Objavljeno:
10. 06. 2017. 08:15

Cincar (Cincer gorje) je planina u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, sjeveroistočno od Livna, od kojeg je dijeli plato Kruzi, vrlo često nazivanog planina Krug. Sam Cincar nalazi se između Kupreškog, Glamočkog, Livanjskog i Duvanjskog polja na granici istoimenih općina. Najviši vrh je Cincar s 2006 metara nadmorske visine te je to najviša planina ovoga dijela Bosne i Hercegovine, odnosno naš najzapadniji vrh s preko 2000 m.

Piše: Dalibor Ballian

Vrhunac planine je razmjerno pravilan, čunjasto-piramidalnog je izgleda te se uzdiže uz Glamočko polje na jugoistoku, a dalje na istok pružaju se drugi pripadni vrhovi do najistočnijeg Malovana (1828 m) prema Kupreškom polju. Između Cincara i Malovana se još uzdiže niz od desetak vrhova iznad 1700 m: zapadnije prema Glamoču su Kujača (1849 m) i Osječenica (1798 m), a istočnije spram Kupresa uzdižu se još Kurozeb (1704 m), Kozjak (1710 m) i Osin (1720 m). Ovi vrhunci ne tvore jedinstven greben, nego su razasuti na kraškoj visoravni od 1200 do 1500 m, koja se još nastavlja sjevernije i južnije bez drugih većih vrhova.

Visoravan na sjeverozapadnoj strani planine također se zove Cincar. To je plitka depresija između 1400 i 1480 metara nadmorske visine. Ispod jugozapadnih padina Cincara pruža se prostrana kraška visoravan Krug na 1150 do 1350 metara nad morem, s kraškim fenomenima, brojnim vrtačama i drugim oblicima, kao što su ponori i špilje. Sjevernije se nalazi druga slična visoravan Hrbljina (Hrbine), koja se dalje nastavlja do više i šumovitije visoravni poznate kao planina Vitorog (1907 m).

Utjecaj ledenjaka

U geološkom pogledu planina je većinom građena od mezozojskih karbonata, tj. uglavnom od vapnenca i dolomita, kao i ostale dinarske planine. Zbog svoje visine Cincar je bio pod većim utjecajem ledenjaka od okolnih planina tijekom pleistocenskim oledbi, pa zato na njegovim sjevernim, najvišim padinama ima jasnih tragova diluvijskih ledenjaka kao što su cirkovi i morene.

Cincar je u klimatskom pogledu granično gorje koje na jugu razdvaja primorska gorja jugozapadne Bosne, s toplijim submediteranskim klimatom oko njihovih podnožja, od sjevernijih kopnenih, kišno-hladnijih gorja u zaleđu planine. Zbog veće visine, hladni vrh Cincara često nosi snježnu kapu kroz pola godine, od rane jeseni pa sve do kasnog proljeća.

Visoravni i planinske padine iznad Livanjskog i Glamočkog polja na nadmorskim visinama iznad 1100 m, pa do oko 1300 m, prekrivene su travnatim površinama koje su do Domovinskoga rata u BiH služile za ispašu velikog broja ovaca. Od oko 1250 m pa naviše, za Krug planinu su karakteristične siromašne planinske livade koje su na stjenovitoj i kraškoj vapnenačkoj podlozi ispresijecane oštrim grebenima i dubokim dolinama. Većina dolina je obrasla johom zbog dosta zemljišne vlage te niskim šibljem među kojim dominira vrba.

Trofeji medvjeda i vuka

Iznad 1350 m nadmorske visine, zapadne i sjeverne padine Cincara (gorska visoravan oko Cincara i Malovana) prekrivene su starim mješovitim šumama jele i bukve, visoke vrijednosti. Na hladnim i zaklonjenim mjestima, odnosno na padinama koje okružuju plato Cincara, nalazimo primiješanu i smreku, posebno u klancima i brojnim ponikvama.

Iznad toga, na grebenima i nižim vrhovima do nekih 1600 m, nalazimo subalpske listopadne šume bukve, specifičnog donjeg dijela stabla. Poznate su kao pokleknuta bukva, što je posljedica dugotrajnog zadržavanja snijega. Na većim visinama do 1900 m prevladava neprohodna grmasta šuma bora krivulja ili klekovine. Iznad toga je već krajnja gornja granica šumske vegetacije, pa na najvišim vrhuncima Cincara imamo planinske pašnjake ili samo prvobitne travne rudine.

Kad je riječ o fauni na planini, ona je uobičajena za ovo područje Bosne i Hercegovine, pa tako nalazimo tri vrste velikih europskih zvijeri (ris, medvjed i vuk), a pored njih tu su još kune, tvorovi, lasice, lisice i jazavci. Inače je ovo područje poznato po jako kvalitetnim trofejima medvjeda i vuka. Kad su u pitanju ptice, one predstavljaju brojnu skupinu. Planina se odlikuje velikim brojem dupljašica te sova i grabljivica, a u visokim šumama registrirane su velike šumske koke kao što su tetrijeb i lještarka, a tu je i bogatstvo malih ptica. Ova planina bila je posebno zanimljiva jer se donedavno na njoj mogao sresti i tetrijeb ruševac, vrsta koja je nestala iz naših šuma. Među gmizavcima, zmije su na prvom mjestu, a među njima prednjači poskok, potom riđovka, crvenkapica i planinski žutokrug. Od neotrovnih ovdje nalazimo smukove koji mogu dostići i 2 metra dužine, a brojni su i gušteri. U lokvama koje mogu potrajati i do dugo u ljeto, na planini, u vodi se mogu primijetiti i tritoni.

U hidrološkom pogledu planina je iznimno siromašna izvorima vode, iako ima značajnu količinu padalina. Ta padalinska voda u podnožju planine daje samo nekoliko manjih izvora, ali se najznačajnija količina voda podzemljem prelijeva prema Glamočkom, Duvanjskom i Livanjskom polju gdje se pojavljuje u vidu izvora. Najznačajniji je veliki izvor rijeke Bistrice koji izbija iz same stijene, a nalazi se iznad Livna, te se iz njega cijeli grad snabdijeva pitkom vodom.

Platoi iznad Livna su stanište nekoliko krda divljih konja, potomaka konja koji su depopulacijom lokalnih planinskih sela tijekom sedamdesetih godina pušteni od stanovnika ovog područja koji su odlazili.

Ovo visoko gorje je do sredine 20. stoljeća javno i službeno većinom bilo imenovano kao Cincer, ili pučki u domaćim ikavskim govorima još i kao Ćinćer. Međutim, približno nakon II. svjetskog rata taj je izvorni naziv izmijenjen i kao službeni naziv se koristio oblik Cincar.

 

Izvor:
Svjetlo riječi