Objavljeno:
20. 02. 2018. 09:30
Ilustracija/filterbutler.com

Jedno od najtežih pitanja koja stoje pred svakim čovjekom i cijelim čovječanstvom – problem nad problemima – jest problem zla, odnosno razlikovanja dobra i zla. Danas, u vremenu posvemašnjeg i sveprisutnog relativiziranja općeljudskih vrijednosti života i ljubavi, mnogi se ljudi neće složiti u mišljenju što u konkretnoj situaciji jest a što nije zlo ili pak dobro. Dakle, što je to što neku stvar ili djelo čini dobrim ili zlim?

Piše: fra Ivan Nujić

Općeslavenska riječ dobar izvorno znači onaj koji se zbiva u pravo doba, pravodoban. Njezin korijen *dhabr-, izvorno u značenju onaj tko nečemu pristaje, tko je podoban, u različitim je indoeuropskim jezicima dao različite izdanke: lat. faber – kovač, tesar (otuda: fabrika), njem. tapfer – hrabar, engl. dapper – uredan, žustar, a u hrvatskome pridjeve dobar i debeo. Iz korijena bel-/bol-, koji znači jak, izrasli su komparativ bolji (boljši u nekim slavenskim jezicima znači velik) i naš pridjev blag (blago, tj. dobro, u smislu imetak, stoka) kao i lat. bellus (lijep), beātus (blažen) i bonus (dobar). Osim toga, čini se vjerojatnim da je i grč. pridjev agathós (dobar) po podrijetlu blizak našemu jak.

Nasuprot tome, čini se da je starim Germanima dobro ono što je prikladno, zgodno, što odgovara. Tako, germanske inačice pojma dobar njem. gut, engl. good itd. – istoga su porijekla kao i naše riječi goditi, ugoda i ugodan, njem. wohl i engl. well (dobro, zdravo) u vezi su s našim vàljān i vàljati, kao i lat. valēre (biti zdrav, otuda Valentin – Zdravko).

Napokon, albanski jezik za imenovanje dobra ima originalno rješenje: ondje se dobro kaže mirë, a ta je riječ blisko vezana s našima mio (drag) i mir (nekoć je značila svijet, što dokazuje svemir) te miris (odatle mirodija i smirna).

Nasuprot tome, porijeklo mnogih riječī kojima se imenuje zlo ostaje – kao i zlo sâmo –nedokučivo (npr. lat. malus, grč. kakós, engl. bad, evil, njem. böse, übel itd.), a ono dokučivo najčešće se određuje u opreci prema dobru, istini i snazi. Etimološki, iz istog korijena iz kojeg je isklijalo zlo nikli su i grč. phalós (loš), lat. falsus (lažan) i njem. falsch (lažan – otuda nam faličan), a u istom su odnosno hrv. loš i lat. lassus (slab, umoran), hrv. opak i lat. opacus (suprotstavljen).

Na koncu, kad smo već često nesposobni razaznati zlo i gore, u tome nam može pomoći osjećaj za grijeh, „pečal savjesti”, jer ta se riječ izvodi iz glagola grijati i gorjeti.

Izvor:
Svjetlo riječi