Objavljeno:
27. 06. 2017. 09:15
Lovro Dobričević, „Krist i donator”

Prvi franjevci došli su u Bosnu 1291. godine, a 1339. osnovali su Bosansku vikariju – upravnu jedinicu Reda, nižeg ranga od provincije. Nakon osnutka vikarije franjevci su intenzivnije počeli s gradnjom samostana i crkava i njihov broj uvelike porastao sljedećih desetljeća.

Piše: Marko Karamatić

Budući da je gotovo sve to nestalo u vrtlogu povijesti, o stilskim obilježjima crkava i njihovu ukrašavanju možemo prosuđivati uglavnom na osnovi arheoloških nalaza kao i rijetkih ugovora naručiteljā s graditeljima i umjetnicima. Do sada istražene srednjovjekovne franjevačke crkve (Bobovac, Kr. Sutjeska, Bakići kod Olova, Srebrenica, Visoko, Vranduk, Jajce) ukazuju na temeljne stilske značajke gotike, ali imaju i neke posebnosti franjevačkog graditeljstva u Europi. Osim karakteristika srednjoeuropske gotike pojedine crkve nose obilježja i srednjodalmatinske gotike jer su u Bosni radili i majstori iz primorja (Jajce, Srebrenica). Na staroj crkvi sv. Ive u Podmilačju (15. st.), miniranoj od strane srpske vojske 1993., kasnogotička vrata „svojim motivima i oblikom pokazuju sličnost sa srednjodalmatinskom gotikom druge polovice XV. stoljeća” (Cvito Fisković). Zapaža se to i na zvoniku sv. Luke u Jajcu. Tome u prilog govori i činjenica da su dubrovački majstori radili na franjevačkoj crkvi u Srebrenici 1453., 1485. i 1504. godine. Franjevačke crkve, dakle, nose obilježja sjevernjačke i srednjoeuropske gotike, s jedne, i mletačko-dalmatinske gotike, s druge strane.

O nastojanju franjevaca za što boljim likovnim ukrašavanjem sakralnih prostora svjedoči i ugovor što ga je 1462. sklopio šibenski kipar Ivan Hreljić, učenik čuvenog graditelja šibenske katedrale Jurja Dalmatinca († 1473./75.), kod općinskog bilježnika u Šibeniku s gvardijanom samostana i crkve sv. Marije u Vranduku, gdje je trebao raditi tri mjeseca. O realizaciji ugovora nema vijesti, a samo godinu dana kasnije Turci su zaposjeli Bosnu (1463.). Taj ugovor s odabranim kiparom pokazuje želju franjevaca „da crkva dobije prvorazrednu umjetničku opremu” (Pavao Anđelić).

O umjetničkom uređenju crkvenih prostora svjedoče također i sačuvani ulomci fresaka i plastičnih dekoracija. Ostaci fresaka pronađeni su u crkvi sv. Katarine u Jajcu i u crkvi sv. Grgura u Kraljevoj Sutjesci gdje su otkriveni također i ulomci vitraja, dekorativno modeliranih kamenih prozorskih okvira i gotičkog vijenca. Kapela na Bobovcu bila je ukrašena kamenim uresima i skulpturama, a zidovi u cijelosti oslikani freskama.

Gotički kaleži iz 15. st. u samostanima u Kr. Sutjesci, Fojnici i Kreševu, te srebrni pacifikal u Kreševu „svjedoče o dostojanstvu liturgijske opreme čak i u skromnoj franjevačkoj zajednici” (Sanja Cvetnić).

O likovnoj kulturi franjevaca govori i nekoliko sačuvanih starih slika. Poklonstvo kraljeva – Krist pada pod križem (srednjoeuropski slikar, 15. st.) – jedna je od najvrednijih u zbirci sutješkog samostana. Četiri slike iz štajerske škole (nastale oko 1400.): Anđeo s bakljom, Krist na križu, Oplakivanje Krista, Krunidba Bogorodice, te sliku Krist s donatorom, sutješki franjevci su 1871. predali biskupu Strossmayeru na čuvanje, a on ih je obećao vratiti kad „Bosna svoja postane”. Nije ih vratio. Sada su u Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU-a u Zagrebu.  

Franjevci su od kotorsko-dubrovačkog slikara Lovre Dobričevića († 1478.) naručili tri slike: dvije 1459. i jednu 1460. o čemu su sačuvani detaljni ugovori, ali bez naznake za koje crkve. Prva slika, poliptih, bila je dimenzija 3,5 x 2,5 m, a druga 1,8 x 1,3 m s likovima svetaca i izrezbarenim i pozlaćenim okvirima. Ugovoreno je da slike u crkvi postavi dubrovački majstor koji bi ih dopratio. Treća slika je naručena 1460. Ivana Prijatelj Pavičić nedavno je svojim istraživanjem potvrdila da je slika  Krist i donator, koju su 1871. franjevci dali Strossmayeru „na čuvanje”, Dobričevićeva slika iz 1460., a predstavlja „Uskrslog Krista i kralja Tomaša”. Po svemu sudeći, naručena je za grobnu kapelu na Bobovcu. Sutješki franjevci su je vjerojatno, u vrijeme najezde Turaka, prenijeli u samostan. O sudbini drugih dviju slika ništa se ne zna: nestale su u vihoru turskog osvajanja Bosne 1463. Da su sačuvane, bile bi važne „za rekonstrukciju stilskog razvoja Lovre Dobričevića”, ali i svjedočile „o visokoj kulturnoj razini bosanskih franjevaca oko 1460. godine upravo u trenutku kad je renesansa počela prodirati u njihova svetišta” (I. Prijatelj Pavičić).

Izvor:
Svjetlo riječi