Objavljeno:
14. 12. 2017. 09:15

Joachim Dachsel (Leipzig, 6. prosinca 1921 – 15. prosinca 2008) je bio doktor filozofije, a od 1951. pa sve do 1987. docent za Novi zavjet, dogmatiku i socijalnu etiku na evangeličko-luteranskoj školi za đakone u Moritzburgu kod Dresdena.

Piše: Mario Cifrak

Ostavio je velik broj pjesama i eseja. Jedna pjesma mi je osobito draga, a zove se An jenem Tage (U onaj dan):

U onaj dan,
koji to više nije –
možda će On reći:
Što prilazite,
sa svojim košaricama punim zasluga,
koje su malene kao lješnjaci
i većinom šuplje?

Što hoćete
sa svojim torbama punim vrlina,
do kojih ste došli
zbog pomanjkanja hrabrosti,
jer niste imali prilike
ili gotovo savršenom dresurom?

Nisam li vas
od toga oslobodio?
Ja želim znati:
Jeste li druge
zarazili životom?

 

Biblija je knjiga života, a ne dresure. Ako se njome bavimo, zarazili smo se životom, kojim treba da i druge zarazimo. Hrabrost života je biti na izvoru života, tj. riječi o životu, Riječi koja je bila kod Životvorca i jedina nam ga otkriva kakav je. On je savršeni osloboditelj čovjeka nezasluženo. A mi uporno zaslužujemo nebo nakićeni kao božićno drvce vrlinama. Riječ Božja postavši "izvor životni" kazuje u isto vrijeme, da je zapravo to Bog. Najpoznatiji biblijski tekst koji nam to otkriva je Izl 3,1-14. Mojsije, stoji bos na svetom tlu, jer bi obuća, napravljena od kože mrtve životinje, onečistila prisutnost Boga, koji je Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, Bog dakle živih, a ne mrtvih. Slično čitamo u Novom zavjetu u Lk 15,11-32, gdje Otac dvaput govori o potrebi slavlja "jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje" (Lk 15,24.32). I Mojsije i mlađi sin pozvani su u jedan posve drukčiji prostor, u prostor svetosti i života. U njemu treba da slušaju glas Božji i da mu iskažu štovanje. To je znak da će Bog biti s Mojsijem i znak da je uspješno obavio svoje poslanje, da je oslobodio Židove iz Egipta. Jednako tako mlađi sin ustat će i poći iz daleke zemlje svome Ocu. Budućnost koja postaje stvarnoš­ću i poviješ­ću. Bog je vjeran svojem obećanju. Bog otaca je Bog povijesti i spasenja.

Isus nam otkriva ispravnu sliku o Bogu, Bogu živih a ne mrtvih. "Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?" (Mt 6,25). Život koji je više od jela podsjeća nas na pravednost koje mora biti više od pravednosti pismoznanca i farizeja (usp. Mt 5,20), jer je uvjet za ulazak u kraljevstvo nebesko. To kraljevstvo je došlo s Isusom (usp. Mt 4,17). Pravednost koja ga resi je ona koja se očituje u našem zauzimanju za ljudski život, gdje god i na koji god način je on ugrožen. Hoće li uspjeti ova Isusova dresura, a da ne postanemo dresirani krš­ćani?

Izvor:
Svjetlo riječi