Objavljeno:
16. 08. 2017. 08:45

„Najradije se dopisujem preko fejsbuka”, veli jedna gimnazijalka, „jer ne moram paziti na č i ć...! Samo napišem c, i sve ok.”

Piše: fra Ivan Nujić

Činjenica je da mnogi govornici hrvatskoga jezika slabo razlikuju glasove č i ć. Takvi većinom znaju da dotična slova imaju svako svoju glasovnu vrijednost, ali ne znaju kada koje upotrijebiti. Osim onoga s fejsbuka, ima i drugih rješenja ovog problema: neki za pisanje č i ć koriste jedinstven znak kojega u našoj abecedi nema – c s ravnom crtom iznad; drugi pak odustaju od razlikovanja pa pišu i govore kako im već pada ili ne pada na pamet; prije nekoliko godina čak je i jedan uvaženi akademik ustvrdio da dobar dio Hrvata slabo razlikuje glasove č i ć, pa da ih zato treba svesti na jedan: č. To je pak nedopustivo jer bi se time dokinula razlika između mnogih riječi, npr. čelo (dio glave) i ćelo (ćelavac), skučiti (saviti) i skućiti (steći kuću), vračati (gatati) i vraćati (davati natrag), spavačica (žena koja spava) i spavaćica (odjevni predmet).

U nekim riječima postanak glasova č i ć nije vidljiv pa jednostavno treba upamtiti da se pišu upravo tako (npr. čamac, čekati, čitav, ćud, peć, moć itd.), odnosno da glagolski prilog sadašnji završava na -ći (radeći, idući), umanjenice na -ić (mostić, konjić) itd., ali vrlo često glasovi č i ć rezultat su glasovnih promjena, prije svega jotacije i palatalizacije. Jotacija – spajanje nepalatalnih suglasnika (c, d, g, h, k, l, n, s, t, z) s glasom j, pri čemu nastaju palatalni (č, đ, ž, š, lj, nj, ć) – konkretno znači da glas ć nastaje stapanjem t + j (smrt + ju > smrću; ljut + ji > ljući; pam(e)t + jenje > pamćenje; cvijet + je > cvijeće itd.), dok č može nastati na dva načina: stapanjem c + j (npr. klicati: klic + jem > kličem; micati: mic + jem > mičem) i k + j (jak + ji > jači; skakati: skak + jem > skačem).

Osim toga, č može biti rezultat i palatalizacije: k/g/h + e/i > č/ž/š (npr. junak + e > junače; junak + ina > junačina; pek + em > pečem; rak + ić > račić; muk + iti > mučiti), odnosno c + e/i > č (mjesec + e > mjeseče; mjesec + ina > mjesečina).

Lijepo je i na fejsbuku se izražavati pismeno, pa ćemo upamititi: ć se javlja kad korijen riječi završava na t (npr. plat(iti) – plaćam; brat – braća; kut – kuća; žut – žući), a č kad korijen završava na k (plak(ati) – plačem; jednak – ujednačiti; prik(azati) – priča; ruk(a) – ručno) ili na c (stric – striče; starac – starče, mic(ati) – mičem, ubac(iti) – ubačen itd.).

Izvor:
Svjetlo riječi