Objavljeno:
10. 09. 2017. 07:45
Briton Rivière, Danielov odgovor Kralju, 1892.

Dosad je već opisano nekoliko vrsta domaćih životinja koje su biblijskim ljudima bile od izuzetne važnosti ili od velike koristi. Što se tiče divljih životinja u Svetom pismu, teško ih je sve identificirati, budući da su sveti pisci često nekoliko vrsta divljih životinja naslovljavali jednim općim izrazom, a ne pojedinačnim. Donosim pregled važnijih i češće spominjanih divljih životinja.

Piše Darko Tomašević

O magarcima je, kao domaćim životinjama, već bilo riječi ranije, no Sveto pismo spominje i divlje magarce, koji se na hebrejskom jeziku nazivanju pereʾ. Spominju se nekoliko puta: Post 16,12; Job 11,12; 24,5; 39,5; Hoš 9,5; Ps 104,11; Iz 32,14. Uz divlje magarce, Sveto pismo spominje i medvjede. Medvjed koji se na hebrejskom zove dōḇ spominje se na nekoliko mjesta u Bibliji (Izr 17,12; 28,15; Iz 11,7; Tuž 3,10). Tih životinja je u biblijsko vrijeme bilo puno, a danas se mogu naći uglavnom u brdima Libanona. Glavni plijen su im bile ovce i koze.

Lisice imaju jazbine

Uz medvjede, Sveto pismo spominje i divlje svinje, posebno veprove. Te životinje su uglavnom zadavale probleme poljoprivrednicima, a iznad svega vinogradarima, što izričito ističe Psalmist u Ps 80,13-14: Zašto si mu srušio ogradu da ga beru svi što putem prolaze, da ga pustoši vepar iz šume, da ga pasu poljske zvijeri? Što se tiče jazavca, on se samo tri puta spominje u SZ, i to Lev 11,5; Izr 30,26 i Ps 104,18. Jeleni, srne, gazele, košute su pak životinje koje se poprilično često spominju u Svetom pismu (npr. Pnz 12,15.22; 14,5; 15,22; 2 Sam 22,34; 1 Kr 5,3; Job 39,1; Ps 18,33; 42,1; Izr 5,19; Pj 2,9.17; 8,14; Iz 35,6; Hab 3,19). Što se pak tiče lisica (koje se na hebrejskom zovu šûʿāl) i one se spominju ne samo u Starom zavjetu, nego i u Novom, gdje se na grčkom jeziku zovu alōpēx. U Starom zavjetu se govori da je čak Samson uhvatio 300 lisica i uz pomoć luči i lisičjih repova popalio filistejska polja (usp.: Suci 15,4-5). A Pjesma nad pjesmama govori da su lisice oštećivale vinograde (Pj 2,15). U Novom zavjetu Isus ih spominje u kontekstu da on sam nema gdje glavu nasloniti, za razliku od lisica koje imaju svoje jazbine (Mt 8,20; Lk 9,58). A na drugom mjestu Isus Heroda naziva lisicom (Lk 13,32).

Koliko su bili česti u biblijsko vrijeme, moglo bi se zaključiti iz podatka da se skoro u polovici svetopisamskih knjiga spominje lav. Iako se radi o snažnoj životinji, Sveto pismo navodi da je bilo ljudi koji su porazili lavove boreći se s njima.

Sveto pismo spominje i šakale (čaglje). Prorok Mihej govori o šakalima koji zavijaju: Zato ću zakukati i zaridati, ići ću gol i bos, zavijat ću kao šakali, urlikat ću kao nojevi (Mih 1,8). O šakalima ili čagljima ima relativno dosta referenci u Starom zavjetu, s tim da se u Novom zavjetu uopće ne spominju (usp.: Job 30,29; Ps 44,20; 63,11; Iz 13,22; 34,13; 35,7; 43,20; Jr 9,10; 10,22; 14,6; 49,33; 51,37; Tuž 4,3; 5,18; Ez 13,4; Mal 1,3). Treba spomenuti i leoparde kojih je bilo u Svetoj Zemlji te ih i starozavjetni proroci spominju. Tako recimo prorok Jeremija govori: I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziđe iz njih bit će rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi (Jr 5,6). Leopardi se spominju na još nekoliko mjesta u Starom zavjetu, poput Dn 7,6; Hoš 13,7; Jr 13,23; Hab 1,8; Job 4,10; Pj 4,8 te jednom u Novom zavjetu u Otk 13,2.

Krvoločni lav i vuk

Jedna od najsnažnijih divljih životinja svakako je lav, kojeg se s pravom naziva kraljem životinja. Radi se o opasnoj krvoločnoj zvijeri koja je svoj plijen tražila po brdima i šumarcima Palestine. Koliko su bili česti u biblijsko vrijeme, moglo bi se zaključiti iz podatka da se skoro u polovici svetopisamskih knjiga spominje lav. Iako se radi o snažnoj životinji, Sveto pismo navodi da je bilo ljudi koji su porazili lavove boreći se s njima. Tako se, govoreći o Samsonovoj snazi, ističe da je on ubio mladog lava: Samson siđe tako u Timnu i kad dođe do timnjanskih vinograda, gle – odjednom preda nj iskoči mladi lav ričući. Duh Jahvin zahvati Samsona, i on goloruk raskida lava kao što se raskida jare; ali ne reče ni ocu ni majci što je učinio (Suci 14,5-6). Biblija govori da su lavovi hvatani i stavljani u kaveze (usp.: Jr 19,1-9), što je činio i perzijski kralj Darije, koji je Daniela bacio u lavlju jamu (usp.: Dn 6,16-23). Lav je najčešće spominjana divlja životinja u Svetom pismu, i često je simbolizirala kraljevsku snagu, moć, hrabrost. Lav je također simbol Judina plemena, kao i Danova i Gadova. Novi zavjet čak i za Isusa kaže: Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih (Otk 5,5).

Vukovi su također opasne životinje koje se spominju i u Starom i u Novom zavjetu (usp.: Post 49,27; Iz 11,6; 65,25; Jr 5,6; Ez 22,27; Sir 13,17; Hab 1,8; Sef 3,3; Mt 7,15; 10,16; Lk 10,3; Iv 10,12; Dj 20,29).

U Bibliji se spominju i štakori i miševi, koji nisu klasične divlje životinje (usp.: 1 Sam 6,4-5.11.18; Iz 66,17). Jedna od zanimljivih stvari koje Biblija spominje kod proroka Izaije je i ta da su ljudi jeli miševe, iako je to bilo zabranjeno, kao što se to ističe u Lev 11,29: Od životinja što po zemlji gmižu neka su za vas ove nečiste: krtica, miš i svaka vrsta guštera.

Izvor:
Svjetlo riječi