo nutarnju radost. Što jednostavnije i kraće postaju njihove riječi, to su one mudrije. A što su mudrije, tim su jednostavnije. Više se ne uzbuđuju zbog svega, poznaju vrijednost stvari i znaju bit o Bogu i čistoj savjesti. Ostalo malo vrijedi.

Izvor:
Svjetlo riječi