Bosno moja, moja zemljo mila,
tko ti želi polomiti krila,
nema više pjesme i veselja,
nestaju nam gradovi i sela
Nema više kolijevke u kući,
od tuge srce će pući,
sve je manje u školi đaka,
sve je manje majčinih koraka.
Sve je manje u crkvi svijeta
kada počinje molitva sveta,
kad se pjeva Kristu i Mariji
nekada smo svi bili glasniji.
Bilo nas je nekad puna klupa
pravoslavni i mi bi skupa
častili Gospodina Boga,
bijaše ljubav i bratska sloga.
Muslimani na svoj način
kazuju Bogu koliko im znači,
svi bijahu sretni i veseli,
tko nas Bosno danas zavađa i dijeli?
Volimo te, Bosno, majko mila,
tebi ćemo zaliječiti krila,
pa da budeš kao što si bila
nježna i lijepa kao dobra vila.
Opet ćemo o tebi pjevati,
i tebe pjesmama zvati,
Božja te milost čuva i prati,
i naša ljubav, jer si naša mati.