Objavljeno:
11. 04. 2018. 08:45

Dinara je osnovna planina u Dinarskom gorju jer je cijeli lanac planina nazvan prema njoj. Iako nije najviša planina u Dinarskom gorju, njezin masiv je pozicioniran u njegovu središnjem dijelu i jedan je od njegovih većih planinskih masiva.

Piše: Dalibor Ballian

Dinara dijeli više sličnih karakteristika s ostalim lancima i masivima u ovom gorju, uključujući karakterističnu vapnenačku (karbonatnu) građu, krški reljef i prostiranje u tzv. dinarskom smjeru sjeverozapad-jugoistok.

Planinu Dinaru nalazimo na granici Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, i to između Livanjskoga i Grahovskoga polja s bosanske strane i Sinjskoga, Paškoga i nešto većega i južnijega Vrličkoga polja i doline rijeke Cetine s hrvatske strane. Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok u duljini od 84 km te je naša najdulja planina. Na jugoistočnom dijelu planinski masiv Dinare prelazi u Kamešnicu, a na sjeverozapadu u Gnjat za koji se smatra da predstavlja dio masiva Dinare. Najviši vrh je Troglav s 1913 m, dok je drugi vrh po visini vrh Sinjal ili Dinara s 1831 m i predstavlja najviši vrh u Hrvatskoj. Slijede četiri vrha koja su u Bosni i Hercegovini i to: Lišanj 1793 m, Klečar 1792 m, Marino brdo 1789 m i Šlime 1779 m, dok su ostali niži i nalaze se u susjednoj Hrvatskoj. Inače, današnja državna granica između Bosne i Hercegovine i Hrvatske na planini Dinari proteže se duž takozvane linije Mocenigo po kojoj su u 18. stoljeću bili razgraničeni posjedi Osmanskoga Carstva i Venecije. Nakon Morejskoga rata od 1715. i mira u Požarevcu 1718. godine tu su graničnu liniju u razdoblju od 1721. do 1723. godine na terenu utvrdili mletački providur u Dalmaciji Alvise Mocenigo i osmanski opunomoćenik Mehmed Sialy.

Posebno zaštićene biljne vrste

Zbog vapnenačke građe na planinama nema vodenih tokova niti značajnijih izvora, ako se izuzmu ponori na sjevernom i vrela na južnom podnožju koja se slijevaju u Cetinu. Na Dinari se nalazi i jama Nevidna voda koja se smatra najdubljim speleološkim objektom u Bosni i Hercegovini. Poseban kraški fenomen su kazani u podnožju Dinare duž Livanjskoga polja u koje ponire voda iz polja tijekom jeseni, zime i proljeća te podzemnim tokovima otječe ispod Dinare do rijeke Cetine.

Biljna raznolikost područja planine Dinare obuhvaća veliku i raznoliku skupinu biljaka prilagođenih životu na vrlo različitim zemljištima i vremenskim uvjetima te klimi ove planine koja zna varirati po više čimbenika kao što su nadmorska visina, izloženost suncu, debljini i vrsti tla. Prema dostupnim podacima na području planine raste oko 750 biljnih vrsta od kojih je više od 110 posebno zaštićeno, a 55 ih je endemskih.

Na planinskim pašnjacima, koji su većinom s južne i zapadne strane, u biljnom svijetu nalazimo sljedeće vrste: uročnjak, pješčarska gušarka, Arabidopsis halleri i hrvatska gušarka, dinarsko mišje uho, dalmatinsko zvonce, šaša, krški runolist, srčenjak, obična borovica i dlakavi pjenišnik. U rijetkim šumama prevladava crni jasen, hrast medunac, hrast cer, javor gluhača i klen, a na većim nadmorskim visinama bukva te smreka, jela, planinski bor i tisa.

Na mjestima koja su pogodna za rast javlja se malina u većim skupinama, divlja kupina, drijen, rezdelija i obilje šumskih jagoda na opožarenim površinama te druge i brojne jestive biljke.

Česte i opasne lavine

Suprotnosti prisojnih i osojnih strana su naglašene u vegetaciji. Prisojna strana je pretežno goli krški kamenjar s rijetko razbacanim oazama kserofilne šumske vegetacije i neprolaznih šikara sastavljenih od termofilnih vrsta. Osojna ili bosanska strana je pretežno pod mješovitom bukovom i jelovom šumom s primjesama smreke koja je na umjetan način unošena od sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Kako Dinara pripada sumediteranskom klimatu ljeta su jako suha te je planina često izložena požarima. Na oblim vrhovima i prostranim valovitim dolinama između njih visoki su planinski pašnjaci. Zbog ekstremnih visina snijega, koji se nakuplja na vrhovima, na ovoj planini su česte lavine koje znaju biti takve snage da čupaju bukova stabla. Tako je tijekom 2005. godine nekoliko lavina uništilo značajan dio šume iznad Crnoga Luga i Priluka. Oskudne poljoprivredne površine nalaze se u ograđenim prostorima, većinom vrtačama i smještene su na hrvatskoj strani planine. U njima se najčešće uzgajaju krumpir, luk i grah uz nešto malo kupusnjača.

Fauna Kamešnice je vrlo brojna, a od zvijeri je najznačajniji mrki medvjed koji je prilično rijedak, vjerojatno zbog krivolova. Vuk je zasigurno jedna od najbrojnijih zvijeri na Dinari, a naročito kada su na južnim padinama brojna stada ovaca te ga se često susreće. U zadnje vrijeme se može primijetiti i ris, vrsta koja je davno iščezla s ovih prostora, ali se lagano širi sa zapada k jugu. Tu su još i lisice, kao stalni stanovnici naših planina, te jazavci. Kada su u pitanju divlje svinje, ima ih u velikom broju, dok su srne prilično rijetke. Na Dinari je također bila introducirana divokoza, ali je nakon ratnih događanja ta divljač iščezla. Tu nalazimo i jazavca, zeca i ugroženoga endemskog dinarskog miša. Svijet ptica je jako bogat, naročito u podnožju planine jer s bosanske strane imamo u tresetištu Crnoga Luga ornitološki rezervat, a s hrvatske strane tu je Peručko jezero na kojem se također zadržavaju brojna jata ptica u preletu. Na samoj planini nalazimo jarebice kamenjarke, prepelice, planinsku ševu, crvenoga prutka, šumsku šljuku, ćukavicu, crnoprugastoga trstenjaka, a od većih grabljivica surog orla koji se gnijezdi na liticama Dinare, zatim orla zmijara, sivoga sokola i brojne sove. Ovdje moramo spomenuti i gmazove jer oko 15 njihovih vrsta živi na ovoj planini, od guštera i zmija do vodozemaca, a nekoliko vrsta je ugroženo zbog smanjenja životnoga prostora.

 

Ime Dinare nejasnoga je postanka – iako su se javljale pretpostavke kako ime Dinare potječe od drevnoga indoeuropskog ilirskog plemena Dindari koji su naseljavali istočne dijelove Dinare (područja kraških polja Bosanskoga Grahova, Glamoča i Kupresa), i to prije dolaska Rimljana i također u sastavu Rimskoga Carstva.

 

Kada se na području Dinare određivala granica između Mletačke Republike i Osmanskoga Carstva, nakon Požarevačkoga mira, Mleci su zahtijevali da najviši vrh Dinare pripadne njima. Obilaskom terena došli su do vrha visokoga 1831 m i zaključili da je viši od susjednoga Troglava. Zbog njihove pogreške u procjeni (da su osvojili najviši vrh Dinare) najviši vrh ove planine je ostao u Bosni i Hercegovini, a 90 m niži ostao je u Hrvatskoj.

Smisao i svrha te linije duž grebena Dinara-Kamešnica nije bio samo vojno-političko razgraničenje nego također prestanak ranijih svađa i sukoba između livanjskih i dalmatinskih pastira oko dinarskih pasišta pa je tu granica većinom povučena po dotadašnjim terenskim posjedima čija je baština uglavnom sadašnja granica i pripadnost dinarskih vrhova.

 
Izvor:
Svjetlo riječi