Objavljeno:
05. 02. 2018. 15:30

U Žepču je 3. veljače započelo dvodnevno obilježavanje 20. obljetnice smrti fra Vjeke Ćurića, bosanskoga misionara i franjevca Bosne Srebrene.

Prvoga dana u večernjem terminu upriličena je svečana akademija u Domu kulture Žepče kojoj su nazočili brojni gosti. Program je započeo projekcijom filma Marine Knežević, urednice religijskoga programa FTV-a, o fra Vjeki Ćuriću. Moderator programa fra Janko Ćuro potom je pozdravio nazočne i podsjetio kako se u mjestu Kivumu, gdje je do smrti fra Vjeko živio i radio kao misionar, župljani još uvijek okupljaju oko njegova groba. Čine to „kako bi mu uvijek iznova zahvalili što ih nije napustio kad im je bio najpotrebniji i kad su svi bježali od njih. A mogao je i nitko mu ne bi zamjerio. Ostao je i tako postao potvrda da u bilo kojem vremenu i prostoru, kad umreš ne možeš sa sobom ponijeti ništa što si primio, kako kaže sveti Franjo Asiški, ponijeti možeš samo ono što si dao.”

Pozdravni govor nazočnima je uputio fra Antun Perković, župnik fra Vjekine rodne župe Osova. Rekao je pritom kako 20. obljetnica mučeničke smrti fra Vjeke Ćurića budi uspomene: „Kod najbližih izaziva posebne emocije iako je prošlo 20 godina. Teško nam je to prihvatiti iako znamo da njegova smrt nije bila uzaludna”, naglasio je župnik fra Antun. Nastupio je zatim zbor bogoslova Franjevačke teologije Sarajevo pod ravnanjem fra Emanuela Josića, otpjevavši pjesmu Čarna goro.

Središnje predavanje održao je fra Lovro Gavran, bivši provincijal Bosne Srebrene i aktualni generalni asistent Albanske franjevačke kustodije, koji je ovom prigodom posebno doputovao iz Albanije. Svjedočio je tako o osobnom susretu koji je imao s fra Vjekom, studirajući s njim na Franjevačkoj teologiji. „Dvadeset godina je prošlo od njegove pogibije, a sve više i više u nama raste uvjerenje da je fra Vjeko bio pravi redovnik i misionar Kristove Crkve, te na kraju pravi mučenik. Nitko od njega nije tražio da se odrekne vjere, ali on se nije htio odreći na ljubavi”, istaknuo je fra Lovro. On je također dao osvrt na junački život i žrtvu fra Vjeke Ćurića, ipak naglasivši: „Njegova veličina nije prvenstveno u njegovim materijalnim djelima i u mjerljivim ostvarenjima, nego u njegovoj vjeri u Boga i u njegovoj ljubavi prema Bogu i tom narodu u nevolji. Iako se i on, kao i većina drugih, mogao slobodno povući iz Ruande u vrijeme genocida, on to nije učinio. Za njega bi povlačenje bilo ravno izdaji. On je otac koji svoju djecu ne može ostaviti na cjedilu, makar je i njegov život u pitanju.”

Dvojica bogoslova Franjevačke teologije Sarajevo koji su podrijetlom iz Konga potom su otpjevali pjesmu Leo tuingiena furaha nyumbani mwa mungu, odnosno Danas uđimo s radošću u dom Gospodnji, unijevši na taj način u dvoranu poseban dah Afrike. Dodali su nekoliko riječi o samoj pjesmi i o svojoj domovini. Uslijedio je govor fra Drage Perkovića koji je u vrijeme fra Vjekine smrti službovao kao župnik u Osovi. Bogoslovi Franjevačke teologije onda su otpjevali pjesmu Ružo moja crvena, a nakon toga fra Jozo Marinčić, provincijal Bosne Srebrene, uputio je nazočnima nekoliko riječi. Kao posljednju glazbenu točku večeri bogoslovi su otpjevali pjesmu Misao svijeta. Zatim je moderator fra Janko akademiju priveo kraju, naglasivši da će u nedjelju 4. veljače, sutradan, biti proslavljena svečana misa zahvalnica za ubijenoga fra Vjeku Ćurića i sve ostale misionare i misionarke koji su spremno položili svoje živote kao neuništivo svjedočanstvo Božje ljubavi. „Molit ćemo također za sve žive misionarke i misionare da im Bog da snage u tako uzvišenoj zadaći”, zaključio je fra Janko.

U župnoj crkvi u Osovi sutradan je proslavljena sveta misa. Slavlje je predvodio nadbiskup vrhbosanski Vinko kard. Puljić uz koncelebraciju brojnoga svećenstva. Nadbiskup Vinko okupljene je pozvao na osobnu žrtvu: "Ako nešto ne znamo voljeti onda se za to ne znamo žrtvovati. Fra Vjeko je volio te ljude i zemlju i za njih se žrtvovao, to je ono što danas želimo cijeniti ali i naučiti od toga... U današnje vrijeme trebamo fra Vjekina žara, nade i ljubavi." 

Istovremeno je u Ruandi, u župi Kivumu, gdje je fra Vjeko djelovao kao misionar, skupina svećenika iz Bosne i Hercegovine te Hrvatske upriličilo svečano obilježavanje obljetnice smrti. Među njima je bio i biskup franjevac mons. Marko Semren te nekolicina franjevaca Bosne Srebrene.

Ozračje zahvalnosti za fra Vjekin život i žrtvu koju je podnio kao dobrotvor i misionar nikoga ne može ostati ravnodušnim. To su pokazali i brojni štovatelji lika i djela samarijanca našega vremena, fra Vjeke Ćurića. 

FOTO: Anto Jukić


Molitva za beatifikaciju fra Vjeke Ćurića

Bože, naš dobri nebeski Oče, tvoj misionar fra Vjeko Ćurić naviještao je Radosnu vijest spasenja narodu Ruande, pomagao mu je u najrazličitijim nevoljama, spašavao ugrožene u ratnom vihoru, te je konačno i svoj život dao žrtvujući se za opće dobro. Molimo te, udijeli nam po zagovoru milosti koje su nam potrebne za naš zemaljski život i za vječno spasenje. Posebno te molimo za (recite svoju nakanu), te da što prije mognemo fra Vjeku častiti kao blaženika i sveca Katoličke Crkve. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Izvor:
Svjetlo riječi